Na osnovu člana IV 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine Parlamentarna
skupštine Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma održanoj 27. jula
1999. godine i na sjednici Doma naroda održanoj 27. jula 1999. godine, usvojila je

ZAKON O DRŽAVLJANSTVU BOSNE I HERCEGOVINE* -preuzmi
(neslužbeni prečišćeni tekst)

I - POGLAVLJE

OPĆE ODREDBE

Član 1.
Ovim zakonom se uređuju uslovi za sticanje i prestanak državljanstva
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: državljanstvo BiH) u skladu sa Ustavom
Bosne i Hercegovine.
Zakoni o državljanstvu koje donose Entiteti moraju biti u skladu sa
Ustavom Bosne i Hercegovine i ovim zakonom.

Član 2.
Svi državljani Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u
daljem tekstu: Entiteti) su samim tim i državljani BiH.
Promjena državljanstva jednog Entiteta u državljanstvo drugog Entiteta
nema uticaja na državljanstvo BiH.

Član 3.
Svi državljani BiH uživaju ista ljudska prava i osnovne slobode kao što je
to određeno Ustavom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav) i uživaće
zaštitu ovih prava na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine, pod istim uslovima i
bez obzira na njihovo entitetsko državljanstvo.

Član 4.
Državljani BiH mogu imati državljanstvo druge države, pod uslovom da
postoji bileteralni sporazum između BiH i te države kojim se to pitanje uređuje, a
koji je odobrila Parlamentarna skupština u skladu sa članom IV 4. d) Ustava.
* «Službeni glasnik BiH», br. "Službeni glasnik BiH", br. 4/97, 13/99, 41/02, 6/03 i
14/03.

II - POGLAVLJE

STICANJE DRŽAVLJANSTVA BIH

Opći principi

Član 5.
Državljanstvo BiH u skladu sa odredbama ovog zakona stiče se:
1. porijeklom;
2. rođenjem na teritoriji BiH;
3. usvajanjem;
4. putem naturalizacije;
5. putem međunarodnog sporazuma.
Sticanje državljanstva porijeklom

Član 6.
Dijete rođeno nakon stupanja na snagu Ustava stiče državljanstvo BiH
porijeklom:
1. čija su oba roditelja bili državljani BiH u vrijeme rođenja djeteta, bez obzira na
mjesto njegovog rođenja;
2. čiji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme rođenja djeteta i dijete je
rođeno na teritoriji BiH;
3. čiji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme djetetovog rođenja, a dijete
je rođeno u inostranstvu, ako bi ono inače bilo bez državljanstva;
4. rođeno u inostranstvu, a čiji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme
djetetovog rođenja, pod uslovom da do vremena kada napuni 23 godine:
- bude registrovano u svrhu evidentiranja BiH državljana kod kompetentnih
vlasti u BiH u zemlji ili inostranstvu;
- ima stalno mjesto boravka na teritoriji BiH.
Sticanje državljanstva rođenjem na teritoriji BiH

Član 7.
1. Državljanstvo BiH biće dodijeljeno djetetu koje je rođeno ili nađeno na
teritoriji BiH nakon stupanja na snagu Ustava i čija su oba roditelja nepoznata
ili nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva, ili ako je dijete bez
državljanstva.
2. Pod uslovima iz stava 1. ovog člana dijete će izgubiti državljanstvo BiH ako do
dobi od 14 godina to dijete putem porijekla dobije državljanstvo druge države.
Usvojena djeca

Član 8.
Dijete mlađe od 18 godina koje je u potpunosti usvojio državljanin BiH
nakon stupanja na snagu Ustava stiče državljanstvo BiH.
Sticanje državljanstva naturalizacijom

Član 9.
Stranac koji je podnio zahtjev za sticanje državljanstva BiH može steći
državljanstvo naturalizacijom ako ispunjava slijedeće uslove:
1. da je napunio 18 godina starosti;
2. da ima prijavljeno stalno mjesto boravka na teritoriji BiH najmanje 8 godina
prije podnošenja zahtjeva;
3. da poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda BiH;
4. da mu nije izrečena mjera bezbjednosti protjerivanja stranaca iz zemlje ili
zaštitna mjera udaljivanja stranaca sa teritorije BiH od strane organa čiji je
legalitet uspostavljen Ustavom i da je ova odluka još uvijek na snazi;
5. da nije osuđivan na izdržavanje kazne za krivična djela sa predomišljajem na
duže od tri godine u periodu od 8 godina od podnošenja zahtjeva;
6. da se odreknu ili na neki drugi način izgube svoje ranije državljanstvo nakon
sticanja BiH državljanstva, osim ako bilateralni sporazum iz člana 14. ne
predviđa drugačije. Odricanje ili gubitak ranijeg državljanstva se neće
zahtijevati ako ovo nije dozvoljeno ili se ne može razumno zahtijevati.
Sticanje državljanstva olakšanom naturalizacijom

Član 10.
Bračni drug državljanina BiH - stranac, može steći državljanstvo BiH pod
slijedećim uslovima:
1. da je brak trajao najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva i da još uvijek
traje u momentu podnošenja zahtjeva;
2. da se odrekne ili na neki drugi način izgubi svoje ranije državljanstvo nakon
sticanja BiH državljanstva, osim ako to nije drugačije riješeno bilateralnim
sporazumom iz člana 14. Odustajanje ili prestanak ranijeg državljanstva se ne
zahtijeva ako to nije dopušteno ili se ne može razumno zahtijevati;
3. da ima stalno mjesto boravka u najmanje posljednje tri godine na teritoriji BiH.
Član 11.
1. Dijete mlađe od 18 godina čiji je jedan roditelj stekao državljanstvo Bosne i
Hercegovine ima pravo da dobije državljanstvo BiH naturalizacijom ako ono
stalno boravi na teritoriji BiH.
2. Roditelj koji ima državljanstvo BiH može tražiti sticanje državljanstva BiH u
ime maloljetnog djeteta u skladu sa stavom 1. ovog člana. Ako je dijete starije
od 14 godina, zahtijeva se njegov pristanak.
Član 12.
Slijedeća lica imaju pravo da dobiju državljanstvo BiH na osnovu zahtjeva
bez ispunjavanja uslova iz člana 9. st. 2 i 6.
1. emigranti koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu,
2. prva i druga generacija potomaka lica navedenih u stavu 1. koje su se vratile u
Bosnu i Hercegovinu.
Bračni drug lica navedenog u stavu 1. ovog člana, ima pravo na sticanje
državljanstva BiH na osnovu molbe bez ispunjavanja zahtjeva iz člana 9. stav 2.
ukoliko ispuni uslove člana 10. st. 1. i 2.

Član 13.
Ako se u pojedinačnim slučajevima naturalizacija lica smatra od naročite
koristi za Bosnu i Hercegovinu, lice može steći državljanstvo bez ispunjavanja
zahtjeva iz člana 9. st. 1., 2. i 6.
Član 14.
U svim slučajevima gdje ovaj zakon propisuje gubitak ranijeg državljanstva
osobama koje stiču BiH državljanstvo, takvim osobama će biti dozvoljeno da i
dalje zadrže državljanstvo ranije države gdje god je to omogućeno bilateralnim
sporazumom između BiH i te države koji je odobrila Parlamentarna skupština u
skladu sa članom IV 4. d) Ustava Bosne i Hercegovine.
III - POGLAVLJE
Prestanak BiH državljanstva
Član 15.
Državljanstvo se ne može izgubiti ako bi osoba koja je u pitanju time ostala
bez državljanstva (apatrid), osim u slučaju utvrđenim članom 23. stav 1.
Član 16.
Državljanstvo Bosne i Hercegovine prestaje:
a) po sili zakona,
b) odricanjem,
c) otpustom,
d) oduzimanjem,
e) međunarodnim sporazumom.
Prestanak državljanstva po sili zakona
Član 17.
Državljanstvo BiH gubi se dobrovoljnim sticanjem drugog državljanstva,
ukoliko se ne određuje drugačije bilateralnim sporazumom zaključenim između
BiH i te države koji je odobrila Parlamentarana skupština u skladu sa članom IV 4.
d) Ustava.
Član 18.
Državljanstvo BiH prestaje djetetu ako nakon potpunog usvajanja stekne
državljanstvo druge države.
151
Odricanje
Član 19.
1. Građanin koji je napunio 18 godina, koji živi u inostranstvu i ima državljanstvo
druge države, ili mu je zagarantovano sticanje državljanstva druge države, ima
pravo da se odrekne BiH državljanstva.
2. Djetetu koje živi u inostranstvu i ima državljanstvo druge države ili mu je isto
zagarantovano prestaje državljanstvo BiH odricanjem na zahtjev oba roditelja
kojima je državljanstvo BiH prestalo odricanjem, ili na zahtjev jednog roditelja
kojem je državljanstvo prestalo odricanjem, ako je drugi roditelj mrtav ili je
izgubio roditeljsko pravo ili je stranac ili osoba bez državljanstva ili na zahtjev
usvojioca ako mu je prestalo državlanstvo BiH odricanjem i odnos između
usvojioca i usvojenog djeteta je odnos potpunog usvojenja. Ako je dijete starije
od 14 godina, zahtijeva se njegov pristanak.
3. U slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana, državljanstvo BiH prestaje licu kada
nadležni organ utvrdi da su ispunjeni potrebni uslovi iz st. 1. i 2. ovog člana i
stranci dostavi obavijest o tome.
Član 20.
Odluka o odricanju može biti poništena na zahtjev osobe koja je u pitanju, a
koja je napustila BiH, ako ta osoba nije stekla strano državljanstvo u vremenskom
periodu od jedne godine od dana kad je izgubila državljanstvo BiH odricanjem.
Otpust
Član 21.
Otpust iz BiH državljanstva može biti odobren na osnovu zahtjeva licu koje
živi na teritoriji BiH, koje ispunjava slijedeće uslove:
1. da ima 18 godina;
2. da se protiv njega ne vodi krivični postupak zbog učinjenog krivičnog djela
koje se goni po službenoj dužnosti, ili ako je osuđen na kaznu zatvora u BiH,
da tu kaznu izdržava;
3. da je izmirio sve nužne doprinose, poreze ili druge zakonske obaveze plaćanja
utvrđene pravnosnažnim odlukama nadležnih organa;
4. da je stekao ili mu je garantovano državljanstvo druge države;
5. da je ispunio svoje vojne obaveze.
Član 22.
Djetetu mlađem od 18 godina koje je steklo, ili kojem je zagarantovano
sticanje državljanstva druge države, i koje još uvijek živi na teritoriji BiH, prestaje
državljanstvo BiH otpustom na zahtjev:
1. oba roditelja čije je državljanstvo BiH prestalo otpustom;
2. jednog roditelja čije je državljanstvo BiH izgubljeno otpustom, ako drugi
roditelj nije živ, ili su mu oduzeta roditeljska prava, ili je stranac ili osoba bez
državljanstva;
152
3. jednog roditelja, koji izvršava roditeljske dužnosti i čije BiH državljanstvo je
izgubljeno otpustom a drugi roditelj, koji je državljanin BiH, se slaže;
4. usvojitelja ako mu je državljanstvo BiH prestalo otpustom, a odnos između
usvojitelja i usvojenog djeteta predstavlja odnos potpunog usvojenja.
Ako je dijete starije od 14 godina, u st. 1., 2. i 3. zahtijeva se njegov
pristanak.
Oduzimanje
Član 23.
Državljanstvo BiH može biti oduzeto u slijedećim slučajevima:
1. ako je državljanstvo Bosne i Hercegovine stečeno pomoću prevare, lažnih
informacija ili skrivanjem bilo koje relevantne činjenice koja se može odnositi
na podnosioca zahtjeva,
2. kad državljanin BiH vrši dobrovoljnu službu u stranim vojnim snagama uprkos
pravne zabrane takve službe,
3. kad je državljanstvo BiH stečeno nakon stupanja na snagu ovog zakona, bez
ispunjenja uslova iz čl. 9. i 10.
4. kada je državljanin osuđen u ili van područja Bosne i Hercegovine
pravosnažnom presudom, radi preduzimanja radnji kojima se narušavaju
ustavni poredak i sigurnost BiH, ili kada je osuđen radi članstva u organizaciji
koja preduzima takve radnje, pod uslovom da takve radnje ozbiljno štete
vitalnim interesima BiH,
5. kada je državljanin osuđen u ili van područja Bosne i Hercegovine
pravosnažnom presudom za krivično djelo koje uključuje krijumčarenje
vatrenog oružja, eksploziva, radioaktivnog materijala ili narkotičkih sredstava i
psihogenih supstanci; ili ilegalni prijevoz i trgovinu materijalima i opremom za
proizvodnju oružja ili drugih sredstava masovnog uništenja; ili ilegalni ulazak u
BiH, ostanak ili izlazak iz BiH pojedinaca ili grupa; ili organizira ili učestvuje
u trgovini ljudima i krijumčarenjem ljudima, pod uslovom da takve radnje
ozbiljno štete vitalnim interesima BiH,
6. kada je državljanin osuđen u ili van područja Bosne i Hercegovine
pravosnažnom presudom za krivično djelo koje proizlazi iz aktivnosti koje se
razlikuju od onih iz tač. 4. i 5. ovog člana, a koje ozbiljno štete vitalnim
interesima BiH.
Datum prestanka
Član 24.
1. Državljanstvo BiH prestaje otpustom, odricanjem ili oduzimanjem sa danom
slanja obavijesti osobi na koju se pravna odluka odnosi.
2. Ako mjesto prebivanja takve osobe nije poznato ili ne može biti potvrđeno,
BiH državljanstvo prestaje danom objavljivanja u službenom glasilu BiH.
3. Obavijest će se objaviti u službenim glasilima Entiteta.
4. Državljanstvo BiH prestaje čl. 17. i 18. ovog zakona na dan kada osoba koja je
u pitanju stekne državljanstvo druge države.
153
IV - POGLAVLJE
Odnosi između državljanstva BiH i državljanstva Entiteta
Član 25.
Za lica koja imaju BiH državljanstvo u skladu sa čl. 6., 7. i 8. smatra se da
već imaju državljanstvo jednog od Entiteta.
Član 26.
Sve odluke o sticanju i prestanku državljanstva koje donose Entiteti ili
Bosna i Hercegovina se moraju donijeti u skladu sa čl. 30. i 31 ili s prijelaznim
odredbama Poglavlja VII ovog zakona.
Član 27.
Lice koje izgubi državljanstvo jednog Entiteta, a ne stekne državljanstvo
drugog Entiteta gubi državljanstvo BiH. Lice koje izgubi državljanstvo BiH
istovremeno gubi i državljanstvo Entiteta.
Član 28.
1. Dijete koje BiH državljanstvo stiče porijeklom ili potpunim usvojenjem, u
skladu sa članom 8., stiče državljanstvo Entiteta roditelja ili usvojitelja koji
posjeduje BiH državljanstvo.
2. Ako roditelji ili usvojitelji imaju državljanstva različitih Entiteta, dijete će:
a. steći državljanstvo Entiteta u kojem je rođeno, i
b. ako je rođeno u inostranstvu, dijete će:
i. steći državljanstvo Entiteta kako je to dogovoreno među roditeljima, ili
ii. ako dogovor nije postignut, dijete će steći:
- u slučaju sticanja porijeklom, državljanstvo Entiteta roditelja koji
je u diplomatsko-konzularnom predstavništvu Bosne i Hercegovine
upisao dijete u matičnu knjigu rođenih, ili
- u slučaju sticanja potpunim usvajanjem, državljanstvo Entiteta u
kojem ima prebivalište u BiH, ili ako mjesto prebivališta ne
postoji, državljanstvo Entiteta roditelja koji je podnio molbu za
upisivanje djeteta.
3. Dijete koje stiče BiH državljanstvo prema članu 7. stiče državljanstvo Entiteta
u kojem je rođeno ili nađeno.
Član 29.
Nakon promjene mjesta prebivališta sa teritorije jednog Entiteta na
teritoriju drugog Entiteta, državljanstvo Entiteta se takođe mijenja ako to osoba
želi, pod uslovom da do promjene dođe nakon što ovaj zakon stupi na snagu.
154
V - POGLAVLJE
Procedura
Član 30.
1. Odluke o sticanju ili prestanku državljanstva BiH donosi Ministarstvo civilnih
poslova BiH, osim odluka koje se donose u skladu s čl. 6., 7., 8., 9., 10., 11.,
12., 13., 21. i 22.
2. Odluke prema čl. 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 21. i 22.. donose kompetentne vlasti
entiteta.
3. Odluke prema članu 13. donosi konsenzusom Vijeće ministara BiH.
Član 31.
1. Odluke iz člana 30., stav 2., izuzev odluka donesenih u skladu sa članom 6., 7. i
8., moraju se poslati Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija BiH u roku
od tri sedmice od datuma donošenja odluke.
2. Odluka kompetentne vlasti Entiteta stupa na snagu dva mjeseca nakon slanja
Ministarstvu civilnih poslova i komunikacije BiH, ukoliko Ministarstvo ne
odredi da nisu ispunjeni uslovi iz čl. 9., 10., 11.,12., 21. i 22. U tom slučaju
nadležni moraju uputiti slučaj kompetentnoj vlasti Entiteta radi ponovnog
razmatranja. Odluke donesene prema čl. 6., 7. i 8. stupaju na snagu nakon
registracije od strane nadležnog organa.
3. Ako nakon ponovnog razmatranja, ostane spor između kompetentnih vlasti
Entiteta i BiH, onda se slučaj mora uputiti Ustavnom sudu u skladu sa članom
VI 3. Ustav BiH na konačnu odluku.
Član 32.
Molba za sticanje, odricanje ili otpust iz državljanstva BiH mora se
neposredno podnijeti vlastima navedenim u članu 30., ili ako podnosilac živi u
inostranstvu, putem diplomatsko-konzularnog predstavništva BiH.
Član 33.
1. Nadležni organi iz člana 30. moraju riješiti molbu u periodu od 60 dana od
primanja uredne prijave. Odluke o odbijanju prijave za sticanje ili otpust ili
odluke da se oduzme državljanstvo, moraju sadržavati razloge u pisanoj formi.
2. Zainteresovana lica mogu pokrenuti upravni spor protiv odluke iz prethodnog
stava.
155
VI - POGLAVLJE
Dokazivanje BiH državljanstva
Član 34.
Državljanstvo BiH i državljanstvo Entiteta dokazuje se uvjerenjem o
državljanstvu BiH i uvjerenjem o državljanstvu Entiteta ili pasošem Bosne i
Hercegovine.
Član 35.
1. Uvjerenje o državljanstvu BiH i državljanstvu Entiteta izdaje organ koji vodi
matičnu knjigu rođenih.
2. Državljanstvo se upisuje u matičnu knjigu rođenih bez posebne odluke kada se
utvrdi da to lice ispunjava uslove sticanja prema čl. 6., 7. i 8.
3. U slučaju da organi vlasti iz stava 1. ovog člana bez osnove odbiju da izdaju
uvjerenje o državljanstvu BiH, Resorno ministarstvo Entiteta ili Ministarstvo
civilnih poslova i komunikacija BiH izdaju uvjerenje o državljanstvu licu o
kome je riječ na osnovu dokumentovanih podataka koje posjeduje Ministarstvo
civilnih poslova i komunikacija i nadležni organ Entiteta u okviru svojih
nadležnosti. U slučaju spora između nadležnih organa Entiteta i BiH, predmet
se upućuje Ustavnom sudu u skladu sa članom VI 3. Ustava BiH.
4. Kada su dokumentovani podaci koji se odnose na državljanstvo nedostupni ili
ih državljani Bosne i Hercegovine ne mogu pribaviti u razumnom vremenskom
periodu, nadležni organi pomenuti u prethodnom stavu dozvoliće takvim licima
da pribave ove podatke na drugi način, uključujući i izjave date od strane tih
lica ili za njih.
5. Kompetentni organi u entitetima će u pojedinačnim slučajevima dostaviti
Ministarstvu za civilne poslove i komunikacije tražene informacije iz
evidencije pomenute u stavu 1.
Član 36.
1. Uvjerenje o državljanstvu se izdaje na obrascu koji sadrži slijedeće elemente:
1) naziv "Bosna i Hercegovina" i naziv Entiteta,
2) naziv organa vlasti iz člana 35. koji je izdao ovo uvjerenje,
3) "Uvjerenje o BiH državljanstvu",
4) naznake o pripadajućem državljanstvu Entiteta,
5) ime i prezime osobe kojoj je uvjerenje izdato, ime jednog roditelja i
njegovo državljanstvo, datum i mjesto rođenja,
6) dokazi na osnovu kojih je uvjerenje izdato,
7) datum i mjesto izdavanja, pečat nadležnog organa i potpis odgovorne osobe.
2. Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija BiH određuje oblik obrasca iz
prethodnog stava ovog člana.
156
VII - POGLAVLJE
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 37.
Sva lica koja su bila državljani Republike Bosne i Hercegovine neposredno
prije stupanja na snagu Ustava, uključujući i sva lica koja su bila državljani R BiH
do 6. aprila 1992. godine, su državljani Bosne i Hercegovine, dok će se
državljanstvo lica naturalizovanih u periodu od 6. aprila 1992. do 1. januara 2006.
godine odrediti u skladu sa čl. 40. i 41.
Član 38.
1. Sva lica koja su državljani BiH u skladu sa ovim zakonom i koja su na dan 6.
aprila 1992. godine bila nastanjena na teritoriji koja sada pripada jednom od
Entiteta se smatraju državljanima tog Entiteta, izuzev ako nemaju stalno
prebivalište u drugom Entitetu, u kojem slučaju se smatraju državljanima toga
Entiteta.
2. Sva lica koja su državljani BiH u skladu s ovim zakonom i koja žive u
inostranstvu na dan kad ovaj zakon stupa na snagu smatraju se državljanima
entiteta u kojem su imala stalno boravište prije 6. aprila 1992. godine, ukoliko
se stalno ne nastane u drugom entitetu ili izaberu državljanstvo drugog entiteta.
Uslovi i procedura za promjenu državljanstva entiteteta po izboru urediće se
sporazumom između entiteta koji će se unijeti u entitetske zakone o
državljanstvu. Pravo na izbor se može ostvariti samo u roku od 9 mjeseci od
dana zaključivanja spomenutog međuentitetskog sporazuma.
3. Sva lica koja su bila državljani bivše SFRJ i koja su se u vremenu između 6.
aprila 1992. godine i stupanja na snagu ovog zakona stalno nastanila na
teritoriji jednog od Entiteta i koja na toj teritoriji imaju neprekidno prebivalište
u trajanju od dvije godine nakon stupanja na snagu ovog zakona, nakon
podnošenja zahtjeva dobiće i državljanstvo tog Entiteta i Bosne i Hercegovine.
4. Sva lica koja su bila državljani bivše SFRJ i koja u vremenu između dana
stupanja na snagu ovog zakona i 31. decembra 1998. godine se stalno nastane
na teritoriji jednog od Entiteta i koja na toj teritoriji imaju neprekidno
prebivalište u trajanju od tri godine, nakon podnošenja zahtjeva dobiće
državljanstvo tog Entiteta i Bosne i Hercegovine. Pravo na odluku može se
ostvariti u roku jedne godine od isteka navedenog trogodišnjeg perioda.
Član 39.
1. Sva lica koja su prije stupanja na snagu ovog zakona dobrovoljno stekla drugo
državljanstvo gube državljanstvo BiH, ukoliko se za 15 godina od dana
stupanja na snagu ovog zakona, ne odreknu drugog državljanstva, osim ako
nije drugačije određeno bilateralnim sporazumom, odnosno sporazumima.
157
Odricanje državljanstva se ne traži ako to nije dozvoljeno ili se ne može
razumno zahtijevati.
2. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će predložiti Predsjedništvu sklapanje
bilateralnih sporazuma iz stava 1. sa susjednim zemljama u roku od šest
mjeseci nakon stupanja na snagu ovog zakona.
Član 40.
1. Bez obzira na član 30. st. 1. i 2. ovog zakona, osniva se Državna komisija za
reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana (u daljnjem tekstu:
Komisija).
Komisija je dužna, u skladu s ovim zakonom, da izvrši reviziju statusa osoba
naturaliziranih nakon 6. aprila 1992. a prije 1. januara 2006. godine.
2. Komisija se sastoji od devet članova: dva Bošnjaka, dva Hrvata, dva Srbina i tri
osobe koje nisu državljani Bosne i Hercegovine niti susjedne zemlje.
Članove Komisije imenuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na sljedeći
način:
a) iz Ministarstva sigurnosti BiH - predsjednika Komisije;
b) iz Ministarstva civilnih poslova BiH - zamjenika predsjednika Komisije;
c) četiri osobe zaposlene u institucijama Bosne i Hercegovine koje imaju
stručnost potrebnu za doprinos radu Komisije; i
d) tri međunarodna člana nakon konsultacija s Vijećem Evrope i drugim
odgovarajućim međunarodnim organizacijama..
3. Komisija dva puta godišnje podnosi izvještaj o svojim raspravama i odlukama
Parlamentarnoj skupštini. Komisija mora dati ostavku ako joj u bilo koje
vrijeme oba Doma Parlamentarne skupštine izglasaju nepovjerenje.
4. Mandat Komisije završava se najkasnije godinu dana od dana njenog
konstituiranja. Parlamentarna skupština BiH može odlukom usvojenom u oba
doma produžiti mandat Komisije za dodatni period..
Član 41.
1. Komisija razmatra status osoba koje su stekle državljanstvo naturalizacijom, a
koje prethodno nisu imale dodijeljen jedinstveni matični broj (JMB) u periodu
nakon 6. aprila 1992., a prije 1. januara 2006. godine.
Komisija razmatra i status osoba koje su stekle državljanstvo naturalizacijom i
kojima je na području Bosne i Hercegovine dodijeljen novi jedinstveni matični
broj (JMB) državljana BiH u periodu nakon 6. aprila 1992., a prije 1. januara
2006. godine.
S tim ciljem Komisija razmatra informacije koje pruže osobe o kojima se radi,
kao i informacije prikupljene po službenoj dužnosti.
2. Na zahtjev Komisije, lica o kojima se radi i nadležni organi u Bosni i
Hercegovini moraju joj dostaviti sve potrebne informacije u roku koji Komisija
odredi.
3. Ako se lice o kome se radi ne povinuje zahtjevu za dostavom informacija iz
stava 2., Komisija mu može oduzeti državljanstvo.
158
4. Ukoliko osoba time ne ostaje bez državljanstva, Komisija joj može svojom
odlukom oduzeti državljanstvo BiH u sljedećim slučajevima:
a) ako propisi koji su bili na snazi na području Bosne i Hercegovine u vrijeme
naturalizacije nisu bili primijenjeni, ili
b) ako je državljanstvo BiH bilo stečeno prijevarnim ponašanjem, lažnim
informacijama ili prikrivanjem bilo koje relevantne činjenice ako se takvo
ponašanje može pripisati osobi o kojoj se radi, ili
c) u slučaju nepostojanja stvarne veze između Bosne i Hercegovine i
državljanina koji uobičajeno ne boravi u Bosni i Hercegovini, ili
d) u kojem bilo slučaju iz člana 23. alineja 2. i 3. ovog zakona.
5. Ukoliko osoba time ne ostaje bez državljanstva, Komisija može podnijeti
Vijeću ministara Bosne i Hercegovine prijedlog da joj se oduzme državljanstvo
BiH u bilo kojem slučaju iz člana 23. alineja 4, 5. i 6. ovog zakona. Odluka
Vijeća ministara Bosne i Hercegovine je konačna i protiv nje se ne može
izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.
6. Dokaz nepostojanja stvarne veze iz stava 4. tačke c) ovog člana može biti
posebno neprijavljivanje prebivališta, uključujući i adresu stanovanja u Bosni i
Hercegovini ili nepodnošenje zahtjeva za izdavanje lične karte državljana BiH
u skladu s propisima o prijavljivanju, prebivalištu i boravištu, te o ličnoj karti
državljana BiH.
7. Državljanstvo BiH neće se oduzeti u slučaju iz stava 4. tačke a) ovog člana
ukoliko osoba o kojoj se radi ispuni uslove za naturalizaciju ili olakšanu
naturalizaciju prema ovom zakonu do trenutka kada Komisija donosi odluku i
ako je jasno da osoba o kojoj se radi nije bila svjesna da propisi nisu bili
primijenjeni, niti se upustila u ponašanje koje bi opravdavalo oduzimanje
državljanstva prema ovom zakonu, niti je svjesno prikrila kakvu relevantnu
činjenicu. Relevantna činjenica je posebno ona činjenica koja je suprotna
propisima o statusu osoba u Bosni i Hercegovini.
8. Komisija donosi odluke konsenzusom. U slučaju da se konsenzus ne može
postići, odluka se donosi običnom većinom glasova koja uključuje većinu
glasova međunarodnih članova. Odluka Komisije o oduzimanju državljanstva
donosi se u pisanom obliku i dostavlja se osobi na koju se odnosi.
Odluka Komisije o oduzimanju državljanstva je konačna i protiv nje se ne može
izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom Bosne
i Hercegovine.
9. Državljanstvo BiH prestaje njegovim oduzimanjem danom dostave odluke
Komisije ili Vijeća ministara Bosne i Hercegovine osobi na koju se odnosi.
Ukoliko adresa stanovanja ili mjesto prebivališta te osobe nije poznato ili se ne
može utvrditi, državljanstvo BiH prestaje danom objavljivanja obavijesti o
odluci Komisije ili Vijeća ministara Bosne i Hercegovine u "Službenom
glasniku BiH.
159
Član 41a.
Bez obzira na čl. 23. i 41. ovog zakona, u slučajevima kada je istoj osobi
dodijeljeno državljanstvo više puta po različitim osnovama, Komisija će
zaključkom objediniti postupak revizije te donijeti jedinstvenu odluku o statusu
naturaliziranog državljanina.
Komisija je dužna završiti postupak revizije i utvrđivanja statusa
naturaliziranih državljana u skladu s ovim zakonom najkasnije do 1. januara 2007.
uz mogućnost produženja mandata u skladu s članom 40. ovog zakona.
Po prestanku mandata Komisije, arhiva i neriješeni spisi bit će predati
nadležnom ministarstvu.
Član 42.
Svi zakoni i propisi doneseni na osnovu njih, a koji regulišu pitanja
državljanstva BiH prestaju važiti na dan stupanja na snagu ovog zakona.
Član 43.
Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine će
donijeti ili uskladiti propise za sprovođenje ovog zakona u roku od 45 dana nakon
stupanja na snagu ovog zakona. Nadležni organi entiteta će najkasnije 45 dana
nakon toga donijeti propise o državljanstvu koji će biti usklađeni sa ovim zakonom.
Član 44.
Ovaj zakon stupa na snagu osam dana nakon dana objavljivanja u
"Službenom glasniku BiH", a objavit će se i u službenim glasilima entiteta.

ZAKLJUČAK
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog
doma održanoj 27. jula 1999. godine i sjednici Doma naroda održanoj 27. jula
1999. godine usvojila je Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine u istovjetnom
tekstu koga je, u skladu sa svojim ovlaštenjima prema Aneksu 10. Općeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana XI Bonskog dokumenta na
privremenim osnovama, donio 16. decembra 1997. godine Carlos Westendorp,
Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu. Zakon je stupio na snagu 1. januara
1998. godine, i primjenjuje se u tekstu u kom je potvrđen od strane Parlamentarne
skupštine Bosne i Hercegovine.
Zakon i svi prateći propisi doneseni u skladu sa ovim zakonom primjenjuju
se od dana stupanja na snagu Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine,
objavljenom u "Službenom glasniku BiH", broj 4/97.