ZAKON O RADU
(Neslužbeni prečišćeni tekst) -preuzmi

I - TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.
Ovim zakonom uređuje se sklapanje ugovora o radu, radno vrijeme, plaće,
prestanak ugovora o radu, ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa, sklapanje
kolektivnih ugovora, mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz
radnog odnosa, ako drugim zakonom nije drukčije određeno.

Članak 2.
Sklapanjem ugovora o radu između poslodavca i uposlenika zasniva se
radni odnos.

Članak 3.
Poslodavatelj, glede ovog zakona, je fizička ili pravna osoba koja
uposleniku daje posao na temelju ugovora o radu.

Članak 4.
Uposlenik, glede ovog zakona, je fizička osoba koja je uposlen na temelju
ugovora o radu.

Članak 5.
Osoba koja traži uposlenje, kao i osoba koja se uposli, ne može biti
stavljena u nepovoljniji položaj zbog rase, boje kože, spola, jezika, vjere,
političkog ili drugog mišljenja nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog
stanja, rođenja ili kakve druge okolnosti, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci,
čanstva ili nečlanstva u sindikatu, tjelesnih i duševnih poteškoća glede angažiranja,
obrazovanja, promicanja, uvjeta i zahtjeva rada, otkazivanja ugovora o radu ili
drugih pitanja koja proistječu iz radnog odnosa.
Glede stavka 1. ovog članka, ne isključuju se razlike:
1. koje se prave u dobroj vjeri, a utemeljene su na zahtjevima koji se odnose na
određeni posao;
2. koje se prave u dobroj vjeri, a utemeljene su na nesposobnosti osobe da obavlja
poslove predviđene za određeno radno mjesto ili da savlada program potrebitog
stučnog usavršavanja, pod uvjetom da je poslodavatelj ili osoba koja osigura
stručno usavršavanje uložila razumne napore za prilagođavanje posla ili obuke
u kojoj se nalazi takva osoba ili za osiguravanje odgovarajućeg drugog
uposlenja ili usavšavanja, ukoliko je to moguće;
3. aktivnosti koje za svoj cilj imaju poboljšanje položaja osobe koja se nalazi u
nepovoljnom gospodarskom, socijalnom, obrazovnom ili fizičkom položaju.
U slučajevima kršenja odredaba iz st. 1. i 2. ovog članka:
* "Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03.
1. Osoba čija su prava povrijeđena može zbog povrede prava podnijeti tužbu
mjerodavnom sudu;
2. ukoliko podnositelj tužbe podnese očevidan dokaz diskriminacije koja je
zabranjena odredbom ovog članka, tuženi je dužan podnijeti dokaz da takva
razlika nije napravljena na temelju diskriminacije;
3. ukoliko utvrdi da su navodi tužbe utemeljeni, sud će naložiti, da bi se osigurala
primjena odredaba ovoga članka, uključujući uposlenje, vraćanje na prethodno
radno mjesto, osiguravanje ili ponovno uspostavljanje svih prava iz radnog
odnosa koja proizilaze iz ugovora o radu.

Članak 6.
BRISAN

Članak 7.
BRISAN.

Članak 8.
BRISAN

Članak 9.
Uposlenici imaju pravo, po svom slobodnom izboru organizirati sindikat, te
se u njega učlaniti, sukladno statutu ili pravilima tog sindikata.
Poslodavci imaju pravo, po svom slobodnom izboru, utemeljiti udruge
poslodavaca, te se u njih učlaniti, sukladno statutu ili pravilima te udruge.
Sindikat i udruge poslodavaca mogu se utemeljiti bez ikakvog prethodnog
odobrenja.

Članak 10.
Uposlenici odnosno poslodavci slobodno odlučuju o svom stupanju ili
istupanju iz sindikata, odnosno udruge poslodavaca.
Uposlenik odnosno poslodavac ne može biti stavljen u nepovoljniji položaj
zbog članstva ili nečlanstva u sindikatu, odnosno udrugi poslodavaca.

Članak 10a.
Poslodavateljima ili udrugama poslodavatelja koji djeluju u osobno ime ili
putem neke druge osobe, člana ili zastupnika, zabranjuje se:
1. miješanje u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje sindikatom;
2. zagovaranje ili pružanje pomoći sindikatu s ciljem kontroliranja takvog
sindikata.
Sindikatu koji djeluje u osobno ime ili putem bilo koje osobe, člana ili
zastupnika, zabranjeno je miješanje u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje
udruženjem poslodavatelja.

Članak 11.
Zakonita djelatnost sindikata odnosno udruge poslodavaca ne može se
trajno ni privremeno zabraniti.

Članak 12.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ne mogu
se utvrditi manja prava od prava utvrđenih u ovom zakonu, osim ako to nije izričito
predviđeno ovim ili drugim zakonom.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu se
utvrditi povoljnija prava od prva utvrđenih ovim zakonom, ako zakonom nije
drukčije predviđeno.

Članak 13.
BRISAN

II - SKLAPANJE UGOVORA O RADU

Članak 14.
BRISAN

Članak 15.
Ugovor o radu ne može se sklopiti s osobom koja nije navršila 15 godina
života. Osoba između 15 i 18 godina života (u daljem tekstu: malodobnik) može se
uposliti pod uvjetom da od ovlaštenog liječnika ili mjerodavne zdravstene ustanove
pribavi potvrdu kojom dokazuje da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje
tih poslova.

Članak 16.
BRISAN

Članak 17.
BRISAN
1. Probni rad

Članak 18.
Prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.
Probni rad iz stavka 1. ovoga članka ne može trajati duže od šest mjeseci.
Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok iznosi najmanje sedam dana.
2. Ugovor o radu na neodređeno i određeno vrijeme

Članak 19.
Ugovor o radu sklapa se:
1. na neodređeno vrijeme;
2. na određeno vrijeme.
Ugovor o radu koji ne sadrži podatak glede trajanja smatrat će se ugovorom
o radu na neodređeno vrijeme.
Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se sklopiti za razdoblje duže
od dvije godine.
Ako uposlenik izričito ili prešutno obnovi ugovor o radu na određeno
vrijeme s istim poslodavateljem, odnosno izričito ili prećutno sklopi s istim
poslodavateljem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme za razdoblje duže
od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na
neodređeno vrijeme, ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno.

Članak 20.
Prekidom ugovora o radu iz članka 19. stavak 4. ovoga zakona ne smatraju
se prekidi nastali zbog:
1. godišnjeg odmora;
2. bolovanja;
3. porodiljskog dopusta;
4. dopusta s rada sukladno zakonu, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili
ugovoru o radu;
5. razdoblja između otkaza ugovora o radu i dana povratka na radno mjesto na
temelju odluke suda ili drugog tijela, sukladno zakonu, kolektivnom ugovoru,
pravilniku o radu ili ugovoru o radu;
6. dopust s posla uz suglasnost poslodavatelja;
7. vremenskog razdoblja od 15 dana između ugovora o radu sa istim
poslodavateljem, osim ako kolektivnim ugovorom nije drukčije utvrđeno.
Članak 21.
Ugovor o radu sklada se u pismenom ili usmenom obliku. Ugovor o radu u
pismenom obliku sadrži, naročito, podatke o:
1. nazivu i sjedištu poslodavatelja;
2. imenu i prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu uposlenika;
3. trajanju ugovora o radu;
4. danu otpočinjanja rada;
5. mjesto rada;
6. radno mjesto na koje se uposlenik upošljava i kratak opis poslova;
7. duljini i rasporedu radnog vremena;
8. plaći, dodacima na plaću, naknadama, te razdobljima isplate;
9. trajanju godišnjeg odmora;
10. otkaznim rokovima kojih su se dužni pridržavati uposlenik i poslodavatelj;
11. druge podatke u svezi s uvjetima rada utvrđenim kolektinim ugovorom.
Umjesto podataka iz stavka 2 točke 7. do 11. ovog članka, može se u
ugovoru o radu naznačiti odgovarajući zakon, kolektivni ugovor ili pravilnik o
radu, kojim su uređena ta pitanja.
Članak 21a.
Ako poslodavatelj ne sklopi ugovor o radu s uposlenikom u pisanom
obličju iz članka 21. ovoga zakona, dužan je uposleniku uručiti pisanu izjavu koja
sadrži podatke iz članka 21. stavak 2. ovog zakona.
Pismenu izjavu iz stavka 1. ovoga članka poslodavatelj je dužan uručiti
uposleniku:
1. u roku od jednog mjeseca od dana kada uposlenik otpočne raditi kod
poslodavatelja kada se radi o ugovoru o radu na neodređeno vrijeme;
2. najkasnije na dan kada uposlenik otpočne raditi za poslodavatelja kada se radi o
ugovoru o radu na određeno vrijeme.
Ako poslodavatelj ne uruči pismenu izjavu o ugovoru o radu na određeno
vrijeme, takav ugovor smatrat će se ugovorom sklopljenim na neodređeno vrijeme,
ako to nije drukčije utrđeno kolektivnim ugovorom, ili ako poslodavatelj dokaže da
je ugovor o radu bio sklopljen na određeno vrijeme.
Članak 22.
Ako se uposlenik upućuje na rad u inozemstvo, prije odlaska uposlenika u
inozemstvo, mora se postići pisana suglasnost glede sljedećih uvjeta u ugovoru:
1. trajanju rada u inozemstvu;
2. valuti u kojoj će se isplaćivati plaća i drugim primanjima u novcu i naturi na
koja uposlenik ima prava za vrijeme boravka u inozemstvu;
3. uvjetima vraćanja u zemlju.
Članak 23.
Prilikom sklapanja ugovora o radu poslodavac ne može tražiti od
uposlenika podatke koji nisu u neposrednoj svezi s naravi radnih aktivnosti koje
uposlenik obavlja.
Članak 24.
Osobni podaci uposlenika ne mogu se prikupljati, obrađivati, koristiti ili
dostavljati trećim osobama, osim ako je to određeno zakonom ili ako je to potrebno
radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa.
III - NAOBRAZBA, OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE ZA RAD
Članak 25.
Poslodavac može, sukladno potrebama rada, omogućiti uposleniku
naobrazbu, osposobljavanje i usavršavanje za rad.
Uposlenik je obvezan, sukladno svojim sposobnostima i potrebama rada,
obrazovati se, osposobljavati i usavršavati za rad.
Poslodavac je obvezan prilikom promjena ili uvođenja novog načina ili
organiziranja rada, omogućiti uposleniku naobrazbu, osposobljavanje ili
usavršavanje za rad.
Uvjeti i način naobrazbe, osposobljavanja i usavršavanja za rad iz st. 1. i 2.
ovoga članka uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
1. Prijem pripravnika
Članak 26.
Poslodavac može zaključiti ugovor o obavljanju pripravničkog staža s
pripravnikom na onoliko vremena koliko traje pripravnički staž propisan za
zanimanje na koje se odnosi.
Ugovor se zaključuje u pisanome obliku.
Preslik ugovora poslodavac dostavlja nadležnoj službi za upošljavanje u
roku od pet dana od dana njegovog zaključivanja, radi ubilježbe i nadzora.
Pripravnikom se smatra osoba sa završenom srednjom ili višom školom,
odnosno fakultetom koja prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju, a koja je,
po zakonu, obvezna položiti stručni ispit ili joj je za rad u zanimanju potrebno
prethodno radno iskustvo.
Tijekom obavljanja pripravničkog staža pripravnik ima pravo na novčanu
naknadu u iznosu najmanje 80% od najniže plaće. Poslodavac i pripravnik mogu se
dogovoriti i o većem iznosu novčane naknade, ovisno od stručne spreme
pripravnika.
Poslodavac osigurava pripravnika za slučaj ozljede na radu i profesionalne
bolesti, a zdravstveno osiguranje osigurava nadležna služba za upošljavanje.
Pripravnik ima pravo na odmor tijekom radnoga dana, dnevni odmor
između dva uzastopna radna dana i tjedni odmor.
Članak 27.
Nakon zavrsenog pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit,
sukladno zakonu, propisu kantona ili pravilnikom o radu.
2. Volonterski rad
Članak 28.
Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno Zakonom ili Pravilnikom o
radu uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može osobu
koja završi školovanje za takvo zanimanje, primiti na stručno osposobljavanje za
samostalan rad, bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad).
Ugovor s volonterom se zaključuje u pisanome obliku. Preslik ugovora
poslodavac dostavlja nadležnoj službi za upošljavanje u roku od pet dana od dana
zaključenja ugovora radi ubilježbe i nadzora.
Volonterski rad može trajati onoliko vremena koliko je propisano trajanje
osposobljavanja po Zakonu za određeno zanimanje.
Trajanje volonterskog rada iz stavka 3. ovoga članka ubraja se u
pripravnički staž i radno iskustvo kao uvjet za rad na određenim radnim mjestima
ili za polaganje stručnog ispita.
Volonter ima pravo na zdravstveno osiguranje kako je to utvrđeno
propisima za neuposlene osobe.
Radi osiguranja za slučaj ozljede na radu ili profesionalne bolesti,
poslodavac plaća nadležnoj službi za upošljavanje 35% najniže plaće za svakog
volontera.
Volonter ima pravo na odmor tijekom radnog dana, dnevni odmor između
dva uzastopna radna dana i tjedni odmor.
IV - RADNO VRIJEME
Članak 29.
Puno radno vrijeme uposlenika traje najduže 40 sati tjedno.
Članak 30.
Ugovor o radu može se sklopiti i za rad sa nepunim radnim vremenom.
Uposlenik koji je sklopio ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom,
može sklopiti više takvih ugovora kako bi na taj način ostvario puno radno vrijeme.
Uposlenik koji radi sa nepunim radnim vremenom ostvaruje sva prava iz
radnog odnosa kao i uposlenik sa punim radnim vremenom, osim prava koje zavisi
od dužine radnog vremena (plaća, naknada i sl.), sukladno kolektivnom ugovoru,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Članak 31.
Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće
zaštititi uposlenika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno
stetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost uposlenika.
Poslovi iz stavka 1. ovoga članka i trajanje radnog vremena utvrđuju se
pravilnikom o radu i ugovorom o radu, sukladno zakonu.
Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava na temelju rada i u svezi sa
radom, skraćeno radno vrijeme u smislu st. 1. i 2. ovoga članka izjednačava se sa
punim radnim vremenom.
Članak 32.
U slučaju više sile (pozar, potres, poplava) i izvanrednog povećanja opsega
posla, kao i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, uposlenik, na zahtjev
poslodavca, obvezan je da radi duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad),
a najviše do 10 sati tjedno.
Ako prekovremeni rad uposlenika traje duže od tri tjedna neprekidno ili
više od 10 tjedana tijekom kalendarske godine, o prekovremenom radu poslodavac
obavijesćiva tijelo mjerodavno za poslove inspekcije rada kantona (u daljnjem
tekstu: inspekcija rada kantona).
Uposlenik može dobrovoljno, na zahtjev poslodavatelja, raditi prekovremeno
i to u trajanju od još najviše 10 sati tjedno.
Nije dozvoljen prekovremeni rad malodobnog uposlenika.
Trudnica, majka odnosno posvojitelj sa djetetom do tri godine života, i
samohrani roditelj odnosno posvojitelj s djetetom do šest godina života, može raditi
prekovremeno, ako da pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.
Inspekcija rada kantona zabranit će prekovremeni rad, uveden protivno st.
1., 2., 3. 4. i 5. ovoga članka.
Članak 33.
Ako narav posla to zahtijeva, puno radno vrijeme može se preraspodjeliti
tako da tijekom jednog razdoblja traje duže, a tijekom drugog razdoblja kraće od
punog radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme ne može biti duže od 52
sata tjedno, a za sezonske poslove najduže 60 sati tjedno.
Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosječno radno vrijeme
tijekom kalendarske godine ili drugog razdoblja određenog kolektivnim ugovorom,
ne može biti duže od 40 sati u tjednu.
Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, takvo radno vrijeme ne
smatra se prekovremenim radom.
Članak 34.
Rad u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, a u
poljoprivredi između 22 sata uvečer i 5 sati ujutro, smatra se noćnim radom, ako za
određeni slučaj zakonom, propisom kantona ili kolektivnim ugovorom nije drukčije
određeno.
Ako je rad organiziran u smjenama, izmjena smjena se uređuje kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Članak 35.
BRISAN
Članak 36.
Zabranjen je noćni rad malodobnih uposlenika.
Za malodobne uposlenike u industriji, rad u vremenu između 19 sati uvečer
i 7 sati ujutro idućeg dana, smatra se noćnim radom.
Za malodobne uposlenike koji nisu uposleni u industriji, rad u vremenu
između 20 sati uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, smatra se noćnim radom.
Iznimno, malodobni uposlenici privremeno mogu biti izuzeti od zabrane
noćnog rada u slučaju havarija, više sile i zaštite interesa Federacije, na temelju
suglasnosti mjerodavnog tijela kantona.
V - ODMORI I DOPUSTI
1. Odmori
Članak 37.
Uposlenik koji radi u punom radnom vremenu, ima pravo na odmor u
tijeku radnog dana u trajanju od najmanje 30 minuta.
Iznimno, poslodavac je obvezan uposleniku, na njegov zahtjev, omogućiti
odmor iz stavka 1. ovoga članka u trajanju od jednog sata za jedan dan u tijeku
radnog tjedna.
Vrijeme odmora iz st.1. i 2. ovoga članka ne ubraja se u radno vrijeme.
Način i vrijeme korištenja odmora iz st.1. i 2. ovoga članka uređuje se kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Članak 38.
Uposlenik ima pravo na dnevni odmor između dva uzastopna radna dana u
trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.
Za vrijeme rada na sezonskim poslovima, uposlenik ima pravo na odmor iz
stavka 1. ovoga članka u trajanju od najmanje 10 sati neprekidno, a za malodobne
uposlenike u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.
Članak 39.
Uposlenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od najmanje 24 sata
neprekidno, a ako je prijeko potrebno da radi na dan svog tjednog odmora,
osigurava mu se jedan dan u razdoblju određenom prema dogovoru poslodavca i
uposlenika.
Članak 40.
BRISAN
Članak 41.
Uposlenik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na plaćeni godišnji
odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana.
Malodobni uposlenik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje
24 radna dana. Uposlenik, koji radi na poslovima na kojima se, uz primjenu mjera
zaštite na radu, nije moguće zaštititi od štetnih utjecaja, ima pravo na godišnji
odmor u trajanju od najmanje 30 radnih dana.
Poslovi i trajanje odmora iz stavka 3. ovoga članka uređuju se zakonom,
propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Članak 42.
Uposlenik koji se prvi put uposli ili koji ima prekid rada između dva radna
odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci
neprekidnog rada.
Ako uposlenik nije stekao pravo na godišnji odmor u smislu stavka 1.
ovoga članka, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki
navršeni mjesec dana rada, sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i
ugovoru o radu.
Dopust sa rada zbog privremene nesposobnosti za rad, majčinstva, vojne
službe i drugog dopusta koje nije uvjetovano voljom uposlenika, ne smatra se
prekidom rada iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 43.
Trajanje godišnjeg odmora dulje od najkraćeg propisanog ovim ili drugim
zakonom, uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o
radu.
U trajanje godišnjeg odmora ne ubraja se vrijeme privremene
nesposobnosti za rad, vrijeme blagdana u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme
dopusta sa rada koje se uposleniku priznaje u staž osiguranja.
Ako je rad organiziran u manje od šest radnih dana u tjednu, pri utvrđivanju
trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na šest radnih
dana, ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije
drukčije uređeno.
Članak 44.
Godišnji odmor može se koristiti u dva dijela.
Ako uposlenik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi bez
prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana u tijeku kalendarske godine, a drugi
dio najkasnije do 30. lipnja naredne godine.
Uposlenik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad on to želi,
uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegovog
korištenja.
Članak 45.
Uposlenik se ne može odreći prava na godišnji odmor.
Uposleniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu se izvršiti
isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.
2. Dopust sa rada
Članak 46.
Uposlenik ima pravo na dopust sa rada uz naknadu plaće do sedam radnih
dana u jednoj kalendarskoj godini - plaćeni dopust u slučaju: sklapanja braka,
poroda supruge, teže bolesti i smrti člana uže obitelji, odnosno domaćinstva.
Članom uže obitelji, u smislu stavka 1. ovoga članka, smatraju se:
supružnici odnosno vanbračni supružnici, dijete (bračno, vanbračno, posvojeno,
pastorče i dijete bez roditelja uzeto na uzdržavanje), otac, majka, očuh, maćeha,
usvojitelj, djed i baka (po ocu i majci), braća i sestre.
Uposlenik ima pravo na plaćeni dopust i u drugim slučajevima i za vrijeme
utvrđeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Članak 47.
Poslodavac može uposleniku, na njegov zahtjev, odobriti dopust s rada bez
naknade plaće - neplaćeni dopust.
Iznimno, poslodavac je obvezan omogućiti uposleniku dopust do četiri
radna dana u jednoj kalendarskoj godini glede zadovoljavanja njegovih vjerskih
odnosno tradicijskih potreba, s tim da se dopust od dva dana koristi uz naknadu
plaće - plaćeni dopust.
Za vrijeme dopusta iz stavka 1. ovoga članka prava i obveze uposlenika
koji se stječu na radu i na temelju rada, miruju.
VI - ZAŠTITA UPOSLENIKA
Članak 48.
Poslodavac je dužan omogućiti uposleniku da se upozna s propisima o
radnim odnosima i propisima iz oblasti zaštite na radu u roku od 30 dana od dana
stupanja uposlenika na rad.
Poslodavac je dužan osposobiti uposlenika za rad na način koji osigurava
zaštitu života i zdravlja uposlenika, te spriječava nastanak nesreće.
Članak 49.
Poslodavac je dužan osigurati potrebne uvjete za zaštitu na radu kojima se
osigurava zaštita života i zdravlja uposlenika, sukladno zakonu.
Članak 50.
Uposlenik ima pravo da odbije da radi ako mu neposredno prijeti opasnost
po život i zdravlje zbog toga što nisu provedene propisane mjere zaštite na radu i o
tome je dužan odmah obavijestiti inspekciju rada kantona.
1. Zaštita malodobnika
Članak 51.
Malodobnik ne može raditi na naročito teškim fizičkim poslovima,
radovima pod zemljom ili pod vodom, ni na ostalim poslovima koji bi mogli štetno
i sa povećanim rizikom utjecati na njegov život i zdravlje, razvoj i čudorednost, s
obzirom na njegove psihofizičke osobine.
Federalni ministar posebnim propisom utvrdit će poslove iz stavka 1. ovoga
članka.
Inspektor rada kantona zabranit će rad malodobnika na poslovima u smislu
stavka 1. ovoga članka.
2. Zaštita žena i majčinstva
Članak 52.
Žena ne može biti uposlena na poslovima pod zemljom (u rudnicima), osim
u slučaju ako je uposlena na rukovodnom mjestu koje ne zahtijeva fizički rad ili u
službama zdravstvene i socijalne skrbi, odnosno ako žena mora provesti izvjesno
vrijeme na obuči pod zemljom ili mora povremeno ulaziti u podzemni dio rudnika
u cilju obavljanja zanimanja koje ne uključuje fizički rad.
Članak 53.
Poslodavac ne može odbiti da uposli ženu zbog njene trudnoće, ili joj zbog
tog stanja otkazati ugovor o radu, ili je, osim u slučajevima iz članka 54. stavak 1.
ovoga zakona, rasporediti na druge poslove.
Članak 54.
Žena za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, može biti raspoređena
na druge poslove ako je to u interesu njenog zdravstvenog stanja koje je utvrdio
ovlašteni liječnik. Ako poslodavac nije u mogućnosti da osigura raspoređivanje
žene sukladno stavku 1. ovoga članka, žena ima pravo na dopust sa rada uz
naknadu plaće, sukladno kolektivnom ugovoru i pravilniku o radu.
Privremeni raspored iz stavka 1. ovoga članka ne smije imati za posljedicu
smanjenje plaće žene.
Ženu, iz stavka 1. ovoga članka poslodavac može premjestiti u drugo
mjesto rada, samo uz njen pisani pristanak.
Članak 55.
Za vrijeme trudnoće, poroda i njege djeteta, žena ima pravo na porodiljski
dopust u trajanju od jedne godine neprekidno.
Na temelju nalaza ovlaštenog liječnika žena može otpočeti porodiljski
dopust 28 dana prije očekivanog datuma poroda.
Žena može koristi kraći porodni dopust, ali ne kraće od 42 dana poslije
poroda.
Članak 56.
Otac djeteta, odnosno posvojitelj može koristi pravo iz članka 55. stavak 1.
ovoga zakona u slučaju smrti majke, ako majka napusti dijete ili ako je iz
opravdanih razloga sprječena da koristi to pravo.
Članak 57.
Nakon isteka porodnog dopusta, žena sa djetetom najmanje do jedne godine
života ima pravo raditi polovicu punog radnog vremena, a za blizance, treće i
svako slijedeće dijete ima pravo raditi polovicu punog radnog vremena do navršene
dvije godine života djeteta, ako propisom kantona nije predvideno duže trajanje
ovog prava.
Pravo iz stavka 1. ovoga članka može koristiti i uposlenik - otac djeteta,
ako žena za to vrijeme radi u punom radnom vremenu.
Članak 58.
Nakon isteka godine dana života djeteta, jedan od roditelja ima pravo raditi
polovicu punog radnog vremena do tri godine života djeteta, ako je djetetu, prema
nalazu mjerodavne zdravstvene ustanove, potrebna pojačana briga i njega.
Pravo iz stavka 1. ovoga članka može koristiti i posvojitelj, odnosno osoba koja se
brine o djetetu, u slučaju smrti oba roditelja, ako roditelji napuste dijete ili ako se
ne mogu brinuti o djetetu.
Članak 59.
Žena, koja nakon korištenja porodnog dopusta radi puno radno vrijeme,
ima pravo na stanku s posla dva puta dnevno u trajanju po sat vremena radi dojenja
djeteta, na temelju nalaza ovlaštenog liječnika.
Pravo iz stavka 1. ovoga članka žena može koristiti do navršene jedne
godine života djeteta.
Vrijeme stanke iz stavka 1. ovoga članka ubraja se u puno radno vrijeme.
Članak 60.
Ako žena rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije isteka porodnog
dopusta, ima pravo produžiti porodni dopust za onoliko vremena koliko je, prema
nalazu ovlaštenog liječnika, potrebno da se oporavi od poroda i psihičkog stanja
uzrokovanog gubitkom djeteta, a najmanje 45 dana od poroda odnosno od smrti
djeteta, za koje vrijeme joj pripadaju sva prava na temelju porodnog dopusta.
Članak 61.
Jedan od roditelja može odsustvovati sa rada do tri godine života djeteta,
ako je to predviđeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Za vrijeme odsustva sa rada u smislu stavka 1. ovoga članka, prava i
obveze iz radnog odnosa, miruju.
Članak 62.
Za vrijeme korištenja porodnog dopusta, uposlenik ima pravo na naknadu
plaće, sukladno zakonu.
Za vrijeme rada sa polovicom punog radnog vremena iz čl. 57. i 58. ovoga
zakona, uposlenik ima za polovicu punog radnog vremena za koje ne radi, pravo na
naknadu plaće, sukladno zakonu.
Članak 63.
Jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranog
djeteta) ima pravo da radi polovicu punog radnog vremena, u slučaju da se radi o
samohranom roditelju ili da su oba roditelja uposlena, pod uvjetom da dijete nije
smješteno u ustanovu socijalno - zdravstvenog zbrinjavanja, na temelju nalaza
mjerodavne zdravstvene ustanove.
Roditelju, koji koristi pravo iz stavka 1. ovoga članka, pripada pravo na
naknadu plaće, sukladno zakonu.
Roditelju koji koristi pravo iz stavka 1. ovoga članka, ne može se narediti
da radi noću, prekovremeno i ne može mu se promijeniti mjesto rada, ako za to nije
dao svoj pisani pristanak.
3. Zaštita uposlenika privremeno ili trajno
nesposobnog za rad
Članak 64.
Uposleniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne
bolesti, za vrijeme dok je privremeno nesposoban za rad, poslodavac ne može
otkazati ugovor o radu.
U slučajevima i za vrijeme iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac ne može
uposleniku otkazati ugovor o radu koji je sklopljen sukladno ovom zakonu i na
određeno vrijeme.
Članak 65.
Ozljeda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne može stetno utjecati na
ostvarivanje prava uposlenika iz radnog odnosa.
Uposlenik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog ozljede ili ozljede
na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za koga nakon liječenja i oporavka
mjerodavna zdrastvena ustanova ili ovlašteni liječnik utvrdi da je sposoban za rad,
ima pravo vratiti se na poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene
nesposobnosti za rad ili na druge odgovarajuće poslove.
Uposlenik je dužan, u roku od tri dana od dana nastupanja nesposobnosti,
za rad obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad.
Članak 66.
Ako mjerodavna ustanova ocijeni da kod uposlenika postoji smanjena
radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac mu
je dužan u pisanom obliku ponuditi druge poslove za koje je uposlenik sposoban.
Uposlenik, koji je pretrpio ozljedu na radu ili obolio od profesionalne
bolesti ima prednost pri stručnoj naobrazbi, osposobljavanju i usavršavanju koje
organizira poslodavac.
Članak 67.
Poslodavac može, samo uz prethodnu suglasnost vijeća uposlenika, otkazati
ugovor o radu uposleniku kod kojega postoji smanjena radna sposobnost ili
neposredna opasnost od nastanka invalidnosti.
VII - PLAĆE I NAKNADE PLAĆA
1. Plaće
Članak 68.
Plaće uposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i
ugovorom o radu.
Članak 69.
Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuje se najniža plaća, te
uvjeti i način njenog usklađivanja.
Poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, ne može
uposleniku obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Članak 70.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju
se razdoblja isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.
Prilikom isplate plaće poslodavac je dužan uposleniku uručiti pisani
obračun plaće.
Pojedinačne isplate plaće nisu javne.
Članak 71.
Uposlenik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada,
prekovremeni rad i noćni rad, te za rad nedjeljom i blagdanom ili nekim drugim
danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, sukladno kolektivnom ugovoru,
pravilniku o radu i ugovoru o radu.
2. Naknada plaće
Članak 72.
Uposlenik ima pravo na naknadu plaće za razdoblje u kojem ne radi zbog
opravdanih razloga predviđenih zakonom, propisom kantona, kolektivnim
ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji odmor, privremena nesposobnost za rad,
porodni dopust, plaćeni dopust i sl.).
Razdoblje iz stavka 1. ovoga članka za koji se naknada isplaćuje na teret
poslodavca, utvrđuje se zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Uposlenik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je
došlo zbog okolnosti za koje uposlenik nije kriv (viša sila, privremeni zastoji u
proizvodnji i sl.), sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o
radu.
Uposlenik koji odbije da radi, jer nisu provedene propisane mjere zaštite na
radu, ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio, za vrijeme dok se ne
provedu propisane mjere zaštite na radu, ako za to vrijeme nije raspoređen na druge
odgovarajuće poslove.
3. Zaštita plaće i naknade plaće
Članak 73.
Poslodavac ne može, bez suglasnosti uposlenika, svoje potraživanje prema
njemu naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njenoga dijela, odnosno uskratom
isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.
Članak 74.
Najviše polovica plaće ili naknade plaće uposlenika može se prisilno
ustegnuti radi ispunjenja obveze zakonskog izdržavanja, a za ostale obveze može
se prisilno ustegnuti najviše jedna trećina plaće uposlenika.
VIII - IZUMI I TEHNIČKA UNAPREĐENJA UPOSLENIKA
Članak 75.
Uposlenik je dužan obavijestiti poslodavca o izumu odnosno tehničkom
unapređenju kojega je ostvario na radu ili u svezi s radom.
Izumi odnosno tehnička unapređenja u smislu stavka 1. ovoga članka, su
izumi odnosno tehnička unapređenja, određena zakonom.
Podatke o izumu odnosno tehničkom unapređenju uposlenik je dužan
čuvati kao poslovnu tajnu koju ne može saopćiti trećoj osobi bez odobrenja
poslodavca.
Poslodavac ima pravo prečeg otkupa izuma, odnosno tehničkog
unapređenja iz stavka 1. ovoga članka, pod uvjetom da se u roku od 30 dana od
dana obaviješćivanja iz stavka 1. ovoga članka izjasnio o ponudi uposlenika.
Članak 76.
BRISAN
IX - ZABRANA TAKMIČENJA UPOSLENIKA SA POSLODAVCEM
Članak 77.
Uposlenik ne može, bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun
sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac.
Članak 78.
Poslodavac i uposlenik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme, nakon
prestanka ugovora o radu, a najduže dvije godine od dana prestanka tog ugovora,
uposlenik ne može uposliti kod druge osobe koja je u tržišnoj utakmici s
poslodavcem i da ne može za svoj ili za račun treće osobe, sklapati poslove kojima
se takmiči s poslodavcem.
Ugovor iz stavka 1. ovoga članka može biti sastavni dio ugovora o radu.
Članak 79.
Ugovorna zabrana takmičenja obvezuje uposlenika samo ako je ugovorom
poslodavac preuzeo obvezu da će uposleniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati
naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće isplaćene uposleniku u
razdoblju od tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
Naknadu iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan isplatiti uposleniku
krajem svakog kalendarskog mjeseca.
Visina naknade iz stavka 1. ovoga članka usklađuje se na način i pod
uvjetima utvrđenim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o
radu.
Članak 80.
Uvjeti i način prestanka zabrane takmičenja uređuju se ugovorom između
poslodavca i uposlenika.
X - NAKNADA ŠTETE
Članak 81.
Uposlenik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje
nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.
Ako štetu uzrokuje više uposlenika, svaki uposlenik odgovara za dio štete
koju je uzrokovao.
Ako se za svakog uposlenika ne može utvrditi dio štete koju je on
uzrokovao, smatra se da su svi uposlenici podjednako odgovorni i štetu naknađuju
u jednakim dijelovima.
Ako je više uposlenika uzrokovalo štetu krivičnim djelom s umišljajem, za
štetu odgovaraju solidarno.
Članak 82.
Ako se naknada štete ne može utvrditi u točnom iznosu ili bi utvrđivanje
njenog iznosa uzrokovalo nerazmjerne troškove, kolektivnim ugovorom ili
pravilnikom o radu može se predvidjeti da se visina naknade štete utvrđuje u
paušalnom iznosu, kao i način utvrđivanja paušalnog iznosa i tijelo koje tu visinu
utvrđuje i druga pitanja u svezi s ovom naknadom.
Ako je uzrokovana šteta mnogo veća od utvrđenog paušalnog iznosa
naknade štete, poslodavac može zahtijevati naknadu u visini stvarno uzrokovane
štete.
Članak 83.
Uposlenik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje
nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je
poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi.
Članak 84.
Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuju se uvjeti i način
smanjenja ili oslobađanje uposlenika od obveze naknade štete.
Članak 85.
Ako uposlenik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan
uposleniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.
XI - PRESTANAK UGOVORA O RADU
1. Način prestanka ugovora o radu
Članak 86.
Ugovor o radu prestaje:
1. smrću uposlenika;
2. sporazumom poslodavca i uposlenika;
3. kad uposlenik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, odnosno
navrši 40 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i uposlenik drukčije ne
dogovore;
4. danom dostavljanja pravomoćnog rješenja o utvrđivanju gubitka radne
sposobnosti ;
5. otkazom poslodavca odnosno uposlenika;
6. istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme;
7. ako uposlenik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od
tri mjeseca - danom stupanja na izdržavanje kazne;
8. ako uposleniku bude izrečena mjera sigurnosti, vaspitna ili zaštitna mjera u
trajanju dužem od tri mjeseca - početkom primjene te mjere;
9. odlukom mjerodavnog suda koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.
2. Otkaz ugovora o radu
Članak 87.
Poslodavatelj može otkazati ugovor o radu uposlenika uz propisan otkazni
rok, ako:
1. je takav otkaz opravdan iz gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga,
ili
2. uposlenik nije u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa.
Poslodavatelj može otkazati ugovor o radu u slučajevima iz stavka 1. ovog
članka, ako se, s obzirom na veličinu, kapacitet i gospodarsko stanje poslodavca i
mogućnosti uposlenika, ne može osnovano očekivati od poslodavatelja da zaposli
uposlenika na druge poslove ili da ga obrazuje odnosno osposobi za rad na drugim
poslovima.
Članak 88.
Poslodavatelj može otkazati ugovor o radu uposleniku, bez obveze
poštivanja otkaznog roka, u slučaju da je uposlenik odgovoran za teži prijestup, ili
za težu povredu radnih obveza iz ugovora o radu, a koji su takve naravi da ne bi
bilo osnovano očekivati od posodavatelja da nastavi radni odnos.
U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obveza iz ugovora o
radu, ugovor o radu se ne može otkazati bez prethodnog pismenog upozorenja
uposleniku.
Pismeno upozorenje iz stavka 2. ovoga članka sadrži opis prijestupa ili
povrede radne obveze za koje se uposlenik smatra odgovornim i izjavu o namjeri
da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkaznog roka za slučaj da se
takav prijestup ponovi. Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu se
utvrditi vrste prijestupa ili povreda radnih obveza iz st. 1. i 2. ovoga članka.
Članak 88a.
Uposlenik može otkazati ugovor o radu bez davanja predviđenog otkaznog
roka, u slučaju da je poslodavatelj odgovoran za prijestup ili povredu obveza iz
ugovora o radu, a koji su takve naravi da ne bi bilo osnovano očekivati od
uposlenika da nastavi radni odnos.
U slučaju otkazivanja ugovora o radu iz stavka 1. ovoga članka uposlenik
ima sva prava sukladna zakonu, kao da je poslodavatelj ugovor nezakonito otkazao
od strane poslodavca.
Članak 89.
Ugovor o radu, u slučaju iz čl. 88. i 88a. ovoga zakona, može se otkazati u
roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz.
Članak 90.
Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog ponašanja ili rada uposlenika,
obvezan je omogućiti uposleniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje
okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
Članak 91.
U slučaju otkazivanja ugovora o radu u smislu članka 88. st. 1. i 2. ovoga
zakona, poslodavatelj je dužan, u slučaju spora pred mjerodavnim sudom, dokazati
postojanje razloga za otkaz.
Članak 92.
BRISAN
Članak 93.
Poslodavatelj samo uz prethodnu suglasnost federalnog ministarstva
mjerodavnog za rad (u daljnjem tekstu: federalno ministarstvo), može otkazati
ugovor o radu sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja njegove dužnosti i
šest mjeseci nakon obavljanja te dužnosti.
3. Oblik i trajanje otkaznog roka
Članak 94.
Otkaz se daje u pisanom obliku. Poslodavac je obvezan, u pisanom obliku,
obrazložiti otkaz uposleniku.
Otkaz se dostavlja uposleniku odnosno poslodavcu kojemu se otkazuje.
Članak 95.
Otkazni rok ne može biti kraći od sedam dana u slučaju da uposlenik
otkazuje ugovor o radu, ni kraći od 14 dana u slučaju da poslodavatelj otkazuje
ugovor o radu.
Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza uposleniku odnosno
poslodavatelj.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se
utvrditi dulje trajanje otkaznog roka.
Članak 96.
Ako uposlenik, na zahtijev poslodavca, prestane s radom prije isteka
propisanog otkaznog roka, poslodavac je obvezan da mu isplati naknadu plaće i
prizna sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka.
Ako sud utvrdi da je otkaz nezakonit može poslodavatelja obavezati da:
1. vrati uposlenika na posao, na njegov zahtjev, na poslove na kojima je radio ili
druge odgovarajuće poslove i isplatiti mu naknadu plaće u visini plaće koju bi
uposlenik ostvario da je radio i naknaditi mu štetu, ili
2. isplatiti uposleniku:
- naknadu plaće u visini plaće koju bi uposlenik ostvario da je radio;
- naknadu štete za pretrpljenu štetu;
- otpremninu na koju uposlenik ima pravo sukladno zakonu, kolektivnom
ugovoru, pravilniku o radu ili ugovoru o radu;
- druge naknade na koje uposlenik ima pravo, sukladno zakonu,
kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili ugovoru o radu.
Uposlenik koji osporava otkazivanje ugovora o radu može tražiti da sud
donese privremenu mjeru o njegovom vraćanju na rad, do okončanja sudskog
spora.
4. Otkaz s ponudom izmjenjenog ugovora o radu
Članak 97.
Odredbe ovoga zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i u slučaju
kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno ponudi uposleniku sklapanje
ugovora o radu pod izmjenjenim uvjetima.
Ako uposlenik prihvati ponudu poslodavca iz stavka 1. ovoga članka,
pridržava pravo da pred mjerodavnim sudom osporava dopuštenost takve izmjene
ugovora.
5. Program zbrinjavanja viška uposlenika
Članak 98.
Poslodavatelj koji upošljava više od 15 uposlenika, a koji u razdoblju od
naredna tri mjeseca ima namjeru glede gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih
razloga za više od 10% uposlenika otkazati ugovore o radu, ali najmanje petorici
uposlenika, dužan se konzultirati s vijećem uposlenika, a ako kod poslodavatelja
nije utemeljeno vrijeće uposenika, s sindikatom koji predstavlja najmanje 10%
uposlenika.
Članak 99.
Obveza konsultiranja glede članka 98. ovoga zakona:
1. temelji se na aktu u pismenom obliku koji je pripremio poslodavac;
2. započinje najmanje 30 dana prije davanja obavijesti o otkazu uposlenicima na
koje se odnosi.
Akt u pisanom obliku iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se vijeću
uposlenika ili sindikatu prije početka konzultiranja, a sadrži, naročito, sljedeće
podatke:
- razloge za predviđeno otkazivanje ugovora o radu;
- broj i kategoriju uposlenika za čije je ugovore predviđen otkaz;
- mjere, za koje poslodavatelj smatra da se pomoću njih mogu izbjeći
neki ili svi predviđeni otkazi (npr. raspoređivanje uposlenika na drugo
radno mjesto kod istog poslodavca, prekvalifikacija gdje je to potrebito,
privremeno skraćivanje radnog vremena);
- mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoći uposlenicima da
nađu uposlenje kod drugog poslodavatelja;
- mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju
prekvalificiranja uposlenika radi upošljavanja kod drugog
poslodavatelja.
Ako u razdoblju od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu, glede
članka 98. ovoga zakona, poslodavatelj namjerava uposliti uposlenike s istim
kvalifikacijama i stupnjem stručne spreme, prije upošljavanja drugih osoba će
ponuditi uposlenje onim uposlenicima čiji su ugovori o radu otkazani.
6. Otpremnina
Članak 100.
Uposlenik koji je sa poslodavcem sklopio ugovor o radu na neodređeno
vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine
neprekidnog rada, osim ako se ugovor otkazuje zbog kršenja obveze iz radnog
odnosa ili zbog neispunjavanja obveza iz ugovora o radu od strane uposlenika, ima
pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u zavisnosti od dužine prethodnog
neprekidnoga trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.
Otpremnina iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se kolektivnim ugovorom i
pravilnikom o radu, ili ugovorom o radu, s tim da se ne može utvrditi u iznosu
manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene uposleniku u
posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu
rada kod tog poslodavca.
Iznimno, umjesto otpremnine iz stavka 2. ovoga članka, poslodavac i
uposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade.
Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 2. i 3. ovoga članka, utvrđuju
se pisanim ugovorom između uposlenika i poslodavca.
XII - OSTVARIVANJE PRAVA I OBVEZA IZ RADNOG ODNOSA
1. Odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa
Članak 101.
O pravima i obvezama uposlenika iz ugovora o radu odlučuje, sukladno
ovom zakonu, kolektivnom ugovoru i drugim propisima, poslodavac ili druga
ovlaštena osoba određena statutom ili aktom o utemeljenju.
Ako je poslodavac fizička osoba može pisanom punomoći ovlastiti drugu
poslovno sposobnu punoljetnu osobu da je zastupa u ostvarivanju prava i obveza iz
radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom.
Članak 102.
U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa uposlenik može
zahtijevati ostvarivanje tih prava kod poslodavca, pred mjerodavnim sudom i
drugim tijelima, sukladno ovom zakonu.
2. Zaštita prava iz radnog odnosa
Članak 103.
Uposlenik koji smatra da mu je poslodavatelj povrijedio neko pravo iz
radnog odnosa, može zahtijevati od poslodavatelja ostvarivanje tog prava.
Podnošenje zahtjeva iz staka 1. ovog članka ne sprečava uposlenika da traži
zaštitu povrijeđenog prava pred mjerodavnim sudom.
Uposlenik može podnijeti tužbu pred mjerodavnim sudom glede povrede
prava iz radnog odnosa u roku od jedne godine od dana dostave odluke kojom je
povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava iz radnog
odnosa.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, sukladno zakonu, može se
predvidjeti postupak mirnog rješavanja radnog spora, u kojem slučaju rok za
podnošenje zahtjeva mjerodavnom sudu teče od dana okončanja ovog postupka.
Ukoliko se postupak ne okonča sukladno stavku 4. ovoga članka u
razumnom roku, uposlenik ima pravo podnijeti tužbu mjerodavnom sudu.
Članak 104.
Rješavanje nastalog radnog spora stranke u sporu mogu sporazumno
povjeriti arbitraži.
Kolektivnim ugovorom odnosno sporazumom uređuje se sastav, postupak i
druga pitanja značajna za rad arbitraže.
Članak 105.
U slučaju promjene poslodavca ili njegovog pravnog položaja (npr. zbog
nasljeđivanja, prodaje, spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika društva i dr.),
ugovori o radu prenose se na novog poslodavca, uz suglasnost uposlenika,
sukladno kolektivnom ugovoru.
Članak 106.
Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od
dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije drukčije određeno.
XIII - PRAVILNIK O RADU
Članak 107.
Poslodavac koji upošljava više od 15 uposlenika donosi i objavljuje
pravilnik o radu, kojim se uređuju plaće, organiziranje rada i druga pitanja značajna
za uposlenika i poslodavca, sukladno zakonu i kolektivnom ugovoru.
O donošenju pravilnika o radu poslodavac se obvezno konsultira s vijećem
uposlenika odnosno sindikatom.
Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se na oglasnoj tabli
poslodavca, a stupa na snagu osmog dana od dana objave.
Vijeće uposlenika odnosno sindikalni povjerenik može od mjerodavnog
suda zatražiti da nezakonit pravilnik o radu ili neke njegove odredbe, oglasi
nevažećima.
XIV - SUDJELOVANJE UPOSLENIKA U ODLUČIVANJU - VIJEĆE
UPOSLENIKA
Članak 108.
Uposlenici kod poslodavca koji redovito upošljava najmanje 15 uposlenika,
imaju pravo utemeljiti vijeće uposlenika, koje će ih zastupati kod poslodavca u
zaštiti njihovih prava i interesa.
Ako kod poslodavca nije utemeljeno vijeće uposlenika, sindikat ima obveze
i ovlašćenja koja se odnose na ovlašćenja vijeća uposlenika, sukladno zakonu.
Članak 109.
Vijeće uposlenika utemeljava se na zahtijev najmanje 20% uposlenika ili
sindikata.
Članak 110.
Način i postupak utemeljenja vijeća uposlenika, kao i druga pitanja u svezi
s radom i djelovanjem vijeća uposlenika, uređuju se zakonom.
XV - KOLEKTIVNI UGOVORI
Članak 111.
Kolektivni ugovor može se sklopiti za teritoriju Federacije, za područje
jednog ili više kantona, određenu djelatnost, jednoga ili više poslodavaca.
Članak 112.
Na strani uposlenika kod sklapanja kolektivnog ugovora može biti sindikat
ili više sindikata, a na strani poslodavca može biti poslodavac, više poslodavaca ili
udruga poslodavaca.
Ako je u pregovaranju i sklapanju kolektivnog ugovora zastupljeno više
sindikata odnosno više poslodavaca, o sklapanju kolektivnog ugovora mogu
pregovarati samo oni sindikati odnosno poslodavci koji imaju ovlaštenje od svakog
pojedinačnog sindikata odnosno poslodavca, sukladno njihovim statutima.
Do utemeljenja udruge poslodavaca na strani poslodavca kod sklapanja
kolektivnog ugovora iz članka 111. ovoga zakona može biti Vlada Federacije
Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije), odnosno vlada kantona.
Članak 113.
Kolektivni ugovor može se sklopiti na neodređeno ili određeno vrijeme.
Kolektivni ugovor sklapa se u pisanom obliku.
Ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na
koji je sklopljen, kolektivni ugovor primjenjivat će se do sklapanja novoga
kolektivnog ugovora.
Članak 114.
Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze strana koje su ga
sklopile, te prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, sukladno
zakonu i drugim propisima.
Kolektivnim ugovorom uređuju se i pravila o postupku kolektivnog
pregovaranja, sastav i način postupanja tijela ovlaštenih za mirno rješavanje
kolektivnih radnih sporova.
Članak 115.
Kolektivni ugovor je obvezan za strane koje su ga sklopile, kao i za strane
koje su mu naknadno pristupile.
Članak 116.
Ako postoji interes Federacije, federalni ministar može proširiti primjenu
kolektivnog ugovora i na druge pravne osobe za koje se ocijeni da je to potrebno, a
koje nisu učestvovale u njegovom sklapanju ili mu nisu naknadno pristupile.
Prije donošenja odluke o proširenju važnosti kolektivnog ugovora,
federalni ministar je obvezan zatražiti mišljenje sindikata, poslodavca ili više
poslodavaca odnosno udruge poslodavaca, na koje se kolektivni ugovor proširuje.
Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora može se opozvati na
način utvrđen za njezino donošenje.
Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora objavljuje se u
"Službenim novinama Federacije BiH".
Članak 117.
Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se odredbe ovoga
zakona koje važe i za njihovo donošenje.
Članak 118.
Sklopljeni kolektivni ugovori, te njegove izmjene i dopune, za teritoriju
Federacije ili za područje dva ili više kantona dostavljaju se federalnom
ministarstvu, a svi stali kolektivni ugovori dostavljaju se mjerodavnom tijelu
kantona.
Postupak dostave kolektivnih ugovora iz stavka 1. ovoga članka
federalnom ministarstvu odnosno mjerodavnom tijelu kantona, pravilnikom će
propisati federalni ministar, odnosno mjerodavni kantonalni ministar.
Članak 119.
Kolektivni ugovor, sklopljen za teritoriju Federacije, objavljuje se u
"Službenim novinama Federacije BiH", a za područje jednog ili više kantona u
službenom glasilu kantona.
Članak 120.
Kolektivni ugovor može se otkazati na način i pod uvjetima predviđenim
tim kolektivnim ugovorom.
Otkaz kolektivnog ugovora obvezno se dostavlja svim ugovornim
stranama.
Članak 121.
Strane kolektivnog ugovora mogu pred mjerodavnim sudom zahtijevati
zaštitu prava iz kolektivnog ugovora.
XVI - MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA
1. Mirenje
Članak 122.
U slučaju spora o sklapanju, primjeni, izmjeni ili dopuni odnosno
otkazivanju kolektivnog ugovora ili drugog sličnog spora vezanog za kolektivni
ugovor (kolektivni radni spor), ako strane nisu dogovorile način mirnog rješavanja
spora, provodi se postupak mirenja, sukladno ovom zakonu.
Mirenje iz stavka 1. ovoga članka provodi mirovno vijeće.
Članak 123.
Mirovno vijeće može biti utemeljeno za teritoriju Federacije, odnosno za
područje kantona.
Mirovno vijeće za teritoriju Federacije sastoji se od tri člana, i to:
predstavnika poslodavaca, sindikata i predstavnika kojega izaberu strane u sporu sa
liste koju utvrđuje federalni ministar, a utemeljava se za razdoblje od dvije godine.
Mirovno vijeće iz stavka 2. ovoga članka donosi pravila o postupku pred
tim vijećem.
Administrativne poslove za mirovno vijeće utemeljeno za teritoriju
Federacije, vrši federalno ministarstvo.
Troškove za člana mirovnog vijeća sa liste koju utvrđuje federalni ministar,
snosi federalno ministarstvo.
Članak 124.
Utemeljenje mirovnog vijeća za područje kantona, njegov sastav, način
rada i druga pitanja koja se odnose na rad tog mirovnog vijeća, uređuju se
propisom kantona.
Članak 125.
Strane u sporu mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog mirovnog vijeća, a ako ga
prihvate, prijedlog ima pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora.
O ishodu i rezultatima mirenja strane u sporu obavješćivaju u roku od tri
dana od dana završetka mirenja federalno ministarstvo, odnosno mjerodavno tijelo
kantona, sukladno propisu kantona.
2. Arbitraza
Članak 126.
Strane u sporu mogu rješavanje kolektivnog radnog spora sprorazumno
povjeriti arbitraži.
Imenovanje arbitara i arbitražnog vijeća i druga pitanja u svezi s
arbitražnim postupkom uređuju se kolektivnim ugovorom ili sporazumom strana.
Članak 127.
Arbitraža temelji svoju odluku na zakonu, drugom propisu, kolektivnom
ugovoru i na pravičnosti.
Arbitražna odluka mora biti obrazložena, osim ako strane u sporu ne odluče
drukčije.
Protiv arbitražne odluke žalba nije dopuštena.
Arbitražna odluka ima pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora.
XVII - ŠTRAJK
Članak 128.
Sindikat ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i
promicanja gospodarskih i socijalnih prava i interesa svojih članova.
Štrajk se može organizirati samo sukladno Zakonu o štrajku, pravilima
sindikata o štrajku i kolektivnom ugovoru.
Štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog
ovim zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora
o kojem su se strane sporazumjele.
Članak 129.
Uposlenik ne može biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih uposlenika
zbog organiziranja ili sudjelovanja u štrajku, u smislu članka 128. stavak 2. ovoga
zakona.
Uposlenik ne može biti ni na koji način prisiljavan da sudjeluje u štrajku.
Ako se uposlenik ponaša suprotno članku 128. stavak 2. ovoga zakona ili
ako za vrijeme štrajka namjerno nanese štetu poslodavcu, može mu se dati otkaz,
sukladno zakonu.
XVIII - GOSPODARSKO - SOCIJALNO VIJEĆE
Članak 130.
U cilju promicanja i usklađivanja gospodarske i socijalne politike, odnosno
interesa uposlenika i poslodavaca, te podsticanja sklapanja i primjene kolektivnih
ugovora i njihovog usklađivanja sa mjerama gospodarske i socijalne politike, može
se utemeljiti gospodarsko - socijalno vijeće.
Gospodarsko - socijalno vijeće može se utemeljiti za teritoriju Federacije
odnosno područje kantona.
Gospodarsko - socijalno vijeće temelji se na trostranoj suradnji Vlade
Federacije, odnosno vlade kantona, sindikata i poslodavaca.
Gospodarsko - socijalno vijeće iz stavka 2. ovoga članka utemeljava se
sporazumom zainteresiranih strana kojim se uređuje sastav, ovlaštenja i druga
pitanja od značaja za rad ovog vijeća.
Gospodarsko - socijalno vijeće iz stavka 2. ovoga članka donosi poslovnik
o radu, kojim će urediti način donošenja odluka iz svog djelokruga rada.
XIX - NADZOR NAD PRIMJENOM PROPISA O RADU
Članak 131.
Nadzor nad primjenom ovoga zakona i na temelju njega donesenih propisa,
obavlja federalni odnosno kantonalni inspektor rada.
Ako se radi o poduzeću ili ustanovi od interesa za Federaciju, nadzor iz
stavka 1. ovoga članka obavlja federalni inspektor rada, sukladno zakonu.
Članak 132.
U provođenju nadzora inspektor rada ima ovlaštenja utvrđena zakonom i na
osnovu zakona donesenih propisa.
Uposlenik, sindikat, poslodavac i vijeće uposlenika mogu zahtijevati od
inspektora rada provođenje inspekcijskog nadzora.
XX - POSEBNE ODREDBE
1. Radna knjižica
Članak 133.
Uposlenik ima radnu knjižicu.
Radna knjižica je javna isprava.
Radnu knjižicu izdaje općinski organ uprave mjerodavan za poslove rada.
Federalni ministar donijet će propis o radnoj knjižici, kojim će se urediti:
sadržaj, postupak izdavanja, način upisivanja podataka, postupak zamjene i
izdavanja novih radnih knjižica, način vođenja registra izdatih radnih knjižica,
oblik i način izrade, kao i druga pitanja predviđena propisom o radnoj knjižici.
Članak 134.
Na dan kada počne da radi, uposlenik predaje radnu knjižicu poslodavcu, o
čemu poslodavac izdaje uposleniku pisanu potvrdu.
Na dan prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan vratiti uposleniku
radnu knjižicu, a uposlenik vraća poslodavcu potvrdu iz stavka 1. ovoga članka.
Vraćanje radne knjižice iz stavka 2. ovoga članka ne može se uvjetovati
potraživanjem koje poslodavac eventualno ima prema uposleniku.
Članak 135.
Pored radne knjižice iz članka 134. stavak 2. ovoga zakona, poslodavac je
dužan uposleniku vratiti i druge dokumente i na njegov zahtjev izdati potvrdu o
poslovima koje je obavljao i trajanju radnog odnosa.
U potvrdi iz stavka 1. ovoga članka ne mogu se unositi podaci koji bi
uposleniku otežavali sklapanje novog ugovora o radu.
2. Privremeni i povremeni poslovi
Članak 136.
Za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se sklopiti ugovor o
obavljanju privremenih i povremenih poslova, pod uvjetima:
1. da su privremeni i povremeni poslovi utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili u
pravilniku o radu,
2. da privremeni i povremeni poslovi ne predstavljaju poslove za koje se sklapa
ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim
radnim vremenom i da ne traju duže od 60 dana u tijeku kalendarske godine.
Osobi koja obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u
tijeku rada pod istim uvjetima kao i za uposlenike u radnom odnosu i druga prava,
sukladno propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju.
Članak 137.
Za obavljanje poslova iz članka 136. ovoga zakona sklapa se ugovor u
pisanom obliku.
Ugovor iz stavka 1. ovoga članka sadrži: vrstu, način, rok obavljanja
poslova i iznos naknade za obavljeni posao.
3. Utjecaj vojne službe na radni odnos
Članak 138.
Uposleniku za vrijeme služenja vojnog roka i služenja u pričuvnom sastavu
(u daljnjem tekstu: vojna služba) prava i obveze iz radnog odnosa miruju.
Uposlenik koji nakon završetka vojne službe želi nastaviti rad kod istog
poslodavca, dužan ga je o tome obavijestiti u roku od 30 dana od dana prestanka
vojne službe, a poslodavac je dužan primiti uposlenika na rad u roku od 30 dana od
dana obavijesti uposlenika.
Uposlenika, koji je obavijestio poslodavca u smislu stavka 2. ovoga članka,
poslodavac je dužan rasporediti na poslove na kojima je radio prije stupanja u
vojnu službu ili na druge odgovarajuće poslove, osim ako je prestala potreba za
obavljanjem tih poslova zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga u
smislu članka 98. ovoga zakona.
Ako poslodavac ne može vratiti uposlenika na rad, zbog prestanka potrebe
za obavljanjem poslova u smislu stavka 3. ovoga članka, dužan mu je isplatiti
otpremninu utvrđenu u članku 100. ovoga zakona, s tim da se prosječna plaća
dovede na nivo plaće koju bi uposlenik ostvario da je radio.
Ako uposleniku prestane radni odnos u smislu stavka 3. ovoga članka,
poslodavac ne može u roku od godinu dana zaposliti drugu osobu koja ima istu
kvalifikaciju ili isti stupanj stručne spreme, osim osobe iz stavka 1. ovoga članka.
Prava utvrđena ovim zakonom u svezi s vojnom službom imaju i osobe na
službi u pričuvnom sastavu policije.
4. Prava zastupnika - poslanika i dužnosnika
Članak 139.
Uposleniku izabranom, odnosno imenovanom na neku od javnih dužnosti,
u tijela Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, tijela kantona, grada
i općine i uposleniku izabranom na profesionalnu funkciju u sindikatu, prava i
obveze iz radnog odnosa na njegov zahtjev miruju, a najdulje četiri godine, od dana
izbora odnosno imenovanja.
Na uposlenika iz stavka 1. ovoga članka shodno se primjenjuju odredbe iz
članka 138. st. 2. do 5. ovoga zakona.
Članak 139a.
Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za
prekršaj poslodavatelj - pravna osoba, ako:
- s uposlenikom ne sklopi ugovor o radu (članak 2.),
- stavlja u nepovoljniji položaj osobu koja se uposli i osobu koja traži
uposlenje (članak 5.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se poslodavatelj - fizička
osoba novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.500,00 KM.
Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i odgovorna osoba kod
poslodavca koja je pravna osoba novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.000,00
KM.
XXI - KAZNENE ODREDBE
Članak 140.
Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 7000,00 KM kaznit će se za
prekršaj poslodavac - pravna osoba, ako:
1. uposleniku ne uruči pismenu izjavu sukladno članku 21a.ovoga zakona,
2. sklopi ugovor o radu koji ne sadrži podatke propisane ovim zakonom (članak
21.),
3. uputi uposlenika na rad u inozemstvo, a ugovor o radu ne sadrži propisane
podatke (članak 22.),
4. od uposlenika traži podatke koji nisu u neposrednoj svezi s radnim odnosom
(članak 23.),
5. prikuplja, obrađuje, koristi ili dostavlja trećim osobama podatke o uposleniku,
(članak 24.),
6. ugovor o obavljanju pripravničkog staža ne zaključi u pisanome obliku ili ne
dostavi preslik ugovora nadležnoj službi za upošljavanje u roku od pet dana od
dana zaključenja ugovora (članak 26.).
7. ugovor o volonterskom radu ne zaključi u pisanome obliku ili ne dostavi
preslik ugovora nadležnoj službi za upošljavanje u roku od pet dana od dana
zaključenja ugovora (članak 28.)
8. sklopi ugovor o radu u kojem je puno radno vrijeme ugovoreno u trajanju
dužem od zakonom propisanog (članak 29.),
9. od uposlenika zahtijeva da na poslovima, na kojima se uz primjenu mjera
zaštite na radu nije moguće zaštititi od štetnih utjecaja, radi duže od skraćenog
radnog vremena (članak 31.),
10. od uposlenika zahtijeva da radi duže od punog radnog vremena (prekovremeni
rad) suprotno članku 32. st.1. i 3.ovoga zakona,
11. ne obavijesti inspektora rada kantona o prekovremenom radu o kojem ga je
dužan obavijestiti (članak 32. stavak 2.),
12. ne postupi po zabrani inspektora rada kantona kojim se zabranjuje
prekovremeni rad (članak 32. stavak 6),
13. malodobnom uposleniku naredi prekovremeni rad (članak 32. stavak 3.),
14. trudnici, majci sa djetetom do tri godine života ili samohranom roditelju s
djetetom do šest godina života, bez njegovog pisanog pristanka, naredi
prekovremeni rad (članak 32. stavak 4.),
15. ženi uposlenoj u industriji naredi noćni rad protivno članku 35. ovog zakona,
16. malodobniku naredi noćni rad (članak 36.)
17. uposleniku ne omogući korištenje odmora, u toku rada (članak 37.),
18. uposleniku ne omogući korištenje dnevnog i tjednog odmora (čl. 38. i 39.),
19. uposleniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora u najkraćem trajanju
određenom ovim zakonom (članak 41. stavak 1.),
20. uposleniku uskrati pravo na godišnji odmor, odnosno isplati mu naknadu
umjesto korištenja godišnjeg odmora (članak 45.),
21. uposleniku ne omogući korištenje plaćenog dopusta, (članak 46. stavak 1.),
22. rasporedi malodobnika da radi na poslovima suprotno odredbama članka 51.
stavak 1. ovoga zakona,
23. uposli ženu na poslovima pod zemljom (u rudnicima), oprečno članku 52.
ovoga zakona,
24. zbog trudnoće odbije uposliti ženu, otkaže joj ugovor o radu, ili je suprotno
odredbama ovog zakona, premjesti na druge poslove (članak 53.),
25. ne osigura ženi dopust sa rada uz naknadu plaće (članak 54. stavak 2.),
26. premjesti ženu suprotno članku 54. stavak 4. ovoga zakona,
27. ne omogući ženi da koristi porodni dopust (članak 55.),
28. ocu djeteta odnosno posvojitelju ne osigura korištenje prava iz članka 55.
ovoga zakona, (članak 56.)
29. ženi odnosno ocu djeteta ne omogući da radi polovicu punog radnog vremena
(članak 57.),
30. jednom od roditelja odnosno posvojitelju ne omogući da koristi pravo pod
uvjetima propisanim člankom 58. ovoga zakona,
31. onemogući ženi stanku radi dojenja djeteta (članak 59.)
32. jednom od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranog
djeteta) odnosno posvojitelju onemogući da koristi pravo iz članka 63. stavak
1. ovoga zakona,
33. otkaže uposleniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od
profesionalne bolesti, usljed čega je privremeno nesposoban za rad (članak
64.),
34. ne vrati uposlenika na poslove na kojima je prije radio ili na druge
odgovarajuće poslove (članak 65. stavak 2.),
35. poslodavac ne ponudi uposleniku druge poslove (članak 66. stavak 1.),
36. poslodavac ne da prednost uposleniku pri stručnoj naobrazbi, osposobljavanju i
usavršavanju (članak 66. stavak 2.),
37. poslodavac otkaze ugovor o radu uposleniku kod kojeg postoji smanjena radna
sposobnost ili neposredna opasnost od nastanaka invalidnosti suprotno članku
67. ovoga zakona,
38. isplati plaću manju od utvrđene kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu
(članak 69. stavak 2.),
39. ne isplati plaću u roku utvrđenom člankom 70. stavak 1. ovoga zakona,
40. poslodavac svoje potraživanje prema uposleniku naplati protivno članku 74.
ovoga zakona,
41. ugovor o radu prestane protivno članku 87. ovoga zakona,
42. ne omogući uposleniku da iznese svoju obranu (članak 90.),
43. postupi suprotno članku 93. ovoga zakona,
44. ne uruči otkaz uposleniku u pisanom obliku (članak 94.),
45. ne ispuni obveze prema uposleniku iz članka 96. stavak 1. ovoga zakona,
46. ne konzultira se s vijećem uposlenika, sukladno članku 98. ovoga zakona,
47. postupi oprečno odredbama članka 99. ovoga zakona,
48. sklopi ugovor o radu s drugim uposlenikom (članak 99. stavak 5),
49. poslodavac stavi u nepovoljniji položaj uposlenika zbog organiziranja ili
sudjelovanja u štrajku (članak 129. stavak 1.),
50. onemogući ili pokuša onemogućiti federalnog odnosnog kantonalnog
inspektora rada u provođenju nadzora (članak 131.),
51. odbije uposleniku vratiti radnu knjižicu (članak 134. stavak 2.),
52. postupi protivno odredbama čl. 136. i 137. ovoga zakona,
53. u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona ne uskladi
pravilnike o radu (članak 141. ovoga zakona ),
54. u roku od tri mjeseca iz članka 142. ovoga zakona ne sklopi s uposlenikom
ugovor o radu,
55. uposli drugu osobu suprotno članku 143. stavak 6. ovoga zakona.
Ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka učinjen prema malodobnom
uposleniku najniži i najviši iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se poslodavac - fizička
osoba novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.500,00 KM.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba kod
poslodavca koji je pravna osoba, novčanom kaznom od 200,00 KM do 1.000,00
KM.
XXII - PRIJELAZNE I ZAVRSNE ODREDBE
Članak 141.
Poslodavci su dužni uskladiti pravilnike o radu sa odredbama ovoga
zakona, u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.
Članak 142.
Poslodavci su dužni u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga
zakona ponuditi uposleniku sklapanje ugovora o radu, sukladno ovom zakonu.
Uposlenik, kojemu poslodavac ne ponudi ugovor o radu iz stavka 1. ovoga
članka, ostaje u radnom odnosu na neodređeno odnosno određeno vrijeme.
Ugovor iz stavka 1. ovoga članka ne može biti nepovoljniji od uvjeta pod
kojima je radni odnos zasnovan, odnosno pod kojima su bili uređeni radni odnosi
uposlenika i poslodavca do dana sklapanja ugovora iz stavka 1. ovoga članka, ako
odredbama ovog zakona ta pitanja nisu drukčije uređena.
Ako uposlenik ne prihvati ponudu poslodavca da sklopi ugovor o radu
sukladno stavku 1. ovoga članka, prestaje mu radni odnos u roku od 30 dana od
dana dopreme ugovora o radu na sklapanje.
Ako uposlenik prihvati ponudu poslodavca, a smatra da ugovor koji mu je
ponudio poslodavac nije sukladan stavku 3. ovoga članka, može pred mjerodavnim
sudom osporiti valjanost ponude poslodavca u roku od 15 dana od dana prihvatanja
ponude.
Članak 143.
Uposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovoga zakona zatekao na
čekanju posla, ostat će u tom statusu najduže šest mjeseci, od dana stupanja na
snagu ovoga zakona, ako poslodavac, prije isteka ovog roka, uposlenika ne pozove
na rad.
Uposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. prosinca 1991. godine i
koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona pisano ili
neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa,a u ovom
vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat
će se, takoder, uposlenikom na čekanju posla.
Za vrijeme čekanja posla uposlenik ima pravo na naknadu plaće u visini
koju odredi poslodavac.
Ako uposlenik na čekanju posla iz st. 1. i 2. ovoga članka ne bude pozvan
na rad u roku iz stavka 1. ovoga članka, prestaje mu radni odnos, uz pravo na
otpremninu koja se utvrđuje na temelju prosječne mjesečne plaće isplaćene na
razini Federacije, na dan stupanja na snagu ovoga zakona, koju objavljuje
Federalni zavod za statistiku.
Otpremnina iz stavka 4. ovoga članka isplaćuje se uposleniku za ukupan
staž osiguranja, a utvrđuje se tako da se prosječna plaća iz stavka 4. ovoga članka
pomnoži sa koeficijentom, i to za:
staž osiguranja koeficijent
- do pet godina 1,33
- od pet do deset godina 2,00
- od 10 do 20 godina 2,66
- preko 20 godina 3,00
Iznimno, umjesto otpremnine poslodavac i uposlenik mogu se dogovoriti i
o drugom vidu naknade.
Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovoga članka, utvrđuju
se pisanim ugovorom između uposlenika i poslodavca.
Ako uposleniku prestane radni odnos u smislu stavka 4. ovoga članka,
poslodavac ne može u roku od jedne godine uposliti drugu osobu koja ima istu
kvalifikaciju ili isti stupanj stručne spreme, osim osobe iz stavka 1. i 2. ovoga
članka, ako je ta osoba neuposlena.
Članak 143a.
Uposlenik koji smatra da je poslodavatelj povrijedio njegovo pravo koje je
utvrđeno u članku 143. st. 1. i 2. može u roku od 90 dana od dana stupanja na
snagu ovoga zakona podnijeti žalbu kantonalnoj komisiji za provedbu članka
143.(u daljnjem tekstu: kantonalna komisija), koju obrazuje kantonalni ministar
mjerodavan za poslove rada (u daljnjem tekstu: kantonalni ministar).
O žalbama izjavljenim protiv rješenja kantonalne komisije, rješava
Federalna komisija za provedbu članka 143. (u daljnjem tekstu: Federalna
komisija), koju obrazuje federalni ministar.
U slučaju da kantonalna komisija ne izvršava funkciju radi koje je
obrazovana, Federalna komisija preuzet će nadležnosti kantonalne komisije.
Ako je pred mjerodavnim sudom pokrenut postupak koji se odnosi na prava
uposlenika iz članka 143. st. 1. i 2. ovoga zakona, sud će ustupiti zahtjev na
mjerodavno postupanje županijskoj komisiji i donijeti odluku o prekidu postupka.
Članak 143b.
Članove Federalne odnosno kantonalne komisije imenuje federalni
odnosno kantonalni ministar na temelju njihovog profesionalnog iskustva i
iskazane sposobnosti za obnašanje ove funkcije.
Članovi komisije moraju biti neovisni i objektivni i ne mogu se birati iz
reda izabranih dužnosnika, niti mogu imati bilo kakav politički mandat.
Federalno ministarstvo odnosno mjerodavni organ kantona snosit će
troškove Federalne odnosno kantonalne komisije.
Članak 143c.
Federalna odnosno kantonalna komisija može:
1. saslušati uposlenika, poslodavatelja i njihove zastupnike;
2. pozvati svjedoke i vještake;
3. tražiti od odgovarajucih organa vlasti i poslodavaca da dostave sve relevantne
informacije:
Odluke federalne odnosno kantonalne komisije su:
1. konačne i podliježu sudskom preispitivanju sukladno zakonu;
2. pravno utemeljene;
3. dostavljene podnositelju u roku od sedam dana.
Članak 144.
Uposlenici čiji radni odnos miruje sukladno propisima koji su važili do
dana stupanja na snagu ovoga zakona, a koji po ovom zakonu nemaju pravo na
mirovanje radnog odnosa, imaju pravo vratiti se na poslove koje su prije obavljali
ili na druge odgovarajuće poslove u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu
ovoga zakona.
Članak 145.
Postupci ostvarivanja i zaštite prava uposlenika, započeti prije stupanja na
snagu ovoga zakona, završit će se po odredbama propisa koji su se primjenjivali na
teritoriju Federacije do dana stupanja na snagu ovoga zakona, ako je to za
uposlenika povoljnije.
Članak 146.
Do uređivanja plaća kolektivnim ugovorom, a najduže za vrijeme od jedne
godine od dana stupanja na snagu ovoga zakona, Vlada Federacije utvrdit će, uz
prethodno konsultiranje strana u sklapanju kolektivnog ugovora, visinu, način i
uvjete usklađivanja najniže plaće.
Odluka o visini najniže plaće iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u
"Službenim novinama Federacije BiH".
Članak 147.
Propisi, koji su predviđeni za provođenje ovoga zakona, donijet će se u
roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona.
Članak 148.
Do donošenja propisa iz članka 147. ovog zakona, primjenjivat će se
propisi koji su se primjenjivali do dana stupanja na snagu ovoga zakona.
Članak 149.
Mjerodavna tijela kantona donijet će propise, sukladno ovom zakonu, u
roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona.
Članak 52.
(Odredbe čl. 52, 53. i 54. su odredbe Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o radu iz "Službenih novina Federacije BiH", br. 32/00).
Ovaj zakon ne odnosi se na ugovore i isplate nastale između poslodavatelja
i uposlenika u primjeni članka 143. Zakona o radu prije dana stupanja na snagu
ovoga zakona.
Članak 53.
Ovaj zakon ne odnosi se na konačne odluke koje je sud donio u razdoblju
prije stupanja na snagu ovoga zakona u primjeni članka 143. Zakona o radu.
Članak 54.
Postupci ostvarivanja i zaštite prava uposlenika, započeti prije stupanja na
snagu ovoga zakona, završit će se po odredbama propisa koji su se primjenjivali
na teritoriji Federacije prije stupanja na snagu ovog zakona, ako je to za
uposlenika povoljnije, izuzimajući članak 143. Zakona o radu.
Članak 150.
Danom stupanja na snagu ovoga zakona, na teritoriju Federacije prestaje
primjena propisa o radnim odnosima i plaćama koji su se primjenjivali na teritoriju
Federacije, do dana stupanja na snagu ovoga zakona, osim propisa iz članka 148.
ovoga zakona.
Članak 151.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenim
novinama Federacije BiH".