Z A K O N O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE* -preuzmi
I - OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim Zakonom uređuje se organizacija i način funkcioniranja organa
državne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija)
koja obuhvata: položaj, ulogu, ustrojstvo, ovlaštenja i obaveze u obavljanju
upravnih, stručnih i drugih poslova, međusobne odnose organa uprave i odnos
organa uprave prema građanima, organima izvršne i zakonodavne vlasti,
ombudsmenima, privrednim društvima i drugim pravnim licima (u daljnjem tekstu:
pravno lice), kao i druga pitanja od značaja za organizaciju i rad organa državne
uprave na svim nivoima vlasti u Federaciji.
Član 2.
Organi državne uprave Federacije, kantona, grada i općina (u daljnjem
tekstu: organi uprave) osnivaju se za obavljanje upravnih, stručnih i drugih poslova
koji se zakonom i drugim propisima stavljaju u njihovu nadležnost.
Određene upravne poslove mogu obavljati i pravna lica kada im je
zakonom, odnosno odlukom općinskog i gradskog vijeća povjereno vršenje javnih
ovlaštenja na način predviđen ovim Zakonom.
Član 3.
Organi uprave dužni su u svom radu osigurati efikasno i potpuno
ostvarivanje svih prava i sloboda građana koja su predviđena u Ustavu Federacije
Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav Federacije) i u aktima navedenim u
Aneksu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Aneks).
Organi uprave dužni su u poslovima iz svoje nadležnosti sarađivati sa svim
međunarodnim posmatračkim tijelima za ljudska prava koja su osnovana za Bosnu
i Hercegovinu i Federaciju, kao i sa nadzornim organima koji su osnovani na
osnovu međunarodnih dokumenata navedenih u Aneksu.
Član 4.
Rad organa uprave zasniva se na: načelu zakonitosti, transparentnosti,
javnosti, odgovornosti, efikasnosti, ekonomičnosti, profesionalnoj nepristrasnosti i
političkoj nezavisnosti, ukoliko za određene izuzetne situacije za neke od ovih
načela zakonom nije drugačije određeno.
Organi uprave poslove uprave iz svoje nadležnosti obavljaju samostalno u
granicama ovlaštenja utvrđenih u ustavu, zakonu i drugim propisima.
* "Službene novine Federacije BiH" br. 35/05.
Član 5.
Nadležnost federalnih i kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija
utvrđuje se zakonom kojim se uređuje određena upravna oblast, a nadležnost
općinskih i gradskih organa uprave utvrđuje se odlukama općinskog, odnosno
gradskog vijeća kojima se uređuju poslovi lokalne samouprave općine, odnosno
grada.
Kantonalni, općinski i gradski organi nadležni su da obavljaju i upravne i
stručne poslove koji se federalnim, odnosno kantonalnim zakonom delegiraju ili
prenesu na kanton, općinu, odnosno grad.
Član 6.
U organima uprave u ravnopravnoj upotrebi kao službeni jezici su:
bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik.
U postupcima pred organima uprave građani se mogu služiti i drugim
jezikom ukoliko ne poznaju ni jedan od službenih jezika iz stava 1. ovog člana, pri
čemu se osigurava prevodilac.
Službena pisma u organima uprave su latinica i ćirilica.
Član 7.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada
Federacije) vrši koordinaciju, usklađivanje i usmjeravanje rada federalnih organa
uprave i upravnih organizacija, kao i nadzor nad njihovim radom u skladu sa
Ustavom Federacije i federalnim zakonom.
Ovlaštenja iz stava 1. ovog člana za kantonalne organe uprave i upravne
organizacije vrši vlada kantona, dok ta ovlaštenja za općinske, odnosno gradske
organe uprave i upravne organizacije vrši općinski načelnik, odnosno
gradonačelnik.
Član 8.
Kontrola zakonitosti upravnih i drugih akata koja donose organi uprave vrši
se putem upravnog nadzora koji se ostvaruje na način predviđen ovim Zakonom.
Član 9.
Zakonitost konačnih upravnih akata (rješenja) koja donose organi uprave
rješavajući upravne stvari u upravnom postupku štiti se u upravnom sporu kod
nadležnog suda ako zakonom nije drugačije određeno.
II - POSLOVI ORGANA UPRAVE
1. Zajednička odredba
Član 10.
Organi uprave, iz okvira svoje nadležnosti, obavljaju sljedeće upravne i
stručne poslove:
1) izvršavaju zakone i druge propise;
2) vrše upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa;
3) donose podzakonske propise za provedbu zakona i drugih propisa;
4) pripremaju propise i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva;
5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti i pravnih i
fizičkih lica koja se odnose na njihovu nadležnost;
6) prate stanje u oblastima za koje su osnovani i odgovaraju za stanje u tim
oblastima;
7) obavljaju i druge upravne i stručne poslove određene zakonom i drugim
propisima.
Poslovi iz stava 1. ovog člana obavljaju se na način utvrđen u odredbama
čl. od 11. do 25. ovog Zakona.
2. Izvršavanje zakona i drugih propisa
Član 11.
Izvršavanje zakona i drugih propisa organi uprave ostvaruju putem
rješavanja upravnih stvari u upravnom postupku i obavljanjem stručnih poslova na
način predviđen zakonom i drugim propisima kojima je regulirana određena
upravna oblast.
Član 12.
Federalni organi uprave neposredno izvršavaju federalne zakone i druge
federalne propise i osiguravaju izvršavanje federalnih zakona i drugih federalnih
propisa kojima su određeni poslovi iz oblasti uprave tim propisima preneseni na
vršenje kantonalnim, gradskim i općinskim organima uprave.
Federalni organi uprave neposredno izvršavaju i zakone i druge propise
Bosne i Hercegovine kojima su određeni poslovi iz oblasti uprave tim propisima
preneseni na vršenje Federaciji i osiguravaju izvršavanje tih propisa kojima su
određeni upravni poslovi povjereni na vršenje kantonalnim, ili gradskim, ili
općinskim organima uprave na teritoriji Federacije.
Član 13.
Kantonalni organi uprave neposredno izvršavaju kantonalne zakone i druge
kantonalne propise, kao i upravne poslove koji se federalnim zakonom ili drugim
federalnim propisom, kao i zakonom i drugim propisom Bosne i Hercegovine
povjere na vršenje kantonalnim organima uprave i osiguravaju izvršavanje
kantonalnih zakona i drugih kantonalnih propisa kojima su određeni upravni
poslovi preneseni na vršenje općinskim, ili gradskim organima uprave na području
kantona.
Član 14.
Općinski, odnosno gradski organi uprave neposredno izvršavaju propise
koje donosi općinsko, odnosno gradsko vijeće iz oblasti lokalne samouprave
općine, odnosno grada, kao i upravne poslove koji se federalnim, odnosno
kantonalnim zakonima i drugim propisima i propisima Bosne i Hercegovine
prenesu ili delegiraju na vršenje općinskim, ili gradskim organima uprave.
3. Vršenje upravnog nadzora nad provedbom zakona i drugih propisa
Član 15.
Organi uprave upravni nadzor ostvaruju tako što vrše nadzor nad
provedbom zakona i drugih propisa, kao i zakonito postupanje organa uprave i
pravnih lica sa javnim ovlaštenjima u obavljanju poslova iz njihove nadležnosti.
Upravni nadzor iz stava 1. ovog člana obuhvata:
1) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose organi uprave
kojima se rješava u upravnim stvarima u upravnom postupku;
2) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose pravna lica sa
javnim ovlaštenjima;
3) inspekcijski nadzor.
Član 16.
Nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose organi uprave
kojima se rješava o upravnim stvarima u upravnom postupku vrši se putem
rješavanja u drugostepenom upravnom postupku, u skladu sa ovlaštenjima koja
prema zakonu ima drugostepeni organ kada rješava u tom postupku.
Član 17.
Nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose pravna lica sa
javnim ovlaštenjima organi uprave vrše u odnosu na rješavanje o pravima i
obavezama građana i pravnih lica koja su zakonom ili odlukom gradskog, odnosno
općinskog vijeća, u skladu sa zakonom, prenesena da o njima odlučuju pravna lica
sa javnim ovlaštenjima.
Član 18.
Inspekcijski nadzor organi uprave, odnosno posebne uprave za inspekcije
vrše tako što ostvaruju neposredan uvid u zakonitost rada, poslovanja i postupanja
pravnih lica i građana u pogledu pridržavanja zakona i drugih propisa, te
preduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom, odnosno
propisom gradskog, ili općinskog vijeća, kao i kontrolu zakonitog postupanja
organa uprave u obavljanju upravnih poslova iz njihove nadležnosti.
Inspekcijski nadzor vrše inspekcije organa uprave, kao i inspekcije koje su
posebnim zakonom organizirane u okviru posebnih uprava za inspekcije.
4. Donošenje podzakonskih propisa
Član 19.
Organi uprave donose podzakonske propise predviđene ovim Zakonom
kada su na to zakonom izričito ovlašteni.
5. Pripremanje propisa i davanje preporuka iz oblasti zakonodavstva
Član 20.
Organi uprave dužni su da u poslovima iz svoje nadležnosti pripremaju
zakone i druge propise kada o tome odluči organ zakonodavne ili izvršne vlasti,
odnosno kada samostalno ocijene da je potrebno donijeti zakon ili drugi propis, ili
treba izvršiti izmjene i dopune zakona ili drugog propisa iz oblasti za koju su
nadležni.
Organi uprave imaju obavezu dati preporuku organu zakonodavne ili
izvršne vlasti da je potrebno donijeti zakon ili drugi propis u određenoj upravnoj
oblasti i obrazložiti ciljeve koji se žele postići donošenjem tog propisa.
Član 21.
Prilikom izrade zakona i drugih propisa organi uprave obavezni su
pribavljati mišljenja od drugih organa uprave ako se tim propisima reguliraju
pitanja iz nadležnosti tih organa uprave, a prema potrebi mišljenja se mogu
pribavljati i od odgovarajućih stručnih ustanova i zainteresiranih pravnih lica, ako
je to mišljenje od značaja za uređivanje odgovarajućih pitanja iz njihove
nadležnosti.
Ako se za provođenje zakona ili drugog propisa koji se predlažu moraju
osigurati određena finansijska sredstva, organi uprave obavezni su u obrazloženju
tog propisa iskazati orijentacijski iznos finansijskih sredstava koja su potrebna za
njegovo izvršavanje i odrediti izvore iz kojih treba osigurati ta sredstva.
6. Davanje odgovora na pitanja organa zakonodavne
i organa izvršne vlasti i pravnih i fizičkih lica
Član 22.
Organi uprave obavezni su pripremati i davati odgovore na pitanja organa
zakonodavne, odnosno organa izvršne vlasti koja se odnose na izvršavanje zakona i
drugih propisa iz njihove nadležnosti, te o stanju i problemima u oblasti za koju su
organi uprave osnovani, kao i davati odgovore na pitanja pravnih i fizičkih lica u
vezi sa rješavanjem njihovih prava i dužnosti u upravnom postupku.
7. Praćenje stanja u oblastima za koje su organi uprave
osnovani i odgovornost za stanje u tim oblastima
Član 23.
Praćenje stanja u oblastima za koje su organi uprave osnovani odnosi se
prvenstveno na stanje izvršavanja zakona i drugih propisa, što se utvrđuje na
osnovu podataka koje sami prikupljaju na način predviđen zakonom ili drugim
propisom, kao i podataka koje na njihov zahtjev prikupljaju, obrađuju i dostavljaju
drugi organi i pravna lica i utvrđuju stanje i nastale posljedice, te u vezi sa
rješavanjem utvrđenih problema preduzimaju mjere za koje su ovlašteni.
Na osnovu podataka iz stava 1. ovog člana organi uprave izrađuju
analitičke, informativne i druge materijale koje dostavljaju nadležnim izvršnim i
zakonodavnim organima vlasti na razmatranje u cilju upoznavanja tih organa sa
stanjem u određenoj oblasti i potrebom preduzimanja odgovarajućih mjera.
196
Član 24.
Organi uprave odgovorni su, u okviru svoje nadležnosti, za stanje u
oblastima za koje su osnovani i to u pogledu izvršavanja zakona i drugih propisa i
zakonitost upravnih i drugih akata koji se donose u izvršavanju tih propisa, kao i za
tačnost i ažurnost podataka koja podnose nadležnim zakonodavnim i izvršnim
organima vlasti i za tačnost i ažurnost podataka o kojima, na osnovu zakona i
drugog propisa, vode propisane službene evidencije.
U ostvarivanju odgovornosti iz stava 1. ovog člana organi uprave
Federacije, odnosno kantona dužni su redovno u određenim vremenskim periodima
informirati Vladu Federacije, odnosno vladu kantona o stanju i problemima i
mjerama koje bi trebalo preduzimati, a gradski, odnosno općinski organi uprave o
tom stanju informiraju gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika.
Kada se u određenoj oblasti ne izvršavaju zakoni i drugi propisi, organi
uprave dužni su odmah preduzeti konkretne mjere za koje su ovlašteni, odnosno
organima iz stava 2. ovog člana predložiti preduzimanje odgovarajućih hitnih
mjera iz njihove nadležnosti za rješavanje tih problema u skladu sa zakonom.
Član 25.
Ako se u analitičkim, informativnim ili drugim materijalima koje
pripremaju organi uprave zahtijevaju materijalni izdaci, organi uprave obavezni su
u obrazloženju tih materijala iskazati orijentacijski iznos finansijskih sredstava koja
su potrebna za provođenje tih materijala i odrediti izvore iz kojih treba osigurati ta
sredstva.
III - POVJERAVANJE JAVNIH OVLAŠTENJA
PRAVNIM LICIMA NA RJEŠAVANJE
Član 26.
Određeni upravni i stručni poslovi iz nadležnosti organa uprave mogu se
povjeravati na vršenje pravnim licima (u daljnjem tekstu: pravna lica sa javnim
ovlaštenjima) kada je to prikladno i kada se time postiže efikasnije ostvarivanje
određenih prava i obaveza građana i pravnih lica.
Povjeravanje javnih ovlaštenja iz stava 1. ovog člana, vrši se federalnim
zakonom za upravne i stručne poslove iz nadležnosti federalnih organa uprave, a
zakonom kantona kada se radi o tim poslovima iz nadležnosti kantonalnih organa
uprave, dok se odlukom gradskog, odnosno općinskog vijeća povjeravanje javnih
ovlaštenja može vršiti za određene upravne i stručne poslove iz djelokruga lokalne
samouprave grada, odnosno općine.
Pravnim licima sa javnim ovlaštenjima ne mogu se povjeravati poslovi
inspekcijskog nadzora, osim stručnih poslova koji su od značaja za vršenje
inspekcijskog nadzora kao što su ekspertize, tehnička ispitivanja i sl., ili su za
vršenje tih poslova potrebna posebna stručna znanja (tehnička i druga struka), ili
ako je potrebna primjena naučnih ili posebnih stručnih metoda koje se mogu
197
osigurati samo posebnom opremom (laboratorija i dr.), a za koje u organu uprave
ne postoje kadrovske, tehničke i druge mogućnosti za vršenje tih poslova.
Član 27.
Na pravna lica sa javnim ovlaštenjima, u odnosu na vršenje pitanja iz
javnih ovlaštenja shodno se primjenjuju načela utvrđena u članu 4. ovog Zakona.
Zakonom, odnosno odlukom gradskog i općinskog vijeća, kojima se
povjeravaju javna ovlaštenja određuje se način vršenja javnih ovlaštenja iz člana
26. ovog Zakona, kao i ovlaštenja i obaveze organa uprave u pogledu vršenja
upravnog nadzora u odnosu na vršenje prenesenih javnih ovlaštenja od pravnih lica
sa javnim ovlaštenjima.
Član 28.
Ako pravna lica sa javnim ovlaštenjima ne vrše povjerene poslove u skladu
sa zakonom i drugim propisom, organ uprave koji vrši upravni nadzor obavezan je
pisano upozoriti organ upravljanja tog pravnog lica koje vrši javna ovlaštenja i
naložiti mu mjere za rješavanje tog pitanja, a prema potrebi, obavezan je preduzeti
i druge mjere u okviru svojih prava i dužnosti i time osigurati da se javna
ovlaštenja vrše u skladu sa zakonom i drugim propisom kojim su ta ovlaštenja
povjerena.
Organ upravljanja pravnog lica sa javnim ovlaštenjima dužan je postupiti
po nalogu organa uprave iz stava 1. ovog člana.
Član 29.
Upravni nadzor nad radom pravnih lica sa javnim ovlaštenjima, u vršenju
upravnih poslova koji su preneseni na ta pravna lica, vrše organi uprave iz upravne
oblasti i nivoa vlasti kojoj pripadaju upravni poslovi koji se vrše na osnovu javnih
ovlaštenja u skladu sa ovim i drugim zakonom, odnosno odlukom gradskog i
općinskog vijeća kojom su ta ovlaštenja povjerena.
Član 30.
U vršenju upravnog nadzora nad radom pravnih lica sa javnim
ovlaštenjima, u odnosu na povjerena javna ovlaštenja, nadležni organ uprave ima
sljedeća prava i dužnosti:
1) da provodi inspekcijski nadzor i u okviru svoje nadležnosti osigura zakonito i u
propisanim rokovima vršenje poslova koji se odnose na javna ovlaštenja;
2) da rješava po žalbama izjavljenim protiv donesenih upravnih akata u vršenju
povjerenih javnih ovlaštenja kada je to utvrđeno zakonom, odnosno odlukom
gradskog i općinskog vijeća;
3) da prema potrebi daje stručna uputstva i objašnjenja za primjenu zakona i
drugih propisa koji se odnose na vršenje povjerenih javnih ovlaštenja;
4) da preduzima i druge mjere i vrši druga prava koja prema zakonu ima
drugostepeni organ uprave u rješavanju upravnih stvari u drugostepenom
upravnom postupku.
Pravna lica sa javnim ovlaštenjima dužna su najmanje jedanput godišnje
podnijeti izvještaj o vršenju povjerenih javnih ovlaštenja nadležnom organu uprave
198
koji vrši upravni nadzor nad njihovim radom i na traženje tih organa uprave
dostavljati određene podatke i dokumenta koja su od značaja za vršenje upravnog
nadzora u vršenju javnih ovlaštenja.
IV - OSNIVANJE ORGANA UPRAVE I UPRAVNIH ORGANIZACIJA
1. Načela za osnivanje organa uprave i upravnih organizacija
a) Zajednička odredba
Član 31.
Za vršenje poslova iz člana 10. ovog Zakona osnivaju se organi uprave i
upravne organizacije predviđeni ovim Zakonom.
Organi uprave osnivaju se za obavljanje upravnih, stručnih i drugih poslova
(u daljnjem tekstu: upravni i stručni poslovi), a upravne organizacije osnivaju se za
obavljanje stručnih i drugih poslova (u daljnjem tekstu: stručni poslovi).
b) Organi uprave
Član 32.
Organi uprave osnivaju se na svim nivoima vlasti u Federaciji i to:
1) federalni organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz nadležnosti
Federacije,
2) kantonalni organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz
nadležnosti kantona,
3) općinski i gradski organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz
samoupravnog djelokruga općine, odnosno grada.
Član 33.
Organi uprave osnivaju se na način koji osigurava potpuno, efikasno i
racionalno obavljanje svih upravnih i stručnih poslova iz okvira nadležnosti
Federacije, odnosno iz nadležnosti kantona, a u općini i gradu iz okvira lokalne
samouprave općine odnosno grada i efikasno ostvarivanje prava i izvršavanje
obaveza građana i pravnih lica.
Organi uprave osnivaju se prema vrsti i obimu poslova i načelima
grupisanja poslova prema vrsti, složenosti i međusobnoj funkcionalnoj
povezanosti, kao i sa potrebama osiguranja efikasnog rukovođenja radom organa
uprave.
c) Upravne organizacije
Član 34.
Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje stručnih poslova koji
pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih metoda rada i sa njima povezanih
upravnih poslova.
Upravne organizacije, po pravilu, osnivaju se na nivou Federacije i
kantona, a, izuzetno, mogu se osnivati i u općini i gradu - općinama sa najmanje
199
50.000 stanovnika, ako za njihovim osnivanjem ima stvarne potrebe i ako postoje
poslovi koji spadaju u nadležnost upravnih organizacija.
Upravne organizacije u općini i gradu mogu se osnovati samo pod uvjetom
ako se poslovi iz stava 1. ovog člana ne mogu obavljati u okviru općinskog,
odnosno gradskog organa uprave, s tim što općina i grad mogu osnovati zajedničku
upravnu organizaciju ako se time postiže racionalnije i efikasnije obavljanje
određenih poslova.
Zakonom, odnosno odlukom, kojima se vrši osnivanje upravnih
organizacija (samostalne ili u sastavu organa uprave) može se utvrditi da upravna
organizacija ima svojstvo pravnog lica.
d) Kriteriji za osnivanje organa uprave i upravnih organizacija
Član 35.
Prilikom osnivanja organa uprave, odnosno upravnih organizacija mora se
polaziti od sljedećih kriterija i to:
1) zajednički kriteriji koji važe za Federaciju, kanton, grad i općinu su:
a) da se broj i vrsta organa uprave i upravnih organizacija osniva isključivo
prema obimu i vrsti upravnih i stručnih poslova koji su zakonom i drugim
propisima stavljeni u nadležnost organa uprave, odnosno upravnih
organizacija,
b) da se isti i slični upravni i stručni poslovi obavljaju u okviru jednog organa
uprave, odnosno jedne upravne organizacije i tako osigura da se takvi
poslovi grupišu u okviru istog organa uprave, odnosno iste upravne
organizacije;
2) posebni kriteriji koji važe samo za kanton, grad i općinu su:
a) da se poslovi iz nadležnosti Federacije koji su federalnim zakonom
preneseni na vršenje kantonu, gradu ili općini stave u nadležnost onog
organa uprave, odnosno upravne organizacije koji ima iste ili slične poslove
u svojoj nadležnosti i tako izbjegne osnivanje posebnih organa za
obavljanje prenesenih poslova ako federalnim zakonom nije drugačije
određeno;
b) da broj i vrsta organa uprave i upravnih organizacija bude prilagođen broju
stanovnika i ekonomskoj razvijenosti kantona, grada i općine;
c) da se, posebno u općinama sa velikim područjem i udaljenosti pojedinih
naseljenih mjesta od sjedišta općine, određeni upravni poslovi iz lokalne
samouprave općine organiziraju tako da se obavljaju u mjesnim
zajednicama (mjesni uredi), što bi se moglo odnositi naročito na poslove
koji se odnose na prijem zahtjeva stranaka, izdavanje uvjerenja i drugih
isprava o podacima iz službenih evidencija koje vode općinski organi
uprave i ovjeravanje isprava i slični poslovi, što se uređuje odlukom
općinskog vijeća. Organiziranje takvog načina obavljanja tih poslova može
se obavljati samo u onim mjesnim zajednicama (mjesni uredi) koje imaju
odgovarajući prostor, kadrove, materijalne i tehničke uvjete, s tim što
200
obavljanje tih poslova mora biti pod neposrednim nadzorom općinskog
organa uprave u čiju nadležnost spadaju ti poslovi.
2. Osnivanje organa uprave i upravnih organizacija
a) Osnivanje federalnih organa uprave
i federalnih upravnih organizacija
Član 36.
Federalni organi uprave i federalne upravne organizacije osnivaju se i
ukidaju i njihov djelokrug utvrđuje federalnim zakonom o organizaciji i djelokrugu
federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacija u skladu sa ovim
Zakonom.
Član 37.
Federalni organi uprave su federalna ministarstva i federalne uprave.
Federalne uprave mogu se osnivati kao samostalne federalne uprave i kao federalne
uprave u sastavu federalnog ministarstva.
Član 38.
Federalno ministarstvo osniva se za obavljanje upravnih i stručnih poslova
iz nadležnosti Federacije iz jedne ili više srodnih oblasti u kojima federalni organi
uprave, u cjelini ili u većem obimu, neposredno izvršavaju ili osiguravaju
izvršavanje federalnih zakona i drugih federalnih propisa i odgovaraju za njihovo
izvršavanje.
Član 39.
Federalna uprava osniva se za obavljanje određenih upravnih i stručnih
poslova čija priroda i način obavljanja zahtijeva posebnu organiziranost i
samostalnost u radu.
Član 40.
Federalne upravne organizacije su federalni zavodi, federalne direkcije i
federalne agencije.
Federalnim zakonom iz člana 36. ovog Zakona mogu se osnivati federalne
upravne organizacije drugog naziva što se konkretno određuje tim zakonom, ako je
to adekvatnije materiji koja se nalazi u nadležnosti te organizacije.
Federalne upravne organizacije mogu se osnovati kao samostalne federalne
upravne organizacije i kao federalne upravne organizacije u sastavu federalnog
ministarstva.
Član 41.
Federalni zavod osniva se za obavljanje određenih stručnih i drugih poslova
koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih metoda rada i sa njima
povezanih upravnih poslova čija priroda i način obavljanja zahtijeva organiziranje
posebnog organa i da bude samostalan u radu.
201
Član 42.
Federalna direkcija i federalna agencija osnivaju se za obavljanje određenih
stručnih poslova pretežno privrednog karaktera i sa njima povezanih upravnih
poslova, čija priroda i način obavljanja zahtijevaju organiziranje posebnog organa i
da bude samostalan u radu.
Član 43.
Federalne uprave i federalne upravne organizacije mogu se osnivati u
sastavu federalnog ministarstva onda kada je to potrebno zbog međusobne
povezanosti poslova iz nadležnosti federalnog ministarstva i federalne uprave,
odnosno federalne upravne organizacije i kad je, pored određenog stepena
samostalnosti u obavljanju poslova iz nadležnosti uprave, odnosno upravne
organizacije potrebno osigurati da federalno ministarstvo vrši usmjeravanje i
nadzor u obavljanju poslova iz nadležnosti tih uprava, odnosno organizacija.
Federalne uprave i federalne upravne organizacije iz stava 1. ovog člana
samostalne su u svom radu u pogledu obavljanja svih poslova iz svoje nadležnosti,
osim u pitanjima iz člana 44. ovog Zakona koja ostvaruje federalno ministarstvo u
čijem se sastavu nalaze te uprave, odnosno organizacije.
Član 44.
U poslovima iz nadležnosti federalne uprave, odnosno federalne upravne
organizacije koje se nalaze u sastavu federalnog ministarstva, federalni ministar
donosi podzakonske propise i opće akte za izvršavanje federalnih zakona iz tih
oblasti i vrši upravni nadzor nad radom te uprave, odnosno organizacije.
U vršenju upravnog nadzora iz stava 1. ovog člana nad radom uprave i
radom upravne organizacije koje se nalaze u sastavu federalnog ministarstva,
federalni ministar ima sljedeća ovlaštenja:
1) da rješava u upravnom postupku o pravnim lijekovima izjavljenim protiv
upravnih akata koja donosi uprava, odnosno upravna organizacija, ako
posebnim federalnim zakonom nije određeno da o tome rješava drugi organ;
2) da daje saglasnost na akte uprave, odnosno upravne organizacije koje oni
donose izvan upravnog postupka kada je to federalnim zakonom određeno;
3) da traži izvještaje i obavještenja o radu uprave, odnosno upravne organizacije
u vezi sa izvršavanjem poslova iz njihove nadležnosti;
4) da odredi izvršenje pojedinih zadataka iz nadležnosti uprave, odnosno upravne
organizacije i rokove za njihovo izvršenje;
5) da vrši druga ovlaštenja koja su mu posebnim zakonom data u nadležnost.
Federalne uprave i federalne upravne organizacije iz stava 1. ovog člana u
izvršavanju poslova iz svoje nadležnosti neposredno ostvaruju saradnju sa drugim
organima uprave i pravnim licima, a odnose prema Vladi Federacije, predsjedniku i
potpredsjednicima Federacije Bosne i Hercegovine i Parlamentu Federacije Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlament Federacije) ostvaruju putem ministra
koji rukovodi federalnim ministarstvom u čijem se sastavu nalazi ta uprava,
odnosno organizacija.
202
Član 45.
Za obavljanje određenih upravnih i stručnih poslova iz nadležnosti
Federacije mogu se u kantonu, gradu i općini osnivati područne jedinice federalnih
ministarstava, federalnih uprava i federalnih upravnih organizacija kao njihove
organizacijske jedinice.
Područne jedinice mogu se osnivati samo pod uvjetom ako je to nužno radi
efikasnijeg ili racionalnijeg obavljanja određenih poslova iz nadležnosti
odgovarajućeg federalnog organa, ili organizacije iz stava 1. ovog člana.
Područne jedinice osniva Vlada Federacije na prijedlog federalnih organa iz
stava 1. ovog člana. Aktom o osnivanju područnih jedinica utvrđuje se njihova
nadležnost, područje na kojem djeluju, sjedište i druga pitanja od značaja za njihov
rad, a bliža razrada svih tih pitanja utvrđuju se pravilnikom o unutrašnjoj
organizaciji federalnog organa uprave, odnosno federalne upravne organizacije.
b) Osnivanje kantonalnih organa uprave i
kantonalnih upravnih organizacija
Član 46.
Kantonalni organi uprave i kantonalne upravne organizacije osnivaju se i
ukidaju i njihov djelokrug utvrđuje kantonalnim zakonom o organizaciji i
djelokrugu kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija, u skladu sa ovim
Zakonom i kantonalnim zakonom.
Član 47.
Kantonalni organi uprave su kantonalna ministarstva i kantonalne uprave.
Kantonalne upravne organizacije su: kantonalni zavodi, kantonalne
direkcije i kantonalne agencije.
Kantonalne upravne organizacije mogu se osnivati kao samostalne
kantonalne upravne organizacije i kao kantonalne upravne organizacije u sastavu
kantonalnog ministarstva.
Član 48.
Odredbe čl. 38., 39., 41. i 42. ovog Zakona primjenjuju se i u sljedećim
slučajevima:
1) čl. 38. i 39. prilikom osnivanja kantonalnih ministarstava i kantonalnih uprava,
i
2) čl. 41. i 42. prilikom osnivanja kantonalnih upravnih organizacija.
Odredbe čl. 43. i 44. ovog Zakona shodno se primjenjuju i na kantonalne
uprave i kantonalne upravne organizacije koje su osnovane u sastavu kantonalnog
ministarstva.
c) Osnivanje općinskih organa uprave i općinskih upravnih organizacija
Član 49.
Općinski organi uprave su općinske službe za upravu.
203
Općinske službe za upravu mogu se osnivati u okviru jedinstvenog
općinskog organa uprave.
U općini se mogu, samo izuzetno, osnivati općinski zavodi, općinske
direkcije i općinske agencije kao općinske upravne organizacije, koje mogu biti
samostalne, ili u sastavu općinske službe za upravu ako ima potrebe za osnivanjem
tih organizacija, što se vrši u skladu sa odredbama člana 35. ovog Zakona.
Općinski organi uprave i općinske upravne organizacije osnivaju se i
ukidaju i njihov djelokrug utvrđuje odlukom općinskog vijeća o organizaciji i
djelokrugu općinskih organa uprave i upravnih organizacija u skladu sa ovim
Zakonom i odgovarajućim zakonom kantona.
Odnosi između općinske službe za upravu i općinske upravne organizacije
u sastavu općinske službe za upravu uređuju se odlukom općinskog vijeća kojom
se osnivaju te službe.
d) Osnivanje gradskih organa uprave i gradskih upravnih organizacija
Član 50.
Gradski organi uprave su gradske službe za upravu.
Gradske službe za upravu mogu se osnivati u okviru jedinstvenog gradskog
organa uprave.
Gradski organi uprave i gradske upravne organizacije osnivaju se i njihov
djelokrug utvrđuje odlukom gradskog vijeća o organizaciji i djelokrugu gradskih
organa uprave i upravnih organizacija u skladu sa ovim Zakonom i odgovarajućim
zakonom kantona.
Odlukom iz stava 3. ovog člana može se utvrditi da gradska služba za
upravu ima organizacijske jedinice u općinama na području grada, ako za tim
postoje objektivni razlozi.
3. Unutrašnja organizacija organa uprave i upravnih organizacija
Član 51.
Unutrašnja organizacija federalnih, kantonalnih, općinskih i gradskih
organa uprave i upravnih organizacija utvrđuje se pravilnikom o unutrašnjoj
organizaciji.
Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji utvrđuju se naročito:
1) organizacijske jedinice i njihova nadležnost;
2) sistematizacija radnih mjesta koja obuhvata: nazive radnih mjesta, opis
poslova, uvjete za obavljanje poslova, vrstu djelatnosti, naziv grupe u koju
spadaju poslovi, složenost poslova i druge elemente;
3) način rukovođenja organom i organizacijskim jedinicama;
4) programiranje i planiranje poslova;
5) ovlaštenja i odgovornost rukovodećih državnih službenika u obavljanju
poslova;
6) broj pripravnika koji se primaju u radni odnos i uvjeti za prijem pripravnika;
7) druga pitanja predviđena propisom iz člana 53. ovog Zakona.
204
Unutrašnja organizacija uprave, odnosno upravnih organizacija koje se
nalaze u sastavu federalnog, odnosno kantonalnog ministarstva utvrđuje se kao
poseban dio u okviru pravilnika o unutrašnjoj organizaciji federalnog, odnosno
kantonalnog ministarstva u čijem se sastavu nalaze.
Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji izrađuje se i donosi na način utvrđen u
propisu iz člana 53. ovog Zakona i drugim propisima.
Član 52.
Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji organa i organizacija iz stava 1. člana
51. ovog Zakona, donose i to:
1) rukovodilac federalnog organa uprave, odnosno federalne upravne organizacije,
uz saglasnost Vlade Federacije;
2) rukovodilac kantonalnog organa uprave, odnosno kantonalne upravne
organizacije, uz saglasnost vlade kantona;
3) općinski načelnik za općinske organe uprave i općinske upravne organizacije,
uz saglasnost općinskog vijeća;
4) gradonačelnik za gradske organe uprave i gradske upravne organizacije, uz
saglasnost gradskog vijeća.
Pravilnik organa i organizacija iz stava 3. člana 51. ovog Zakona donosi
rukovodilac federalnog, odnosno kantonalnog ministarstva na prijedlog
rukovodioca uprave, odnosno upravne organizacije u sastavu ministarstva, uz
saglasnost Vlade Federacije, odnosno vlade kantona.
Član 53.
Vlada Federacije propisat će načela za utvrđivanje unutrašnje organizacije
federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacija, s tim što će se u okviru
tih načela bliže uređivati pitanja iz stava 2. člana 51. ovog Zakona i druga pitanja
od značaja za organizaciju i način rada, kao i način izrade i donošenja pravilnika.
Vlada kantona propisat će načela koja će obuhvatiti pitanja iz stava 1. ovog
člana za utvrđivanje unutrašnje organizacije kantonalnih organa uprave i
kantonalnih upravnih organizacija i za unutrašnju organizaciju općinskih i gradskih
organa uprave i upravnih organizacija.
4. Stručne i druge službe
Član 54.
Za obavljanje određenih stručnih, tehničkih i drugih poslova za potrebe
organa uprave i upravnih organizacija mogu se osnivati stručne, tehničke i druge
zajedničke ili samostalne službe, ili druga tijela.
Službe i druga tijela iz stava 1. ovog člana osnivaju sljedeći organi i to:
1) Vlada Federacije za svoje potrebe i potrebe federalnih organa uprave i
federalnih upravnih organizacija;
2) vlada kantona za svoje potrebe i potrebe kantonalnih organa uprave i
kantonalnih upravnih organizacija;
205
3) općinski načelnik, odnosno gradonačelnik za svoje potrebe i potrebe općinskih,
odnosno gradskih organa uprave i upravnih organizacija.
Aktom o osnivanju službi, ili drugih tijela iz stava 1. ovog člana utvrđuje
se: naziv službe, odnosno tijela, nadležnost, rukovođenje, odgovornost i druga
pitanja od značaja za organizaciju i rad službe, odnosno tijela, a može se, ako to
priroda poslova zahtijeva, odrediti da služba, odnosno drugo tijelo ima svojstvo
pravnog lica.
Za obavljanje određenih tehničkih poslova, kao što su ugostiteljske usluge,
održavanje čistoće i drugi slični poslovi mogu se angažirati pravna lica koja se
bave tim poslovima, o čemu organi iz stava 2. ovog člana zaključuju ugovor ako je
takav način obavljanja tih poslova racionalniji, efikasniji i ekonomičniji.
Član 55.
Vlada Federacije može osnivati određene službe i druga tijela za saradnju
sa međunarodnim organizacijama, u skladu sa obavezama preuzetim
međunarodnim ugovorima i odrediti njihov djelokrug, ovlaštenja i odgovornosti.
Prema potrebi, službe i tijela iz stava 1. ovog člana može osnivati i vlada
kantona ako se radi o obavezama koje su međunarodnim ugovorom utvrđene za
kanton.
V - RUKOVOĐENJE ORGANIMA UPRAVE
I UPRAVNIM ORGANIZACIJAMA
1. Rukovođenje federalnim i kantonalnim ministarstvom
Član 56.
Federalnim, odnosno kantonalnim ministarstvom rukovodi ministar.
Ministar predstavlja i zastupa ministarstvo, organizira i osigurava zakonito
i efikasno obavljanje svih poslova iz nadležnosti ministarstva, donosi podzakonske
propise i druge opće i pojedinačne akte za koje je zakonom ovlašten i preduzima
druge mjere za obavljanje poslova iz nadležnosti ministarstva, te odlučuje, u skladu
sa zakonom, o pravima, obavezama i odgovornostima državnih službenika i
namještenika iz radnog odnosa i obavlja druge poslove za koje je zakonom i
drugim propisima ovlašten.
Član 57.
Ministar je obavezan, na osnovu i u okviru ustava, zakona i drugih propisa,
savjesno i odgovorno vršiti povjerenu mu funkciju i lično je odgovoran za njeno
vršenje, kao i za rad ministarstva kojim rukovodi.
Ministar je obavezan obavještavati organ izvršne vlasti o stanju u oblasti za
koju je ministarstvo osnovano i o izvršavanju zakona, i drugih propisa, i uputa, i
smjernica koje utvrdi taj organ, kao i o preduzetim mjerama i o radu ministarstva
kojim rukovodi, s tim da o tim pitanjima može obavještavati i organ zakonodavne
vlasti ako on to zatraži.
206
2. Odgovornost federalnog, odnosno kantonalnog ministra
Član 58.
Ministar je odgovoran ako se u izvršavanju svojih ovlaštenja i obaveza ne
pridržava ustava, zakona i drugih propisa i općih akata, ili ako u okviru svojih
nadležnosti ne osigurava provođenje zakona i drugih propisa i općih akata, ili ako
iz drugih razloga postane nedostojan vršenja funkcije ministra.
Ako se utvrdi da postoji odgovornost iz stava 1. ovog člana, ministar se
smjenjuje sa funkcije, a smjenjivanje ne isključuje krivično gonjenje, niti
odgovornost u građanskom postupku, ako ustavom i zakonom nije drugačije
određeno.
Smjenjivanje ministra sa funkcije vrši organ koji ga je, u skladu sa
Ustavom Federacije, odnosno ustavom kantona, imenovao na funkciju ministra, a
vrši se na način uređen posebnim zakonom.
Član 59.
Ako ministar smatra da nije u mogućnosti da uspješno vrši povjerena
ovlaštenja i obaveze, odnosno da ne može preuzeti odgovornost za njihovo vršenje,
ima pravo podnijeti ostavku koja se podnosi u pisanoj formi.
Federalni ministar ostavku podnosi predsjedniku Federacije Bosne i
Hercegovine, a kantonalni ministar ostavku podnosi premijeru vlade kantona.
Ministar koji je podnio ostavku ostaje na dužnosti do dana kada organ iz
stava 2. ovog člana prihvati ostavku.
3. Rukovođenje federalnom i kantonalnom
upravom i upravnom organizacijom
Član 60.
Radom federalne, odnosno kantonalne uprave i upravne organizacije
rukovodi direktor.
Direktor predstavlja i zastupa upravu, odnosno upravnu organizaciju i
organizira i osigurava obavljanje svih poslova iz nadležnosti uprave, odnosno
upravne organizacije.
Direktor samostalne uprave, odnosno samostalne upravne organizacije u
rukovođenju tom upravom, odnosno organizacijom ima prava i obaveze utvrđene u
odredbama čl. 56. i 57. ovog Zakona.
Direktor uprave, odnosno upravne organizacije koje se nalaze u sastavu
federalnog, odnosno kantonalnog ministarstva ovlaštenja u rukovođenju upravom,
odnosno organizacijom, utvrđena u odredbama st. od 1. do 3. ovog člana, ostvaruje
samostalno, osim u pitanjima koja su utvrđena u odredbama člana 44. ovog
Zakona.
Član 61.
Direktor uprave, odnosno upravne organizacije za svoj rad i rad uprave,
odnosno upravne organizacije kojom rukovodi odgovoran je i to:
207
1) direktor samostalne federalne uprave, odnosno samostalne federalne upravne
organizacije - Vladi Federacije;
2) direktor federalne uprave, odnosno federalne upravne organizacije u sastavu
federalnog ministarstva - federalnom ministru i Vladi Federacije;
3) direktor samostalne kantonalne uprave, odnosno samostalne kantonalne
upravne organizacije - vladi kantona;
4) direktor kantonalne uprave, odnosno kantonalne upravne organizacije u sastavu
kantonalnog ministarstva - kantonalnom ministru i vladi kantona.
4. Rukovođenje općinskim, odnosno gradskim
organima uprave i upravnim organizacijama
Član 62.
Općinski načelnik rukovodi svim općinskim službama za upravu i
upravnim organizacijama, a gradonačelnik svim gradskim službama za upravu i
gradskim upravnim organizacijama i u tom pogledu ima ovlaštenja utvrđena
ustavom, zakonom, statutom općine, odnosno grada i drugim propisima.
Radom općinske, odnosno gradske službe za upravu neposredno rukovodi
pomoćnik općinskog načelnika, odnosno pomoćnik gradonačelnika sa ovlaštenjima
koja na njega prenese općinski načelnik, odnosno gradonačelnik.
Radom općinske, odnosno gradske upravne organizacije rukovodi direktor
u skladu sa propisom gradskog, odnosno općinskog vijeća kojim se osniva upravna
organizacija..
Općinski načelnik je obavezan da na osnovu ustava, zakona i statuta
općine savjesno i odgovorno obavlja povjerenu mu funkciju i lično je odgovoran za
njeno obavljanje kao i za rad službi kojima rukovodi.
5. Rukovodeći državni službenici u organima
uprave i upravnim organizacijama
Član 63.
Rukovodeći državni službenici u organima uprave i upravnim
organizacijama na svim nivoima vlasti u Federaciji su:
1) direktor samostalne uprave i samostalne upravne organizacije;
2) sekretar organa uprave i upravne organizacije;
3) direktor uprave i upravne organizacije u sastavu organa uprave;
4) pomoćnik rukovodioca organa uprave i upravne organizacije;
5) glavni federalni i glavni kantonalni inspektori, odnosno glavni općinski
inspektori.
Rukovodeći državni službenici iz stava 1. ovog člana pomažu rukovodiocu
organa uprave i upravne organizacije u rukovođenju osnovnim organizacijskim
jedinicama i neposredno obavljaju poslove utvrđene zakonom, drugim propisima i
pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.
Radna mjesta rukovodećih državnih službenika utvrđuju se pravilnikom o
unutrašnjoj organizaciji organa uprave i upravne organizacije.
208
Rukovodioci organa državne službe mogu imati savjetnike koji nemaju
status državnog službenika, a čija se radna mjesta utvrđuju pravilnikom o
unutrašnjoj organizaciji.
Član 64.
Direktora samostalne federalne uprave i samostalne federalne upravne
organizacije postavlja Vlada Federacije, a rukovodioca samostalne kantonalne
uprave i samostalne kantonalne upravne organizacije imenuje vlada kantona, u
skladu sa Zakonom o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene
novine Federacije BiH", br. 29/03, 23/04 i 54/04), (u daljnjem tekstu: Zakon o
državnoj službi).
Rukovodeće državne službenike iz člana 63. stav 1. tač. od 2. do 5. ovog
Zakona, postavlja na radno mjesto rukovodilac federalnog, odnosno kantonalnog
organa uprave, odnosno rukovodilac federalne, odnosno kantonalne upravne
organizacije, u skladu sa Zakonom o državnoj službi, ukoliko za rukovodioca
uprave i upravne organizacije u sastavu federalnog, odnosno u sastavu kantonalnog
ministarstva posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Rukovodeće državne službenike u općinskim i gradskim organima uprave i
upravnim organizacijama imenuje općinski načelnik, odnosno gradonačelnik, u
skladu sa Zakonom o državnoj službi.
Član 65.
Rukovodeći državni službenici u obavljanju poslova radnog mjesta na koje
su postavljeni imaju ovlaštenja utvrđena zakonom, podzakonskim propisima i
pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji.
Rukovodilac samostalne federalne uprave i samostalne federalne upravne
organizacije odgovara Vladi Federacije, a rukovodilac samostalne kantonalne
uprave, odnosno samostalne kantonalne upravne organizacije odgovara vladi
kantona.
Rukovodilac federalne uprave i federalne upravne organizacije koje se
nalaze u sastavu federalnog ministarstva za svoj rad i rad uprave, odnosno upravne
organizacije kojom rukovodi odgovara ministru i Vladi Federacije, a rukovodilac
uprave i upravne organizacije u sastavu kantonalnog ministarstva odgovara
ministru i vladi kantona.
Rukovodeći državni službenici, osim rukovodioca samostalne uprave i
samostalne upravne organizacije, za svoj rad i rad organizacijske jedinice kojom
rukovode odgovaraju rukovodiocu organa uprave, odnosno rukovodiocu upravne
organizacije.
Rukovodeći državni službenici u općinskim i gradskim organima uprave i
upravnim organizacijama za svoj rad i rad organa uprave, odnosno rad upravne
organizacije kojima rukovode odgovaraju općinskom načelniku, odnosno
gradonačelniku.
209
VI - PODZAKONSKI PROPISI I DRUGI AKTI KOJE DONOSE
ORGANI UPRAVE I UPRAVNE ORGANIZACIJE
1. Podzakonski propisi koje donose federalni i kantonalni
organi uprave i upravne organizacije
Član 66.
Federalni i kantonalni organi uprave i samostalne upravne organizacije
mogu donositi podzakonske propise iz svoje nadležnosti u cilju omogućavanja
izvršavanja zakona i drugih propisa za koje su zaduženi.
Organi uprave i upravne organizacije iz stava 1. ovog člana mogu donositi
sljedeće podzakonske propise: pravilnik kao provedbeni propis i uputstvo,
instrukciju i naredbu kao opće akte.
Izuzetno, posebnim zakonom može se predvidjeti drugačiji naziv
podzakonskog propisa, ako je to adekvatnije prirodi materije koja se treba urediti
tim propisom (metodologija i sl.).
Član 67.
Organi uprave i upravne organizacije iz stava 1. člana 66. ovog Zakona
mogu donositi podzakonske propise samo onda kada su za to izričito ovlašteni
zakonom i u granicama ovlaštenja datih u tom zakonu.
Kada se zakonom daje ovlaštenje za donošenje podzakonskog propisa
moraju se bliže odrediti pitanja koja će se tim propisom regulirati i utvrditi rok u
kojem se taj propis treba donijeti.
Podzakonske propise donose rukovodioci organa uprave, odnosno
rukovodioci upravnih organizacija.
Član 68.
Pravilnikom se bliže razrađuju pojedine odredbe federalnog, odnosno
kantonalnog zakona radi osiguranja uvjeta za odgovarajuću primjenu tog zakona.
Uputstvom se bliže propisuje način izvršavanja određenih upravnih i
stručnih poslova koji se odnose na pojedina pitanja utvrđena zakonom.
Instrukcijom se utvrđuju pravila i upute o načinu obavljanja pojedinih
upravnih i stručnih poslova od organa uprave i upravnih organizacija, odnosno
pravnih lica sa javnim ovlaštenjima u provedbi i primjeni zakona i drugih propisa.
Naredbom se naređuje, ili zabranjuje postupanje u određenoj situaciji koja
ima opći značaj.
Općim aktom iz stava 3. člana 66. ovog Zakona, koji je predviđen
posebnim zakonom, uređuju se pitanja koja su predviđena u zakonskom osnovu za
donošenje tog općeg akta.
Podzakonski propisi iz st. 2. i 3. člana 66. ovog Zakona, koji su doneseni na
osnovu federalnog zakona, objavljuju se u "Službenim novinama Federacije BiH",
a podzakonski propisi koji su doneseni na osnovu kantonalnog zakona objavljuju
se u službenom glasilu kantona.
210
2. Opći akti koje donosi općinski načelnik, odnosno gradonačelnik
Član 69.
Općinski načelnik, odnosno gradonačelnik može donositi opće akte za
izvršavanje propisa koje donosi općinsko, odnosno gradsko vijeće iz oblasti
lokalne samouprave općine, odnosno grada kada su za to ovlašteni tim propisima.
Vrste općih akata iz stava 1. ovog člana i način njihovog donošenja uređuju
se statutom općine, odnosno statutom grada.
Opći akti iz stava 1. ovog člana objavljuju se u službenim novinama grada,
odnosno općine.
3. Pojedinačni akti koje donose organi uprave i upravne organizacije
Član 70.
Organi uprave i upravne organizacije na svim nivoima vlasti u obavljanju
poslova iz svoje nadležnosti, koji se odnose na upravno rješavanje i rješavanje o
pravima, dužnostima i odgovornosti državnih službenika i namještenika iz radnog
odnosa, kao i u drugim pojedinačnim stvarima, donose rješenja, zaključke i druge
pojedinačne akte, predviđene posebnim propisom.
Pojedinačne akte iz stava 1. ovog člana donosi rukovodilac organa uprave,
odnosno upravne organizacije, a u općini - općinski načelnik, odnosno u gradu –
gradonačelnik.
Rukovodioci iz stava 2. ovog člana mogu ovlastiti rukovodeće državne
službenike, ili druge državne službenike da donose pojedinačne akte za određena
pitanja iz stava 1. ovog člana o čemu su dužni donijeti pisano rješenje.
VII - OBAVLJANJE POSLOVA IZ NADLEŽNOSTI ORGANA UPRAVE I
UPRAVNIH ORGANIZACIJA I RADNI ODNOSI U TIM
ORGANIMA I ORGANIZACIJAMA
Član 71.
Poslovi koji spadaju u nadležnost organa uprave i upravnih organizacija su:
1) poslovi osnovnih djelatnosti,
2) poslovi administrativno-tehničkih i pomoćnih djelatnosti (dopunski poslovi
osnovne djelatnosti i poslovi pomoćne djelatnosti).
Vrsta, složenost i sadržaj poslova iz stava 1. ovog člana i uvjeti za njihovo
obavljanje uređuju se posebnim federalnim propisom, u skladu sa federalnim
zakonom kojim se uređuje radno-pravni status državnih službenika i namještenika.
Poslove osnovne djelatnosti vrše rukovodeći i ostali državni službenici
visoke školske spreme, a dopunske poslove osnovne djelatnosti i poslove pomoćne
djelatnosti vrše namještenici više, srednje i niže školske spreme.
Član 72.
Položaj, prava, dužnosti i odgovornost, kao i plaće i druga materijalna
prava iz radnog odnosa i u vezi sa radnim odnosom državnih službenika i
211
namještenika u organima uprave i upravnim organizacijama, uređuju se posebnim
federalnim zakonima o radno-pravnom statusu službenika, odnosno namještenika.
Član 73.
Ako dođe do ukidanja organa uprave ili upravne organizacije, ili do
prenošenja određenih poslova iz nadležnosti jednog organa uprave ili upravne
organizacije u nadležnost drugog organa uprave ili upravne organizacije, u tom
slučaju organ uprave ili upravna organizacija koji preuzima poslove ukinutog
organa, odnosno koji preuzima određene poslove iz nadležnosti drugog organa ili
upravne organizacije, preuzima i državne službenike i namještenike koji su radili
na tim poslovima do dana ukidanja organa, odnosno do dana prenošenja poslova.
Radno-pravni status državnih službenika i namještenika iz stava 1. ovog
člana rješava se prema pravilniku o unutrašnjoj organizaciji organa uprave i
upravne organizacije koji preuzimaju poslove ukinutog organa uprave i upravne
organizacije, odnosno određene poslove iz nadležnosti drugog organa uprave ili
upravne organizacije. Pitanje prekobrojnih državnih službenika i namještenika
rješava se prema zakonu kojim je reguliran radno-pravni status državnih
službenika, odnosno namještenika.
VIII - ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA GRAĐANIMA
Član 74.
Organi uprave koji su nadležni za rješavanje zahtjeva građana u
prvostepenom i drugostepenom upravnom postupku, a koji se odnose na
ostvarivanje njihovih prava i pravnih interesa, ili izvršavanje zakonom predviđenih
obaveza, dužni su te zahtjeve rješavati u skladu sa zakonom i drugim propisima i u
rokovima propisanim zakonom.
Pri rješavanju zahtjeva iz stava 1. ovog člana organi uprave dužni su u
kontaktima sa građanima postupati na način da se u svakoj situaciji poštuje
dostojanstvo ljudske ličnosti i njihov moralni integritet.
Član 75.
U ostvarivanju prava građana organi uprave dužni su osigurati uvjete da
građani mogu na efikasan, brz i jednostavan način ostvarivati svoja prava i
izvršavati obaveze kod tih organa i u tom cilju organi uprave dužni su građanima
pružati potrebnu pravnu pomoć i davati odgovarajuća objašnjenja i upute za
ostvarivanje njihovih prava i obaveza.
Član 76.
Ako državni službenici u organima uprave zahtjeve građana ne rješavaju u
propisanim rokovima, ili od građana traže nepotrebne i suvišne dokaze, ili traže
dokaze koje su, prema odredbi stava 1. člana 74. ovog Zakona, oni dužni
pribavljati po službenoj dužnosti, ili ako na bilo koji drugi način odugovlače sa
rješavanjem zahtjeva građana, ili onemogućavaju efikasno i brzo rješavanje
podnesenih zahtjeva, građani imaju pravo da u vezi sa takvim ponašanjem državnih
212
službenika podnesu predstavke i pritužbe rukovodiocu organa uprave, a u općini -
općinskom načelniku, odnosno u gradu - gradonačelniku.
Rukovodilac organa uprave iz stava 1. ovog člana obavezan je odmah, a
najkasnije u roku od pet dana od dana prijema predstavke ili pritužbe, ispitati tu
predstavku ili pritužbu i ako utvrdi da je osnovana, dužan je preduzeti zakonom
predviđene mjere (pokrenuti disciplinski postupak ili preduzeti druge mjere) prema
državnom službeniku na čiji se rad predstavka ili pritužba odnosi i istovremeno
podnosiocu predstavke ili pritužbe obavezno dostaviti pisani odgovor o preduzetim
mjerama.
Radnje iz stava 1. ovog člana predstavljaju težu povredu službene dužnosti.
U slučajevima iz stava 1. ovog člana građani se mogu obratiti i upravnoj
inspekciji.
Član 77.
Državni službenici općinskih i gradskih organa uprave koji rješavaju
zahtjeve građana u upravnom postupku ne smiju od građana zahtijevati da
pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o činjenicama o kojima organi uprave te
općine, odnosno grada vode službene evidencije, jer podatke o tim činjenicama
državni službenici dužni su pribaviti po službenoj dužnosti.
Državni službenici, ili namještenici koji vode evidencije o činjenicama iz
stava 1. ovog člana dužni su odmah postupiti po zahtjevu državnog službenika
(usmeni ili pisani zahtjev) koji traži potrebne podatke.
O traženom podatku iz stava 1. ovog člana državni službenik sačinjava
službenu zabilješku na posebnom listu papira, ili pribavlja uvjerenje, potvrdu ili
drugu ispravu na propisanom obrascu. Sačinjena službena zabilješka predstavlja
dokaz o toj činjenici.
Odredbe st. od 1. do 3. ovog člana primjenjuju se i na državne službenike
federalnih i kantonalnih organa uprave u odnosu na podatke o činjenicama o
kojima federalni, odnosno kantonalni organi uprave vode službene evidencije.
Član 78.
Kad se građanin odazove pozivu organa uprave, a bez njegove krivnje
službena radnja radi koje je pozvan nije obavljena, ima pravo zahtijevati naknadu
nastalih troškova koji obuhvataju troškove prijevoza i troškove ishrane za vrijeme
boravka u sjedištu organa uprave, s tim da ti troškovi ne mogu biti veći od visine
službene dnevnice utvrđene za državne službenike. Zahtjev za naknadu troškova
podnosi se pisano organu uprave koji je pozvao građanina.
O zahtjevu za naknadu troškova odlučuje se rješenjem na osnovu propisa
kojim su uređene naknade troškova svjedocima u upravnom postupku.
Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana građanin može izjaviti žalbu
nadležnom drugostepenom organu uprave u roku od osam dana od dana prijema
rješenja.
Troškovi iz stava 1. ovog člana isplaćuju se na teret sredstava za rad organa
uprave pred kojim je vođen upravni postupak.
213
Ukoliko državni službenik, odnosno namještenik službenu radnju nije
obavio namjerno, ili iz krajnje nepažnje u tom slučaju organ uprave ima pravo
regresa prema tom državnom službeniku, odnosno namješteniku za naknadu
troškova koju je isplatio građaninu.
Član 79.
Organi uprave i upravne organizacije i pravna lica sa javnim ovlaštenjima
koji u skladu sa zakonom i drugim propisima vode službene evidencije o
određenim činjenicama, dužni su na pisani ili usmeni zahtjev građana izdavati
uvjerenja o podacima iz tih evidencija. Uvjerenja se izdaju odmah, a najkasnije u
roku od pet dana od dana podnesenog zahtjeva.
Član 80.
Odredbe čl. od 74. do 79. ovog Zakona na odgovarajući način primjenjuju
se i na odnose organa uprave prema pravnim licima i drugim institucijama kada
organi uprave rješavaju o njihovim zahtjevima u upravnom postupku.
Odredbe čl. od 74. do 79. ovog Zakona na odgovarajući način primjenjuju
se i na pravna lica sa javnim ovlaštenjima kada ta lica u vršenju javnih ovlaštenja
rješavaju o pravima i obavezama građana, pravnih lica i drugih subjekata.
IX - ODNOSI IZMEĐU ORGANA UPRAVE U OBAVLJANJU
UPRAVNIH I STRUČNIH POSLOVA
1. Međusobni odnosi organa uprave
Član 81.
Organi uprave dužni su sarađivati sa organima uprave drugog nivoa vlasti u
svim pitanjima koja su od zajedničkog interesa za te organe uprave.
Međusobni odnosi organa uprave na svim nivoima vlasti zasnivaju se na
ovlaštenjima koja su za te organe utvrđena ustavom i zakonom i drugim propisima
i na saradnji, međusobnom informiranju i dogovaranju, a što se ostvaruje na način
utvrđen u odredbama čl. od 82. do 88. ovog Zakona.
Organi uprave nadležni za poslove inspekcijskog nadzora, pored saradnje iz
člana 82. ovog Zakona, u vršenju inspekcijskog nadzora obavezni su sarađivati i sa
nadležnim sudovima, tužilaštvima i drugim odgovarajućim organima.
Član 82.
U ostvarivanju međusobne saradnje organi uprave na istom nivou vlasti
obavezni su jedni drugima dostavljati određene podatke i informacije kojima
raspolažu i do kojih dolaze u obavljanju svojih poslova, a koji su potrebni za
obavljanje poslova iz njihove nadležnosti, s tim da, prema potrebi, mogu osnovati
zajedničke stručne komisije, ili radne grupe za izvršenje određenog zadatka,
organizirati savjetovanja i ostvarivati druge oblike međusobne saradnje od
zajedničkog interesa o čemu zajednički odlučuju rukovodioci zainteresiranih
organa uprave.
214
Obaveza organa uprave da jedni drugima dostavljaju podatke i obavještenja
kojima raspolažu posebno se odnosi na podatke koji su od značaja za ostvarivanje
prava i obaveze građana i pravnih lica u upravnom postupku.
2. Odnosi federalnih organa uprave i kantonalnih,
općinskih i gradskih organa uprave
Član 83.
Odnosi federalnih organa uprave i kantonalnih, općinskih i gradskih organa
uprave zasnivaju se na obavezama koje svaki od tih organa ima u odnosu na
izvršavanje federalnih zakona i drugih federalnih propisa, kao i međunarodnih
ugovora koje je zaključila Federacija, odnosno Bosna i Hercegovina.
Federalni organi uprave obavezni su osigurati izvršavanje propisa i ugovora
iz stava 1. ovog člana na području cijele Federacije i u tom pogledu imaju
ovlaštenja da prema kantonalnim, općinskim i gradskim organima uprave
preduzimaju sve one mjere i aktivnosti kojima se osigurava obavljanje svih poslova
državne uprave koji su federalnim propisom povjereni na vršenje kantonu, općini
ili gradu kao i zadatke koji proizilaze iz međunarodnih ugovora, a kantonalni,
općinski i gradski organi uprave obavezni su postupati po tim mjerama i
aktivnostima federalnih organa uprave.
Član 84.
U obavljanju poslova koji proizilaze iz federalnih zakona i drugih
federalnih propisa i međunarodnih ugovora za čije su obavljanje, pored federalnih
organa uprave, ovlašteni i kantonalni, općinski i gradski organi uprave, u tim
slučajevima federalni organi uprave u okviru svoje nadležnosti imaju pravo tražiti
od odgovarajućih kantonalnih općinskih i gradskih organa uprave podatke, spise i
dokumentaciju i obavještenja o obavljanju poslova predviđenih u tim propisima i
međunarodnim ugovorima, a ti organi su obavezni dostaviti tražene podatke, spise,
dokumentaciju i obavještenja u rokovima koje su odredili federalni organi uprave.
Član 85.
Ako federalni organ uprave utvrdi da kantonalni, općinski i gradski organi
uprave ne izvršavaju federalne zakone i druge federalne propise i međunarodne
ugovore iz člana 83. ovog Zakona, ili ih pogrešno, ili nepravilno izvršavaju, u tom
slučaju federalni organ uprave obavezan je o tome pisano upozoriti nadležni
kantonalni, općinski i gradski organ uprave i tražiti da bez odlaganja obavljaju
predviđene poslove, a istovremeno pisano obavijestiti i vladu kantona, odnosno
općinskog načelnika i gradonačelnika kako bi ti organi, u granicama svojih
nadležnosti, preduzeli odgovarajuće mjere da kantonalni, općinski i gradski organi
uprave obavljaju poslove na koje je ukazao federalni organ uprave.
Ako kantonalni, općinski i gradski organ uprave i pored upozorenja iz stava
1. ovog člana ne izvršavaju federalne propise i međunarodne ugovore i ako bi
odlaganje obavljanja tih poslova moglo izazvati teže štetne posljedice, u tom
slučaju federalni organ uprave dužan je o tim pitanjima odmah pisano obavijestiti
Vladu Federacije.
215
Vlada Federacije odmah će obavijestiti vladu kantona, odnosno općinskog
načelnika i gradonačelnika radi dogovora o rješavanju spornog pitanja, odnosno
donijet će odluku kojom će narediti nadležnom federalnom organu uprave da
neposredno izvršava federalni propis i međunarodni ugovor, dok te poslove ne
počne obavljati nadležni kantonalni, odnosno općinski, ili gradski organ uprave.
Član 86.
Troškovi koji nastanu neposrednim obavljanjem poslova od federalnog
organa uprave na osnovu odluke iz stava 3. člana 85. ovog Zakona, padaju na teret
kantona, općine, odnosno grada čiji organ uprave nije izvršavao poslove iz
federalnog propisa, odnosno međunarodnog ugovora.
Vlada kantona, odnosno općinski načelnik i gradonačelnik mogu podnijeti
prigovor Vladi Federacije na visinu troškova iz stava 1. ovog člana, čija je odluka
konačna.
3. Odnosi kantonalnih organa uprave i općinskih i gradskih organa uprave
Član 87.
Odnosi kantonalnih organa uprave i općinskih i gradskih organa uprave na
području kantona zasnivaju se na obavezama koje svaki od tih organa ima u
odnosu na izvršavanje kantonalnih zakona i drugih kantonalnih propisa.
Kantonalni organi uprave obavezni su pratiti stanje i preduzimati potrebne
mjere da općinski i gradski organi uprave obavljaju poslove iz oblasti uprave koji
su kantonalnim zakonom povjereni na vršenje općini, odnosno gradu i u tom
pogledu imaju pravo tražiti određene podatke i obavještenja, a općinski i gradski
organi uprave dužni su dostavljati te podatke i obavještenja u rokovima koje odredi
kantonalni organ uprave.
Ako općinski i gradski organi uprave ne izvršavaju kantonalne zakone i
druge propise, kantonalni organ uprave u čiju nadležnost spada izvršavanje
kantonalnog zakona, dužan je sa tim upoznati vladu kantona, kao i općinskog
načelnika, odnosno gradonačelnika radi preduzimanja odgovarajućih mjera.
Član 88.
Ako općinski i gradski organ uprave i pored mjera iz stava 3. člana 87.
ovog Zakona ne izvršavaju kantonalne propise, u tom slučaju vlada kantona može
narediti da nadležni kantonalni organ uprave neposredno preuzme obavljanje tih
poslova, dok općinski i gradski organ uprave ne počne obavljati te poslove.
Troškovi koji nastanu neposrednim obavljanjem poslova od kantonalnog
organa uprave, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, padaju na teret sredstava
budžeta općine, odnosno grada čiji organ uprave nije obavljao poslove predviđene
kantonalnim zakonom i drugim kantonalnim propisom.
Općinski načelnik, odnosno gradonačelnik mogu podnijeti prigovor vladi
kantona na visinu troškova iz stava 2. ovog člana, čija je odluka konačna.
216
4. Odnosi federalnih, kantonalnih i općinskih
i gradskih upravnih organizacija
Član 89.
Odredbe čl. od 81. do 88. ovog Zakona analogno se primjenjuju i na odnose
federalnih, kantonalnih, općinskih i gradskih upravnih organizacija kada su
zakonima i međunarodnim ugovorima iz člana 83. ovog Zakona ovlašteni da obave
određene stručne i druge poslove iz tih zakona i ugovora.
X - ODNOS ORGANA UPRAVE I UPRAVNIH ORGANIZACIJA PREMA
ORGANIMA IZVRŠNE VLASTI, ORGANIMA ZAKONODAVNE
VLASTI, OMBUDSMENIMA I PRAVNIM LICIMA
1. Odnos organa uprave i upravnih organizacija
prema organu izvršne vlasti
Član 90.
Odnos organa uprave i upravnih organizacija prema Vladi Federacije, vladi
kantona i općinskom načelniku, odnosno gradonačelniku kao organima izvršne
vlasti zasniva se na obavezi provođenja zahtjeva i smjernica koje u skladu sa
ustavom i zakonom utvrdi organ izvršne vlasti za pojedine upravne oblasti, kao i
odgovornosti za stanje u oblasti za koju su organi uprave i upravne organizacije
osnovani, a što se ostvaruje na način reguliran u odredbama čl. od 91. do 97. ovog
Zakona.
Član 91.
U cilju provođenja zakona i drugih propisa od organa uprave i upravnih
organizacija Vlada Federacije, odnosno vlada kantona i općinski načelnik, odnosno
gradonačelnik, svako za svoj nivo vlasti, mogu organima uprave i upravnim
organizacijama odrediti sljedeće zadatke:
1) dati upute i smjernice za rad u izvršavanju zakona i drugih propisa;
2) naložiti da u određenom roku pripreme određeni propis, ili da donesu
podzakonski propis ili opći akt iz svoje nadležnosti za koju su ovlašteni;
3) odrediti izvršavanje pojedinih zadataka i utvrditi rok za njihovo izvršenje;
4) odrediti da se ispita stanje određenih pitanja iz njihove nadležnosti i podnesu
izvještaji sa odgovarajućim prijedlozima;
5) odrediti izvršavanje i drugih zadataka iz njihove nadležnosti.
Organi uprave i upravne organizacije dužni su izvršiti zadatke iz stava 1.
ovog člana.
Član 92.
Organi uprave i upravne organizacije na svim nivoima vlasti odgovorni su
za svoj rad i stanje u oblasti za koju su osnovani sljedećim organima i to:
1) federalni organi uprave i upravne organizacije odgovorni su Vladi Federacije;
2) kantonalni organi uprave i upravne organizacije odgovorni su vladi kantona;
217
3) općinski organi uprave i upravne organizacije odgovorni su općinskom
načelniku;
4) gradski organi uprave i upravne organizacije odgovorni su gradonačelniku.
Član 93.
Izvršni organi vlasti na svim nivoima vlasti imaju pravo razmatrati rad
organa uprave i upravnih organizacija, ispitivati stanje u oblasti iz njihove
nadležnosti i pokretati postupak za smjenjivanje rukovodioca organa uprave i
upravne organizacije ako ocijene da ti organi i organizacije ne izvršavaju pravilno i
na zakonom predviđen način poslove iz svoje nadležnosti i da su zbog toga nastale,
ili mogu nastati štetne posljedice po prava i dužnosti građana, pravnih lica i drugih
subjekata, ili posljedice za javne interese.
Razmatranje rada organa uprave i upravnih organizacija u smislu stava 1.
ovog člana vrše sljedeći organi i to:
1) Vlada Federacije za federalne organe uprave i upravne organizacije;
2) vlada kantona za kantonalne organe uprave i upravne organizacije;
3) općinski načelnik za općinske organe uprave i upravne organizacije;
4) gradonačelnik za gradske organe uprave i upravne organizacije.
Raspravu o odgovornosti kantonalnog, ili općinskog, ili gradskog organa
uprave i prijedlog za smjenjivanje rukovodioca kantonalnog, općinskog i gradskog
organa uprave ili upravne organizacije kod organa iz tač. od 2. do 4. stav 1. ovog
člana, ima pravo dati inicijativu i Vlada Federacije kada nadležni federalni organ
uprave ili upravna organizacija utvrdi da nadležni kantonalni, ili općinski, ili
gradski organ uprave ili upravna organizacija ne vrše, ili nepravilno vrše poslove
državne uprave koji su federalnim zakonom povjereni na vršenje tim organima
uprave ili upravnim organizacijama.
Član 94.
Ako kanton, ili općina, ili grad svojim propisom nisu regulirali određenu
upravnu oblast koja se, prema Ustavu Federacije, nalazi u nadležnosti kantona, ili
općine, ili grada, a pitanja iz te oblasti odnose se na ostvarivanje prava i sloboda
građana utvrđenih u Ustavu Federacije i u međunarodnim dokumentima u Aneksu,
Vlada Federacije ima pravo inicirati da vlada kantona, odnosno općinski načelnik,
odnosno gradonačelnik preduzmu konkretne mjere za rješavanje tog pitanja.
Član 95.
Organi uprave i upravne organizacije obavezni su organima vlasti iz člana
92. ovog Zakona dostavljati godišnje izvještaje o svom radu, a prema potrebi i
češće, kao i izvještaj o stanju u oblastima iz njihove nadležnosti, te informacije,
obavještenja, podatke, spise i drugu dokumentaciju koji su potrebni za rad izvršnih
organa vlasti.
Član 96.
Organi uprave i upravne organizacije mogu od organa iz člana 92. ovog
Zakona tražiti upute i smjernice o određenim pitanjima za izvršavanje zakona i
218
drugih propisa, a ti organi obavezni su odgovoriti na traženje organa uprave,
odnosno upravne organizacije.
Organi uprave i upravne organizacije mogu organu izvršne vlasti predložiti
da razmotri određena pitanja iz njihove nadležnosti i tražiti da organ izvršne vlasti
preduzme potrebne mjere za rješavanje problema u toj oblasti.
Član 97.
Ako se utvrdi da podzakonski propis i opći akti koje je donio rukovodilac
organa uprave, ili rukovodilac samostalne uprave i samostalne upravne
organizacije, odnosno općinski načelnik i gradonačelnik nisu u skladu sa zakonom,
u tom slučaju može se pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine
pokrenuti postupak za utvrđivanje zakonitosti tog propisa.
Postupak pred Ustavnim sudom Federacije, iz razloga navedenih u stavu 1.
ovog člana, u skladu sa Ustavom Federacije, mogu pokrenuti:
1) premijer ili zamjenik premijera Vlade Federacije za propise koje su donijeli
rukovodioci federalnog organa uprave i federalne upravne organizacije na
osnovu federalnog zakona;
2) premijer kantona za propise koje su donijeli rukovodioci kantonalnog organa
uprave i upravne organizacije, odnosno općinski načelnik i gradonačelnik na
osnovu kantonalnog zakona.
2. Odnos organa uprave i upravne organizacije
prema organu zakonodavne vlasti
Član 98.
Organi uprave i upravne organizacije odgovorni su organu zakonodavne
vlasti za zakonito, potpuno, efikasno i profesionalno obavljanje poslova iz svoje
nadležnosti.
Organi uprave i upravne organizacije imaju ovlaštenja i obaveze da organu
zakonodavne vlasti podnose, radi razmatranja, pojedina pitanja iz svoje nadležnosti
i daju preporuke u vezi sa izvršavanjem zakona i drugih propisa.
Organi uprave i upravne organizacije obavezni su na zahtjev organa
zakonodavne vlasti podnositi izvještaje o svom radu, o stanju u odnosnoj oblasti i o
izvršavanju zakona i drugih propisa, odgovarati na pitanja organa zakonodavne
vlasti i, u skladu sa programom rada tog organa, odnosno na njegov zahtjev,
pripremati zakone i druge propise, kao i analitičke, informativne i druge materijale.
3. Odnosi organa uprave prema ombudsmenima
Član 99.
Odnos organa uprave prema ombudsmenima zasniva se na obavezama
organa uprave utvrđenim ustavom i zakonom, odnosno propisom gradskog i
općinskog vijeća.
219
Član 100.
Organi uprave obavezni su omogućiti ombudsmenima na njihov zahtjev
nesmetano ispitivanje njihove djelatnosti, odnosno djelatnosti državnih službenika i
namještenika organa uprave za koje postoje podaci da su negirali ljudsko
dostojanstvo, prava ili slobode, uključujući provođenje etničkog progona, ili
održavanje njegovih posljedica.
Organi uprave obavezni su ombudsmenima osigurati sva službena
dokumenta, uključujući i tajna, kao i upravne spise i osigurati saradnju svakog
državnog službenika i namještenika posebno u pribavljanju potrebnih informacija,
dokumenata i spisa.
Organi uprave obavezni su omogućiti ombudsmenu prisustvo pri rješavanju
stvari u upravnom postupku.
Član 101.
Ako organ uprave ne postupi po zahtjevu ombudsmena iz člana 100. ovog
Zakona, ombudsmeni se mogu obratiti Vladi Federacije, odnosno vladi kantona, a
u općini općinskom načelniku, odnosno gradonačelniku i zatražiti osiguranje
ispunjenja njihovih zahtjeva od organa uprave.
4. Odnosi organa uprave i upravnih organizacija prema pravnim licima
Član 102.
Organi uprave i upravne organizacije u okviru svoje nadležnosti imaju
prema pravnim licima ovlaštenja i obaveze predviđene zakonom, odnosno
propisom gradskog i općinskog vijeća, a naročito u pogledu vršenja prava nadzora
nad zakonitošću rada tih pravnih lica kada su za to ovlašteni zakonom, odnosno
propisom gradskog i općinskog vijeća.
Član 103.
Organi uprave i upravne organizacije sarađuju sa pravnim licima po
pitanjima iz svoje nadležnosti koja su od značaja za rad organa uprave i upravne
organizacije, ili su od interesa za rad tog pravnog lica.
Pravna lica obavezna su u skladu sa zakonom, na zahtjev organa uprave i
upravne organizacije, dostavljati podatke, informacije i drugu dokumentaciju iz
svoje djelatnosti, ako su ti podaci, informacije i dokumentacija od značaja za
obavljanje poslova iz nadležnosti organa uprave, odnosno upravne organizacije.
5. Odnosi organa uprave i upravnih organizacija prema javnosti
Član 104.
Organi uprave i upravne organizacije obavezni su na zahtjev pravnih lica iz
oblasti štampe i drugih sredstava javnog informiranja pružati obavještenja i davati
podatke o pojedinim pitanjima iz svoje nadležnosti koja su od neposrednog interesa
za rad sredstava javnog informiranja.
220
Organi uprave i upravne organizacije uskratit će davanje podataka ako
podaci predstavljaju državnu, vojnu, službenu ili poslovnu tajnu, što se čini na
način predviđen propisima o zaštiti tih tajni.
Davanje podataka, u skladu sa odredbom stava 1. ovog člana, vrši se na
način predviđen Zakonom o slobodi pristupa informacijama u Federaciji Bosne i
Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/01) i propisa donesenih
na osnovu tog Zakona.
6. Odnos organa uprave prema institucijama Bosne i Hercegovine,
Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine i Republike Srpske
Član 105.
Organi uprave i upravne organizacije na svim nivoima vlasti u Federaciji
dužni su ostvarivati odgovarajuću saradnju sa nadležnim institucijama Bosne i
Hercegovine u onim pitanjima koja su zakonom Bosne i Hercegovine data u
nadležnost Federacije, kantona, grada ili općine, kao i u drugim pitanjima od
zajedničkog interesa i međusobno se dogovarati o načinu obavljanja tih poslova.
U obavljanju poslova iz stava 1. ovog člana organi uprave i upravne
organizacije na svim nivoima vlasti u Federaciji, svako u pitanjima iz svoje
nadležnosti, dužni su nadležnim institucijama Bosne i Hercegovine na njihov
zahtjev dostavljati određene podatke, spise i drugu dokumentaciju koja je
neophodna za rad tih institucija.
Član 106.
Organi uprave i upravne organizacije na svim nivoima vlasti u Federaciji,
svako u pitanjima iz svoje nadležnosti, dužni su ostvarivati odgovarajuću saradnju
sa nadležnim organima uprave i upravnim organizacijama Distrikta Brčko Bosne i
Hercegovine, kao i nadležnim organima uprave i upravnim organizacijama
Republike Srpske u pitanjima od zajedničkog interesa i dogovarati se sa tim
organima o načinu obavljanja tih poslova, kao i davati potrebne podatke i drugu
dokumentaciju neophodnu za obavljanje poslova od zajedničkog interesa.
XI - SREDSTVA ZA RAD ORGANA UPRAVE
I UPRAVNIH ORGANIZACIJA
1. Zajedničke odredbe
Član 107.
Sredstva za rad organa uprave i upravnih organizacija utvrđuju se u budžetu
i to:
1) za federalne organe uprave i upravne organizacije u budžetu Federacije;
2) za kantonalne organe uprave i upravne organizacije u budžetu kantona;
3) za općinske organe uprave i upravne organizacije u budžetu općine;
4) za gradske organe uprave i upravne organizacije u budžetu grada.
221
Sredstva za rad organa uprave i upravnih organizacija iz stava 1. ovog člana
utvrđuju se u visini koja osigurava obavljanje svih poslova iz nadležnosti organa
uprave i upravnih organizacija polazeći od prirode i obima poslova, broja izvršioca
i drugih uvjeta neophodnih za efikasno obavljanje poslova iz njihove nadležnosti.
Prihodi koje organi uprave i upravne organizacije ostvare svojom
djelatnošću čine budžetska sredstva i koriste se za namjene utvrđene zakonom i
drugim propisima.
Član 108.
Sredstva za rad organa uprave i upravnih organizacija su:
1) sredstva za plaće;
2) sredstva za materijalne troškove;
3) sredstva za posebne namjene i
4) sredstva opreme.
Naredbodavac za korištenje sredstava iz stava 1. ovog člana je rukovodilac
organa uprave i upravne organizacije, u općini općinski načelnik, odnosno u gradu
gradonačelnik.
2. Sredstva za plaće
Član 109.
Sredstva za plaće državnih službenika i namještenika iz organa uprave i
upravnih organizacija osiguravaju se prema broju izvršioca koji su utvrđeni
pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i u zavisnosti od broja i strukture državnih
službenika i namještenika u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.
3. Sredstva za materijalne troškove
Član 110.
Sredstva za materijalne troškove služe za:
1) nabavku potrošnog materijala, sitnog inventara i troškove grijanja;
2) isplatu troškova za električnu energiju i održavanje čistoće u radnim
prostorijama;
3) isplatu troškova za poštansko-telefonsko-telegrafske usluge, zakup i redovno
održavanje radnih prostorija;
4) nabavku stručnih publikacija, literature i štampanje službenih materijala;
5) isplatu putnih i drugih troškova za službena putovanja, a koja se prema
posebnim propisima priznaju organu uprave, odnosno upravnoj organizaciji u
materijalne troškove;
6) isplatu drugih troškova potrebnih za vršenje djelatnosti organa uprave, odnosno
upravne organizacije;
7) isplatu naknade za pokriće izdataka za ishranu državnih službenika i
namještenika u toku rada, naknade za prijevoz državnih službenika i
222
namještenika na posao i sa posla, naknade za korištenje godišnjeg odmora i
druge materijalne troškove;
8) isplatu troškova osiguranja i drugih kapitalnih izdataka.
Član 111.
Sredstva za određene materijalne troškove koja se odnose na: finansiranje
grijanja, osvjetljenje, održavanje radnih prostorija i sl., za potrebe više organa
uprave i upravnih organizacija dodijeljuju se, po pravilu, organu ili zajedničkoj
službi u čijem je djelokrugu obavljanje poslova koji čine zajedničke troškove o
čemu za federalne organe uprave i upravne organizacije odlučuje Vlada Federacije,
a za kantonalne organe uprave i upravne organizacije vlada kantona, dok u općini,
odnosno gradu odlučuje općinski načelnik, odnosno gradonačelnik.
4. Sredstva za posebne namjene
Član 112.
Sredstva za posebne namjene služe za:
1) podmirenje određenih posebnih potreba u vezi sa radom organa uprave,
odnosno upravne organizacije;
2) finansiranje neprivrednih investicija;
3) naknade za rad članovima komisija, ili radnih grupa koje se formiraju radi
izrade određenih zakona, drugih propisa, ili drugih značajnih materijala
(elaborata i sl.) gdje je neophodno angažiranje stručnjaka iz drugih organa
uprave, ili upravnih organizacija;
4) naknade po ugovorima za naučno-istraživačke i druge stručne poslove i stručno
usavršavanje državnih službenika i namještenika;
5) namjene koje se ne finansiraju iz drugih sredstava.
5. Sredstva opreme
Član 113.
Sredstva opreme čine:
1) inventar i druge pokretne stvari;
2) novčana sredstva namijenjena za nabavku opreme;
3) druga novčana sredstva koja se izdvoje po završnom računu i novčana sredstva
dobivena prodajom, davanjem na korištenje, u zakup ili poslugu stvari opreme;
4) druga novčana sredstva koja u skladu sa zakonom služe za nabavku opreme
organa uprave, odnosno upravnih organizacija.
6. Odlučivanje o nabavci i korištenju sredstava za rad
Član 114.
Rukovodilac organa uprave i upravne organizacije, a u općini općinski
načelnik, odnosno u gradu gradonačelnik odlučuju o raspodjeli i korištenju
sredstava iz čl. od 109. do 113. ovog Zakona u skladu sa zakonom i drugim
propisom, odnosno propisom općinskog, odnosno gradskog vijeća.
223
Rukovodioci organa i organizacija iz stava 1. ovog člana, u skladu sa
zakonom i drugim propisima, samostalno odlučuju o: nabavljanju, prodaji,
prenošenju prava korištenja, rashodovanju, davanju, ili uzimanju na poslugu, ili u
zakup pokretnih stvari i opreme potrebne za rad organa, odnosno organizacija i to
do visine vrijednosti koju odredi Vlada Federacije za federalne organe uprave i
upravne organizacije, odnosno vlada kantona za kantonalne organe uprave i
upravne organizacije, a općinsko, odnosno gradsko vijeće za općinske, odnosno
gradske organe uprave i upravne organizacije.
Pokretna stvar ili oprema može se rashodovati ako je usljed dotrajalosti ili
drugih uzroka postala neupotrebljiva, a ne može se popraviti.
Pokretne stvari i oprema iz stava 2. ovog člana koja se nabavlja, uz
naknadu može se nabavljati samo u okviru sredstava predviđenih za te namjene u
budžetu Federacije, odnosno budžetu kantona, grada i općine.
Nabavka stvari i opreme iz stava 2. ovog člana vrši se na osnovu ugovora
ili prema drugom zakonom predviđenom osnovu i propisanom postupku.
Član 115.
O nabavci nepokretnih stvari potrebnih za rad organa uprave i upravnih
organizacija, koje se odnose na građevinsko i drugo zemljište, službene zgrade i
prostorije i druge nepokretne stvari za rad i smještaj tih organa i organizacija,
odlučuju i to:
1) za potrebe rada federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacija
odlučuje Parlament Federacije na prijedlog Vlade Federacije;
2) za potrebe rada kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija odlučuje
skupština kantona na prijedlog vlade kantona;
3) za potrebe rada općinskih, odnosno gradskih organa uprave i upravnih
organizacija odlučuje općinsko, odnosno gradsko vijeće na prijedlog općinskog
načelnika, odnosno gradonačelnika.
Vlada Federacije, odnosno vlada kantona i općinski načelnik, odnosno
gradonačelnik odlučuju o raspodjeli (davanju) nepokretnih stvari na korištenje
organima uprave i upravnim organizacijama, o davanju tih stvari na privremeno
korištenje, u zakup, ili na poslugu drugim organima vlasti, uz naknadu, ili bez
naknade, ili uzimanju na privremeno korištenje, ili u zakup, ili na poslugu
nepokretnih stvari o čemu se donosi posebna odluka, a prava i dužnosti utvrđuju se
ugovorom.
Odredba stava 4. člana 114. ovog Zakona primjenjuje se i na nabavku
zemljišta, službenih zgrada i prostorija iz st. 1. i 2. ovog člana.
Član 116.
Federalno ministarstvo finansija donosi provedbene propise, ili opće akte o
materijalno-finansijskom poslovanju federalnih organa uprave i federalnih
upravnih organizacija, a u kantonu za kantonalne organe uprave i upravne
organizacije, općinske i gradske organe uprave i upravne organizacije te propise
donosi nadležni kantonalni organ uprave, ako posebnim zakonom nije drugačije
određeno
224
XII - OSNOVNE ODREDBE O INSPEKCIJSKOM NADZORU
1. Zajedničke odredbe o inspekcijskom nadzoru
Član 117.
Odredbe čl. od 118. do 134. ovog Zakona primjenjuju se na inspekcije koje
su organizirane u organima uprave, kao i na inspekcije organizirane u okviru
posebnih uprava za inspekcije, ali samo u pitanjima koja zakonom o organiziranju
tih inspekcija nisu drugačije uređena.
Član 118.
Poslove inspekcijskog nadzora koji su organizirani u okviru nadležnosti
organa uprave obavljaju inspektori.
Inspektor može biti osoba koja ima završenu odgovarajuću visoku školsku
spremu, položen stručni upravni ispit predviđen za državne službenike, odnosno
položen ispit općeg znanja predviđen za državne službenike organa uprave u
Federaciji, ili javni ispit predviđen za državne službenike institucija Bosne i
Hercegovine i najmanje tri godine radnog staža nakon završene visoke školske
spreme.
Inspektori su državni službenici sa posebnim ovlaštenjima.
Kad to potreba službe zahtijeva, rukovodilac organa uprave može, izuzetno,
ovlastiti i drugog državnog službenika tog organa uprave koji ispunjava uvjete iz
stava 2. ovog člana da izvrši samo određene poslove inspekcijskog nadzora,
odnosno da inspektoru pomogne u vršenju određenog nadzora o čemu se obavezno
donosi pisano rješenje.
Član 119.
Inspekcija je samostalna u svom radu i poslove inspekcijskog nadzora vrši
prema programu svog godišnjeg rada, a određene inspekcijske preglede može da
izvrši i na zahtjev rukovodioca organa uprave.
Član 120.
Inspektor ima iskaznicu, kojom dokazuje svoje službeno svojstvo, identitet
i ovlaštenja predviđena zakonom.
Federalni ministar pravde propisuje oblik i sadržaj iskaznice, a iskaznicu
inspektoru izdaje rukovodilac organa uprave u čijoj je nadležnosti pojedina
inspekcija.
Član 121.
Postupak inspekcijskog nadzora pokreće i vodi inspektor po službenoj
dužnosti.
Svako fizičko i pravno lice ima pravo podnijeti zahtjev, ili inicijativu
inspektoru da izvrši određeni inspekcijski nadzor i preduzme upravne mjere za koje
je ovlašteno zakonom.
Po zahtjevu, odnosno inicijativi iz stava 2. ovog člana inspektor je
obavezan izvršiti inspekcijski nadzor i preduzeti odgovarajuće mjere i o tome
pisano obavijestiti podnosioca zahtjeva, odnosno inicijative u roku od 15 dana od
dana prijema zahtjeva ili inicijative.
225
Član 122.
Svaki organ vlasti i pravno lice, odnosno druga institucija čiji rad podliježe
inspekcijskom nadzoru, dužni su inspektoru omogućiti vršenje nadzora i davati mu
potrebna obavještenja i podatke od značaja za vršenje tog nadzora.
Ako se inspektoru u vršenju inspekcijskog nadzora onemogućava vršenje
pregleda, ili pruži fizički otpor, ili ako taj otpor osnovano očekuje, ili postoji
ozbiljna prijetnja, inspektor može zatražiti pomoć od nadležne policije, a policija je
obavezna pružiti potrebnu zaštitu i omogućiti inspektoru da izvrši inspekcijski
nadzor u skladu sa zakonom.
Član 123.
U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obavezu neposredno
pregledati poslovne prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu,
isprave i druge dokumente, kao i vršiti druge radnje u skladu sa svrhom
inspekcijskog nadzora (utvrđivanje identiteta osoba, saslušavanje, uzimanje
uzoraka radi analize i sl.).
U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor je obavezan postupati tako da se
ne otkriju podaci koji prema zakonu i drugom propisu predstavljaju službenu, ili
drugu vrstu tajne.
Član 124.
O svakom inspekcijskom nadzoru inspektor je obavezan sastaviti zapisnik i
u njemu navesti činjenično stanje utvrđeno inspekcijskim nadzorom.
Zapisnik se sastavlja prema pravilima upravnog postupka, a jedan
primjerak dostavlja se odgovornom licu u organu, odnosno pravnom licu kod kojeg
je vršen inspekcijski nadzor.
Član 125.
Kada se u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon, ili
drugi propis čije izvršenje nadzire, inspektor ima ovlaštenja i obavezu da naloži
sljedeće upravne i druge mjere:
1) naredi da se utvrđeni nedostaci i nepravilnosti otklone u određenom roku;
2) naredi preduzimanje odgovarajućih upravnih radnji koje su pravno lice, kao i
pravno lice sa javnim ovlaštenjima, odnosno organ uprave i upravna
organizacija obavezni da preduzmu;
3) zabrani preduzimanje radnji koje smatra da su u suprotnosti sa zakonom, ili
drugim propisom nad čijim provođenjem vrši nadzor;
4) izrekne i naplati novčanu kaznu na licu mjesta, ako je za to zakonom ovlašten o
čemu se izdaje pisana potvrda;
5) podnese zahtjev za pokretanje disciplinske odgovornosti, odnosno prekršaja, ili
privrednog prijestupa, odnosno krivičnu prijavu za krivično djelo, ako su
povredom zakona, ili drugog propisa učinjeni ti prijestupi, ili krivično djelo;
6) preduzme i druge upravne mjere i radnje za koje je posebnim zakonom i
drugim propisom ovlašten.
226
Član 126.
Upravne i druge mjere iz tač. od 1. do 3. i tačke 5. člana 125., kao i
preventivne mjere iz člana 130. ovog Zakona inspektor naređuje donošenjem
pisanog rješenja. Osnov za donošenje rješenja predstavlja činjenično stanje
navedeno u zapisniku iz odredbe člana 124. ovog Zakona.
Na rješenje iz stava 1. ovog člana odgovorno lice kod kojeg je izvršen
inspekcijski nadzor ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu u roku od osam
dana od dana prijema rješenja, ako posebnim zakonom nije određen drugi rok.
Žalba se izjavljuje sljedećim organima i to:
1) ako je rješenje donio federalni inspektor žalba se izjavljuje federalnom ministru
čiji je inspektor donio rješenje;
2) ako je rješenje donio kantonalni inspektor, a odnosi se na primjenu federalnog
zakona žalba se izjavljuje nadležnom federalnom inspektoru, a ako se rješenje
odnosi na primjenu kantonalnog zakona žalba se izjavljuje kantonalnom
ministru čiji je inspektor donio rješenje;
3) ako je rješenje donio općinski, ili gradski inspektor, a odnosi se na primjenu
federalnog zakona žalba se izjavljuje nadležnom federalnom inspektoru, a ako
se rješenje odnosi na primjenu kantonalnog zakona žalba se izjavljuje
nadležnom kantonalnom inspektoru, a ako se rješenje odnosi na primjenu
općinskog, odnosno gradskog propisa žalba se izjavljuje općinskom, odnosno
gradskom organu određenom statutom, ili propisom općinskog, odnosno
gradskog vijeća.
Rješenje po žalbi mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana
prijema žalbe.
Rješenje doneseno po žalbi iz stava 2. ovog člana je konačno i protiv njega
se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda u skladu sa zakonom.
Član 127.
Pravno lice sa javnim ovlaštenjima, odnosno organ uprave i upravna
organizacija kod kojih je izvršen inspekcijski nadzor, obavezni su postupiti po
rješenju inspektora iz člana 126. ovog Zakona.
Član 128.
Inspektor je obavezan pratiti provedbu upravnih mjera koje je naložio
rješenjem, pa ako utvrdi da se naređene mjere ne provode na način i u roku kako je
rješenjem određeno, obavezan je podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog
postupka, kao i preduzeti druge mjere za koje je zakonom ovlašten.
Ako inspektor ne može osigurati provedbu upravnih mjera u smislu stava 1.
ovog člana, obavezan je o tome, bez odlaganja, pisano obavijestiti rukovodioca
organa uprave kojem pripada taj inspektor, koji je obavezan podnijeti zahtjev za
pokretanje prekršajnog postupka, ako to nije učinio inspektor i preduzeti druge
mjere radi osiguranja provedbe naloženih mjera.
227
Član 129.
Inspektor može privremeno oduzeti dokumente i predmete koji u
disciplinskom, odnosno prekršajnom, ili sudskom postupku mogu poslužiti kao
dokaz o čemu je dužan izdati pisanu potvrdu.
Član 130.
Inspektor je dužan preduzimati i odgovarajuće preventivne aktivnosti u
cilju sprečavanja nastupanja štetnih posljedica zbog nedostataka i nepravilnosti u
provedbi zakona i drugih propisa čije izvršenje nadzire i u tom cilju ima pravo
upozoriti fizička i pravna lica na obaveze iz propisa, ukazati na štetne posljedice
koje mogu nastati i predložiti mjere za otklanjanje njihovih uzroka i druge mjere za
koje cijeni da su potrebne, a fizička i pravna lica su dužna postupiti po datim
preventivnim mjerama inspektora.
Preventivne mjere iz stava 1. ovog člana naređuju se rješenjem.
Član 131.
O svim izvršenim inspekcijskim pregledima i preduzetim upravnim
mjerama iz čl. 125. i 130. ovog Zakona inspektor je dužan voditi evidenciju.
Federalni ministri, svaki u oblasti iz svoje nadležnosti, propisuju sadržaj i
način vođenja evidencije iz stava 1. ovog člana.
Član 132.
Inspekcija je dužna najmanje jednom godišnje podnijeti pisani izvještaj o
izvršenim inspekcijskim pregledima, o nađenom stanju, pojavama i problemima i o
preduzetim mjerama, sa prijedlogom mjera koje bi trebalo preduzeti za otklanjanje
utvrđenog nezakonitog ponašanja. U izvještaju se obavezno moraju obraditi vidovi
i načini kršenja zakona i drugih propisa, nedostaci u propisima i predložiti u kojem
bi pravcu trebalo mijenjati pojedina zakonska rješenja.
Izvještaj iz stava 1. ovog člana podnosi se sljedećim organima i to:
1) federalna inspekcija izvještaj podnosi Vladi Federacije i Parlamentu
Federacije;
2) kantonalna inspekcija izvještaj podnosi vladi kantona i skupštini kantona;
3) općinska, odnosno gradska inspekcija izvještaj podnosi općinskom načelniku,
odnosno gradonačelniku i općinskom, odnosno gradskom vijeću.
2. Odnos federalne inspekcije prema kantonalnoj i općinskoj inspekciji
Član 133.
Federalna inspekcija sarađuje sa kantonalnom inspekcijom i pruža joj
potrebnu stručnu pomoć u svim pitanjima od zajedničkog interesa.
Saradnja i stručna pomoć iz stava 1. ovog člana obavezno se ostvaruje u
onim pitanjima u kojima je federalnim zakonom predviđeno da određene poslove
inspekcijskog nadzora na provođenju federalnog zakona vrši kantonalna inspekcija.
U slučajevima iz stava 2. ovog člana federalna inspekcija ima pravo
kantonalnoj inspekciji davati naloge, upute i instrukcije o načinu vršenja
228
inspekcijskog nadzora, a kantonalna inspekcija dužna je postupiti po zahtjevima
federalne inspekcije i obavijestiti je o preduzetim mjerama
Član 134.
Ako federalna inspekcija utvrdi da kantonalna inspekcija ne vrši, ili
nepravilno vrši inspekcijski nadzor iz stava 2. član 133. ovog Zakona, u tom
slučaju federalna inspekcija obavezna je sa tim upoznati vladu kantona i tražiti
preduzimanje odgovarajućih mjera kako bi kantonalna inspekcija vršila taj nadzor,
a do početka rada kantonalne inspekcije, taj inspekcijski nadzor vršit će federalna
inspekcija.
Troškovi nastali vršenjem inspekcijskog nadzora od federalne inspekcije iz
stava 1. ovog člana padaju na teret kantonalnog organa uprave u čiju nadležnost
spada taj inspekcijski nadzor.
Član 135.
Odredbe čl. 133. i 134. ovog Zakona analogno se primjenjuju i na odnose
federalne inspekcije prema općinskoj, odnosno gradskoj inspekciji u slučajevima
kada je federalnim zakonom općinska, odnosno gradska inspekcija ovlaštena da
vrši određene poslove inspekcijskog nadzora nad provođenjem federalnog zakona.
Član 136.
Odredbe čl. 133. i 134. ovog Zakona analogno se primjenjuju i na odnose
kantonalne inspekcije prema općinskoj, odnosno gradskoj inspekciji, a posebno u
pitanjima u kojima je općinska, odnosno gradska inspekcija kantonalnim zakonom
ovlaštena da vrši određene poslove inspekcijskog nadzora nad provođenjem
kantonalnog zakona.
3. Federalna upravna inspekcija
Član 137.
Poslove upravne inspekcije nad izvršavanjem ovog Zakona i federalnih
zakona, koji se odnose na radne odnose državnih službenika i namještenika u
organima uprave i upravnim organizacijama, upravni postupak i posebne upravne
postupke uređene federalnim propisima i kancelarijsko poslovanje u organima
uprave i upravnim organizacijama i pravnim licima sa javnim ovlaštenjima vrši
Federalno ministarstvo pravde.
U vršenju inspekcijskog nadzora federalni upravni inspektor postupa u
skladu sa odredbama čl. od 117. do 143. ovog Zakona.
Član 138.
Poslove upravne inspekcije iz člana 137. ovog Zakona neposredno vrše
federalni upravni inspektori.
Za federalnog upravnog inspektora može se postaviti diplomirani pravnik
koji ima položen neki od ispita predviđenih u odredbi stava 2. člana 118. ovog
Zakona i najmanje tri godine radnog staža na najsloženijim upravno-pravnim
poslovima, ili upravnom rješavanju poslije položenog navedenog ispita.
229
Član 139.
Federalni upravni inspektor inspekcijskim nadzorom utvrđuje činjenice
koje se odnose na sljedeća pitanja:
1) poštovanja pravila upravnog postupka prilikom rješavanja zahtjeva građana i
pravnih lica u prvostepenom i drugostepenom upravnom postupku;
2) primjene propisa o državnoj upravi koji se odnose na organizaciju i način rada
organa uprave i upravnih organizacija (pravilnik o unutrašnjoj organizaciji);
3) primjene propisa o radnim odnosima prilikom ostvarivanja prava državnih
službenika i namještenika iz radnog odnosa u organima uprave i upravnim
organizacijama, kao i primjena propisa u pogledu ispunjavanja uvjeta školske
spreme i drugih uvjeta službenih lica koja rade na poslovima upravnog
rješavanja u pravnim licima sa javnim ovlaštenjima;
4) rješavanja upravnih stvari u prvostepenom i drugostepenom upravnom
postupku u propisanim rokovima;
5) pravilnosti primjene pravila postupka koja su uređena Zakonom o upravnom
postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99);
6) načina prikupljanja dokaza u upravnom postupku, a posebno dokaza koji prema
zakonu treba da se pribavljaju po službenoj dužnosti;
7) načina provedbe administrativnog izvršenja;
8) pružanja pravne pomoći građanima i pravnim licima u upravnim postupcima;
9) vođenja propisane evidencije za prvostepeni i drugostepeni upravni postupak;
10) primjene propisa o kancelarijskom poslovanju.
Inspekcijski nadzor iz stava 1. ovog člana federalni upravni inspektori vrše
u federalnim, kantonalnim, gradskim i općinskim organima uprave i upravnim
organizacijama i pravnim licima sa javnim ovlaštenjima kojima su ta ovlaštenja
povjerena federalnim zakonom.
Član 140.
Federalni upravni inspektor dužan je primjerak zapisnika o izvršenom
inspekcijskom nadzoru dostaviti rukovodiocu organa uprave i upravne
organizacije, a u gradu i općini gradonačelniku, odnosno općinskom načelniku,
odnosno rukovodiocu pravnog lica sa javnim ovlaštenjima.
Prema potrebi, federalni upravni inspektor može i Vladu Federacije
upoznati sa nađenim stanjem, odnosno vladu kantona, a u općini općinskog
načelnika, odnosno u gradu gradonačelnika i predložiti preduzimanje
odgovarajućih mjera.
Član 141.
Protiv rješenja federalnog upravnog inspektora donesenog na osnovu stava
1. člana 126. ovog Zakona rukovodilac organa uprave, odnosno upravne
organizacije, kao i gradonačelnik i općinski načelnik i pravno lice sa javnim
ovlaštenjima, mogu u roku od osam dana od dana prijema rješenja izjaviti žalbu
federalnom ministru pravde.
Žalba na rješenje iz stava 1. ovog člana odlaže izvršenje rješenja.
230
Rješenje doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se može pokrenuti
upravni spor kod Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.
Član 142.
Ako federalni upravni inspektor utvrdi da se povredama federalnih zakona i
drugih federalnih propisa građanima i pravnim licima onemogućava ostvarivanje
njihovih prava i pravnih interesa u propisanim rokovima, ili na bilo koji drugi način
ometa ostvarivanje tih prava (član 74. stav 1.), federalni upravni inspektor
obavezan je pisano, bez odlaganja sa tim upoznati Vladu Federacije, odnosno vladu
kantona, a u općini, odnosno gradu općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika i
ukazati na posljedice koje su iz takvog stanja nastupile, ili bi mogle nastupiti i
zatražiti da ti organi preduzmu odgovarajuće mjere iz okvira svoje nadležnosti u
cilju otklanjanja nepravilnosti na koje ukažu federalni upravni inspektori.
Član 143.
Građani, pravna lica, kao i državni službenici i namještenici imaju pravo,
radi zaštite svojih prava utvrđenih ovim i drugim federalnim zakonima i drugim
federalnim propisima, obraćati se usmeno ili pisano federalnoj upravnoj inspekciji
u svim slučajevima kada im se na bilo koji način otežava, ili onemogućava da brzo
i jednostavno ostvaruju svoja prava i pravne interese, ili da izvršavaju svoje
obaveze kod organa uprave, ili upravne organizacije, odnosno pravnog lica sa
javnim ovlaštenjima, a naročito:
1) ako im se u zakonom propisanom roku ne rješavaju zahtjevi i žalbe u
upravnom postupku, odnosno u postupku iz radnih odnosa;
2) ako se od njih traži da u upravnom postupku dokazuju činjenice uvjerenjima i
drugim javnim ispravama koje je po službenoj dužnosti, u skladu sa ovim ili
drugim zakonom, obavezan pribavljati državni službenik koji vodi upravni
postupak;
3) ako im se ne izvršavaju upravni akti doneseni radi ostvarivanja prava i pravnih
interesa u upravnom postupku;
4) ako im se ne pruža pravna pomoć u ostvarivanju prava i pravnih interesa i
izvršavanju obaveza u upravnom postupku.
Federalni upravni inspektor obavezan je odmah postupiti po zahtjevu iz
stava 1. ovog člana na način utvrđen u odredbi člana 121. stav 3. ovog Zakona.
4. Kantonalna upravna inspekcija
Član 144.
Kantonalna upravna inspekcija organizira se za vršenje inspekcijskog
nadzora u kantonalnim, općinskim i gradskim organima uprave i upravnim
organizacijama i pravnim licima sa javnim ovlaštenjima i to u odnosu na sljedeća
pitanja:
1) u općinskim i gradskim organima uprave i upravnim organizacijama vrši
inspekciju u odnosu na pitanja iz odredbe stava 1. člana 139. ovog Zakona,
koja su regulirana federalnim propisima;
231
2) u kantonalnim, općinskim i gradskim organima uprave i upravnim
organizacijama vrši inspekciju u odnosu na pitanja iz odredbe stava 1. člana
139. ovog Zakona, koja su regulirana kantonalnim zakonom i drugim
kantonalnim propisom;
3) u pravnim licima sa javnim ovlaštenjima kojima su javna ovlaštenja povjerena
kantonalnim zakonom u odnosu na pitanja iz stava 1. člana 139. ovog Zakona,
koja su regulirana federalnim i kantonalnim propisima.
U vršenju inspekcijskog nadzora iz stava 1. ovog člana kantonalna upravna
inspekcija postupa u skladu sa odredbama čl. od 117. do 143. ovog Zakona.
XIII - KANCELARIJSKO I ARHIVSKO POSLOVANJE
Član 145.
Organi uprave i upravne organizacije, kao i pravna lica sa javnim
ovlaštenjima i javna preduzeća i javne ustanove dužni su voditi kancelarijsko i
arhivsko poslovanje u poslovima iz svoje nadležnosti.
Kancelarijsko poslovanje obuhvata evidenciju o svim predmetima koji se
odnose na upravno rješavanje u prvostepenom i drugostepenom upravnom
postupku i evidenciju o predmetima i drugim aktima koji se rješavaju u okviru
vršenja stručnih i drugih poslova iz nadležnosti organa, organizacija i pravnih lica
iz stava 1. ovog člana.
Kancelarijsko poslovanje iz stava 2. ovog člana vodi se na način utvrđen u
propisu koji se donosi na osnovu člana 153. ovog Zakona, a arhivsko poslovanje
vodi se na način utvrđen posebnim federalnim propisima koji se odnose na
arhivsko poslovanje organa uprave, upravnih organizacija i pravnih lica.
Odredbe ovog člana odnose se i na kancelarijsko i arhivsko poslovanje
organa zakonodavne i izvršne vlasti i njihovih stručnih i drugih službi i tijela.
Član 146.
Organi uprave i upravne organizacije koji po bilo kom osnovu prestaju
raditi, dužni su službena akta, spise i drugu dokumentaciju predati organu uprave,
ili upravnoj organizaciji koji preuzimaju poslove ukinutog organa, odnosno
organizacije.
Primopredaja akata, spisa i dokumentacije iz stava 1. ovog člana vrši se na
način uređen u propisu koji na osnovu člana 153. ovog Zakona donosi federalni
ministar pravde.
XIV - PRIMJENJIVANJE ODREDABA OVOG
ZAKONA NA DRUGE ORGANE I SLUŽBE
Član 147.
Odredbe ovog Zakona, koje se odnose na unutrašnju organizaciju organa
uprave, status i ovlaštenja rukovodioca organa uprave, rukovodeće državne
službenike, radne odnose i sredstva za rad organa uprave, shodno se primjenjuju i
na stručne i druge službe organa izvršne vlasti, organa zakonodavne vlasti,
232
ombudsmene, organa sudske vlasti, tužilaštva, pravobranilaštva, ustanove za
izvršenje krivičnih sankcija, zatvore i organe za prekršaje Federacije, kantona,
grada i općine, ako posebnim zakonom ili drugim propisom nije drugačije
određeno.
XV - NADZOR NAD PRIMJENOM OVOG ZAKONA
Član 148.
Nadzor nad primjenom ovog Zakona u federalnim, kantonalnim, gradskim i
općinskim organima uprave i upravnim organizacijama i pravnim licima sa javnim
ovlaštenjima i preduzimanje odgovarajućih mjera za njegovu pravilnu primjenu
vrši Federalno ministarstvo pravde, a u odnosu na sredstva za rad organa uprave i
upravnih organizacija nadzor vrši Federalno ministarstvo finansija za federalne
organe uprave i upravne organizacije, a kantonalno ministarstvo nadležno za
finansije za kantonalne organe uprave i upravne organizacije, dok općinski,
odnosno gradski organ uprave nadležan za finansije, nadzor vrši za općinske,
odnosno gradske organe uprave i upravne organizacije.
XVI - KAZNENE ODREDBE
Član 149.
Novčanom kaznom u iznosu od 3.000 KM do 20.000 KM kaznit će se za
prekršaj pravno lice sa javnim ovlaštenjima, kao i druga pravna lica ako:
1) ne postupi po nalogu organa uprave (član 28. stav 2.);
2) na zahtjev nadležnog organa uprave ne dostavlja izvještaje, podatke i
informacije iz oblasti koji se odnose na javna ovlaštenja (član 30. stav 2.);
3) onemogućava, ili na bilo koji drugi način ometa ostvarivanje prava i pravnih
interesa građana, ili pravnih lica, ili zahtjeve građana i pravnih lica ne rješava u
propisanim rokovima (član 74. i član 76. stav 1. u vezi sa članom 80. stav 2.);
4) građanima ne pruža potrebnu pravnu pomoć i ne daje odgovarajuća objašnjenja
o načinu ostvarivanja njihovih prava i obaveza (član 75. u vezi sa članom 80.
stav 2.);
5) od građana traži nepotrebne i suvišne dokaze, ili traži dokaze o kojima se vodi
službena evidencija (član 77. stav 1. u vezi sa članom 80. stav 2.);
6) na zahtjev građana ne izda uvjerenja o činjenicama o kojima vodi službenu
evidenciju (član 79. u vezi sa članom 80. stav 2.);
7) na zahtjev organa uprave i upravne organizacije ne dostavlja podatke,
informacije i drugu dokumentaciju (član 104. stav 2.);
8) inspektoru onemogućava vršenje inspekcijskog nadzora, ili pruži fizički otpor,
ili ne daje potrebna obavještenja i podatke od značaja za vršenje nadzora (član
122.);
9) ne postupi po rješenju inspektora (član 127.), ili po rješenju inspektora kojim su
naređene preventivne mjere (član 130.);
10) ne vodi kancelarijsko i arhivsko poslovanje na propisan način (član 145.).
233
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu
od 300 KM do 2.000 KM i odgovorno lice u pravnom licu iz stava 1. ovog člana.
Član 150.
Novčanom kaznom u iznosu od 300 KM do 2.000 KM kaznit će se za
prekršaj odgovorno lice u organu uprave i upravnoj organizaciji ako:
1) ne preduzima predviđene mjere (član 28. stav 1.);
2) ovlasti državnog službenika da donosi rješenja i druga pojedinačna akta bez
donošenja posebnog pisanog rješenja (član 70. stav 3.);
3) zahtjeve građana ne rješava u propisanim rokovima (član 74.);
4) građanima ne pruža potrebnu pravnu pomoć i ne daje odgovarajuća objašnjenja
i upute za ostvarivanje njihovih prava i obaveza (član 75.);
5) od građana traži nepotrebne i suvišne dokaze, ili traži dokaze koji se prema
zakonu moraju pribavljati po službenoj dužnosti, ili ako na bilo koji drugi način
odugovlači sa rješavanjem zahtjeva građana (član 76. stav 1.);
6) ne postupi po predstavkama i pritužbama građana (član 76. stav 2.);
7) od građana traži pribavljanje uvjerenja i drugih isprava o činjenicama iz
službenih evidencija (član 77. stav 1.);
8) na zahtjev građana ne izda uvjerenja o činjenicama iz službenih evidencija
(član 79.);
9) na zahtjev federalnog organa uprave ne dostavi podatke, spise, dokumentaciju i
obavještenja o izvršenim poslovima (član 84.);
10) na zahtjev kantonalnog organa uprave ne dostavi određene podatke i
obavještenja (član 87. stav 2.);
11) onemogućava ombudsmenu ispitivanje njihove djelatnosti, odnosno djelatnosti
državnih službenika i namještenika, ili ne osigura sva službena dokumenta,
uključujući i tajna, kao i upravne spise i osigura saradnju svakog državnog
službenika, ili onemogući prisustvo ombudsmena pri rješavanju stvari u
upravnom postupku (član 101.);
12) na zahtjev pravnih lica iz oblasti štampe i drugih sredstava javnog informiranja
ne pruži obavještenja i ne da podatke o pojedinim pitanjima iz svoje
nadležnosti (član 104. stav 1.);
13) onemogućava inspekcijski nadzor, ili ne da potrebne podatke i obavještenja, ili
inspektoru pruži fizički otpor ili prijetnje (član 122.);
14) ne postupi po rješenju inspektora (član 127.), ili po preventivnim mjerama koje
daje inspektor (član 130.);
15) ne vodi kancelarijsko i arhivsko poslovanje na propisani način (član 145.).
Odgovornim licem u organu uprave i upravnoj organizaciji, u smislu stava
1. ovog člana, smatra se rukovodilac organa uprave i upravne organizacije,
inspektor, općinski načelnik, odnosno gradonačelnik, kao i državni službenik koji
je zadužen da neposredno obavi određeni posao, a nije ga obavio, ili je izvršio
radnju suprotno datoj obavezi.
234
XVII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 151.
Federalni, kantonalni, općinski i gradski organi uprave i upravne
organizacije organizirat će se u skladu sa ovim Zakonom u roku od godinu dana od
dana stupanja na snagu ovog Zakona.
Član 152.
Rukovodioci federalnih organa uprave koji su ovim Zakonom ovlašteni za
donošenje podzakonskih propisa za provođenje pojedinih odredaba ovog Zakona
donijet će te propise u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog
Zakona.
Član 153.
Federalni ministar pravde propisat će sadržaj i način vođenja
kancelarijskog poslovanja u federalnim, kantonalnim, općinskim i gradskim
organima uprave i upravnim organizacijama, te u zakonodavnim i izvršnim
organima vlasti i njihovim stručnim i drugim službama i tijelima, kao i pravnim
licima sa javnim ovlaštenjima i drugim pravnim licima javnog karaktera i postupak
sa arhivskim predmetima u tim organima, organizacijama i pravnim licima, kao i
postupak primopredaje službenih akata, spisa i druge službene dokumentacije,
između ukinutih, odnosno novoosnovanih federalnih organa uprave, kantonalnih,
općinskih, odnosno upravnih organizacija.
Propisi iz stava 1. ovog člana donijet će se u roku od deset mjeseci od dana
stupanja na snagu ovog Zakona.
Član 154.
Kanton, općina i grad dužni su svoje propise o upravi uskladiti sa
odredbama ovog Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog
Zakona.
Član 155.
Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o upravi u
Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 28/97 i
26/02).
Član 156.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u
"Službenim novinama Federacije BiH".