Pogledajte ove internet stranice i potražite nešto za sebe i svoju obitelj:

USTAV FEDERACIJE BIH -preuzmi


Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine 30. marta 1994.
godine usvojila je Ustav Federacije Bosne i Hercegovine koji je stupio na snagu
toga dana u ponoć.
Od tada pa do kraja 2006. godine na Ustav Federacije BiH doneseno je 108
amandmana1.
Ovako velik broj amandmana učinio je važeći tekst Ustava nepreglednim i
veoma teškim za svakodnevno korištenje i primjenu.
Radi lakšeg uvida u važeće ustavne odredbe priređivači ove publikacije, uz
osnovni tekst Ustava i 108 amandmana, sačinili su i neslužbeni prečišćeni tekst
Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji se nalazi u prilogu.
Kada je riječ o amandmanima na Ustav Federacije BiH, potrebno je znati
da postoji 12 grupa amandmana.
Amandman I na Ustav Federacije BiH donijela je Ustavotvorna skupština
Federacije BiH, a objavljen je u "Službenim novinama Federacije BiH", br. 1/94.
Ovim Amandmanom uspostavljeni su kantoni sa posebnim režimom: Hercegovačkoneretvanski
i Srednjo-bosanski.
Amandmane II - XXIV donijela je Ustavotvorna skupština Federacije BiH
na sjednici, održanoj 05. juna 1996. godine, a objavljeni su u "Službenim novinama
Federacije BiH", br. 13/97.
Amandmane XXV i XXVI na Ustav Federacije BiH donio je Parlament
Federacije BiH na sjednici Doma naroda, održanoj 29. aprila 1997. godine, i na
sjednici Predstavničkog doma, održanoj 06. maja 1997. godine. Ova dva
amandmana objavljena su u "Službenim novinama Federacije BiH", br. 13/97.
Amandmane XXVII - LIV na Ustav Federacije BiH donio je visoki
predstavnik za BiH Wolfgang Petritsch s ciljem provođenja Odluke Ustavnog suda
BiH, br. 5/98 od 30. juna i 01. jula 2000. godine "o konstitutivnosti naroda". Ovi
amandmani objavljeni su u "Službenim novinama Federacije BiH", br. 16/02.
Amandmane LVI - LXIII na Ustav Federacije BiH donio je visoki
predstavnik za BiH Wolfgang Petritsch s ciljem ostvarivanja nezavisnog i
nepristrasnog sudskog i tužilačkog sistema u Federaciji BiH. Ovi amandmani
objavljeni su u "Službenim novinama Federacije BiH", br. 22/02.
Amandmane LXIV - LXVII na Ustav Federacije BiH donio je visoki
predstavnik za BiH Paddy Ashdown. Njima se odgovornost javnih dužnosnika i
nosilaca izabranih funkcija (imunitet) definira na drugačiji način. Ovi amandmani
objavljeni su u "Službenim novinama Federacije BiH", br. 52/02.
Amandmane LXVIII - LXXXVII na Ustav Federacije BiH donio je,
također, visoki predstavnik za BiH Paddy Ashdown s ciljem dodatnog usklađivanja
Ustava Federacije BiH sa Odlukom Ustavnog suda BiH "o konstitutivnosti
naroda". Ovim amandmanima, između ostalog, definiran je mehanizam zaštite
1 Iako posljednji amandman na Ustav Federacije BiH slovi kao CVIII (108.), ipak se radi o CVII
(107.) amandmanu budući da je tehničkom omaškom izostavljen amandman LV (55.).
60
vitalnog interesa konstitutivnih naroda u kantonima i ukinuta je funkcija
predsjednika kantona i zamjenika federalnog ministra. Ovi amandmani objavljeni
su u "Službenim novinama Federacije BiH", br. 52/02.
Amandman LXXXVIII na Ustav Federacije BiH donio je visoki
predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Paddy Ashdown 02. aprila 2003. ("vršenje
funkcije vrhovnog komandanta oružanih snaga Federacije, u skladu sa odredbama
o civilnoj komandi iz člana V.5.(a) Ustava Bosne i Hercegovine".) Prilikom
donošenja ovog amandmana visoki predstavnik je uzeo u obzir kominike Upravnog
odbora Vijeća za implementaciju mira od 28. marta 2003. godine u kojem je
Upravni odbor naglasio potrebu za reformom odbrane s ciljem rješavanja pitanja
koja su u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i pripreme Bosne i
Hercegovine za integraciju u evroatlantske strukture. Ovaj amandman objavljen je
u «Službenim novinama Federacije BiH», br. 18/03.
Amandmane LXXXIX - XCIV na Ustav Federacije BiH Parlament
Federacije BiH usvojio je na sjednici Predstavničkog doma, održanoj 01. decembra
2003. godine, i na sjednici Doma naroda, održanoj 03. decembra 2003. godine.
Amandmani su stupili na snagu u ponoć, 03. decembra 2003. godine. Usvajanje
ovih amandmana neposredno je vezano za reformu odbrane u Bosni i Hercegovini
koja predstavlja uvjet za prijem Bosne i Hercegovine u evroatlanske integracije.
Ovi amandmani objavljeni su u «Službenim novinama Federacije BiH», br. 63/03.
Amandmane XCV - CII na Ustav Federacije BiH donio je visoki predstavnik
za BiH Paddy Ashdown 28. januara 2004. godine, a stupili su na snagu 15. marta
2004. godine (Odluka Visokog predstavnika, «Službene novine Federacije BiH», br.
9/04). Ovi amandmani tiču se ključnih pitanja koja se odnose na reorganizaciju Grada
Mostara.
Amandmane CIII i CIV usvojio je Parlament Federacije BiH na
sjednicama Predstavničkog doma, održanim 24. marta 2004. godine i 13. aprila
2004. godine, i na sjednici Doma naroda, održanoj 14. aprila 2004. godine. Ovi
amandmani stupili su na snagu u ponoć, 14. aprila 2004. godine, a objavljeni su u
"Službenim novinama Federacije BiH", br. 20/04.
Amandman CIII donijet je u sklopu reforme pravosudnog sistema u Bosni i
Hercegovini i, s tim u vezi, prenošenja ovlaštenja Visokog sudskog i tužilačkog
vijeća Federacije BiH kao entiteta na Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i
Hercegovine kao države.
Amandman CIV odnosi se na reformu lokalne samouprave u Federaciji
BiH i, s tim u vezi, stvaranje ustavnih pretpostavki za neposredan izbor općinskih
načelnika u Federaciji.
Amandman CV usvojio je Parlament Federacije BiH na sjednici
Predstavničkog doma, održanoj 25. maja 2004. godine, i na sjednici Doma naroda,
održanoj 02. juna 2004. godine, a objavljen je u "Službenim novinama Federacije
BiH", br. 33/04.
I ovaj amandman dio je reforme pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini,
odnosno podrazumijeva prenošenje nadležnosti koja se odnosi na osnivanje
općinskih sudova sa kantonalnog na federalni nivo vlasti. Ovaj amandman stupio je
na snagu u ponoć, 03. juna 2004. godine, a objavljen je u "Službenim novinama
Federacije BiH", br. 33/04.
Amandmane CVI - CVIII usvojio je Predstavnički dom Parlamenta
Federacije BiH na sjednici, održanoj 12. decembra 2005. godine, i Dom naroda
Parlamenta Federacije BiH na sjednici, održanoj 14. decembra 2005. godine. I ovi
amandmani dio su reforme odbrane u Bosni i Hercegovini i u suštini predstavljaju
potpuno prenošenje nadležnosti Federacije BiH u oblasti odbrane na državu Bosnu i
Hercegovinu.
Amandmani CVI - CVIII na Ustav Federacije BiH stupili su na snagu u
ponoć, 14. decembra 2005. godine, a objavljeni su u «Službenim novinama
Federacije BiH", br. 71/05.
Sarajevo, januar 2007. godine
Izmir Hadžiavdić

USTAV
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE


Sa uključenim amandmanima od I – CVIII
(neslužbeni prečišćeni tekst)
Uvjereni da demokratske institucije zasnovane na poštovanju ljudskih
prava i sloboda najbolje stvaraju sklad između sebe i svojih zajednica,
Odbijajući nasilje rata,
U želji da pridonesu unapređenju mira,
U želji da unaprijede slobodu pojedinca i razvijaju slobodno tržište,
Vođeni principima Povelje Ujedinjenih naroda, Univerzalne deklaracije
o ljudskim pravima i Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i
Hercegovini, kao i njegovim aneksima (Opći okvirni sporazum),
Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, i
građani Federacije BiH, koja je sastavni dio suverene države Bosne i
Hercegovine, odlučni da osiguraju punu nacionalnu ravnopravnost,
demokratske odnose i najviše standarde ljudskih prava i sloboda, ovim donose
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

I. USPOSTAVLJANJE FEDERACIJE

Član 1.
(1) Federacija Bosne i Hercegovine je jedan od dva entiteta države Bosne i
Hercegovine i ima svu vlast, nadležnosti i odgovornosti koje Ustavom Bosne i
Hercegovine nisu date u isključivu nadležnost institucija Bosne i Hercegovine.
(2) Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, i građani
Federacije BiH ravnopravno uređuju Federaciju BiH, definiranu Aneksom II
Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Član 2.
Federacija BiH sastoji se od federalnih jedinica (kantona). Metodi i postupci
za fizičko određivanje granica između kantona utvrdit će se federalnim propisima.
Kantoni će imati nazive određene isključivo prema gradovima sjedištima odgovarajućih
kantonalnih vlasti ili prema regionalnim geografskim karakteristikama.

Član 3.
Službeno ime Federacije je Federacija Bosne i Hercegovine.

Član 4.
Glavni grad Federacije je Sarajevo.

Član 5.
(1) Federacija ima grb, zastavu, himnu i pečat, kao i druge simbole o kojima odluči
Parlament Federacije u skladu sa stavom (2) ovog člana.

(2) Za prihvaćanje simbola potrebna je većina glasova u svakom domu Parlamenta
Federacije, uključujući većinu glasova bošnjačkih delegata i većinu glasova
hrvatskih delegata u Domu naroda2.

Član 6.
(1) Službeni jezici Federacije BiH su: bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik.
Službena pisma su latinica i ćirilica.
(2) Ostali jezici mogu se koristiti kao sredstvo komunikacije i nastave.

II. LJUDSKA PRAVA I OSNOVNE SLOBODE

A. OPĆE ODREDBE

Član 1.
Budući da se principi, prava i slobode utvrđeni u članu II. Ustava Bosne i
Hercegovine primjenjuju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, sljedeće odredbe
odnose se na Federaciju.

Član 2.
Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih
prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog Ustava.
Posebno:
(1) sve osobe na teritoriji Federacije uživaju prava na:
a) život;
b) slobodu, s tim da su hapšenje i pritvaranje dopušteni samo u skladu sa
zakonom;
c) jednakost pred zakonom;
d) zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, spolu, jeziku,
religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom i
socijalnom porijeklu;
e) pravičan krivični postupak;
f) zabranu mučenja, okrutnog ili nehumanog postupanja ili kažnjavanja;
g) privatnost;
h) slobodu kretanja;
i) azil;
j) zaštitu porodice i djece;
k) imovinu;
l) osnovne slobode: slobodu govora i štampe; slobodu mišljenja, savjesti i
uvjerenja; slobodu religije, uključujući privatno i javno vjeroispovijedanje;
slobodu okupljanja; slobodu udruživanja, uključujući slobodu osnivanja i
pripadanja sindikatima i slobodu neudruživanja; slobodu na rad;
m) obrazovanje;
n) socijalnu zaštitu;
o) zdravstvenu zaštitu;

S obzirom na princip konstitutivnosti sva tri naroda ovdje nije dosljedno amandmanski djelovano.
p) prehranu;
r) utočište; i
s) zaštitu manjina i potencijalno ugroženih grupa;
(2) svi građani uživaju:
a) pravo na osnivanje i pripadanje političkim strankama; i
b) politička prava: da učestvuju u javnim poslovima; da imaju jednak pristup
javnim službama; da biraju i da budu birani.

Član 3.
Sve izbjegle i raseljene osobe imaju pravo slobodnog povratka u prebivališta
iz kojih su prognane.

Član 4.
(1) Sve osobe imaju pravo u skladu sa Aneksom VII Općeg okvirnog sporazuma
na povrat ukupne imovine koje su lišene tokom etničkog progona i
neprijateljstava od 1991. godine, te na nadoknadu ukupne imovine koja im se
ne može vratiti. Svi iskazi i obaveze date i preuzete pod prisilom, posebno one
koje se odnose na odricanje od prava na zemlju i drugu imovinu, ništavne su.
(2) Ostvarenje prava iz stava 1. ovog člana uredit će se federalnim zakonodavstvom.

Član 5.
Sticanje i prestanak državljanstva Federacije BiH propisuje federalni zakon,
uz sljedeće uvjete:
a) nijedna osoba ne može biti lišena državljanstva proizvoljno, ili na način
koji bi je ostavio bez državljanstva;
b) nijedna osoba ne može biti lišena državljanstva Federacije na osnovu
spola, rase, boje kože, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja,
nacionalnog i društvenog porijekla, pripadnosti nekoj nacionalnoj manjini,
imovine, rođenja ili bilo kojeg drugog osnova;
c) svi državljani Federacije su u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i
državljani Bosne i Hercegovine, a zavisno od uvjeta o državljanstvu
utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine imaju pravo i na državljanstvo
druge države.

Član 6.
Svi sudovi, organi uprave, institucije koje vrše javna ovlaštenja i drugi
organi federalne vlasti primjenjivat će i poštovati prava i slobode predviđene u
aktima navedenim u Aneksu.

Član 7.
Svi nadležni organi vlasti u Federaciji sarađivat će sa svim međunarodnim
posmatračkim tijelima za ljudska prava osnovanim za Bosnu i Hercegovinu kao i
sa nadzornim tijelima osnovanim instrumentima navedenim u Aneksu.

B. OMBUDSMENI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
1. Opće odredbe
Član 1.
(1) Postoje tri ombudsmena koje imenuje Parlament Federacije BiH u skladu sa
federalnim zakonom. Po jedan ombudsmen imenuje se iz svakog konstitutivnog
naroda Bosne i Hercegovine.
(2) Svaki ombudsmen, uz saglasnost predsjednika Federacije, imenuje jednog ili
više zamjenika. Oni će posebno nastojati da imenuju zamjenike u općinama u
kojima nacionalni sastav stanovništva ne odražava nacionalni sastav
stanovništva kantona kao cjeline. Nadležni organi vlasti omogućit će takva
nastojanja.
(3) Trajanje mandata ombudsmena i njihovih zamjenika jednako je trajanju
mandata predsjednika i sudija Vrhovnog suda.
(4) Svaki ombudsmen imenuje ostalo osoblje u okvirima budžeta odobrenog za tu
namjenu od Vlade Federacije ili, u početku, od premijera.
Član 2.
(1) Ombudsmeni su dužni štititi ljudsko dostojanstvo, prava i slobode
zagarantirane ovim Ustavom, instrumentima navedenim u Aneksu i ustavima
kantona. Naročito će raditi na otklanjanju posljedica kršenja ljudskih prava i
sloboda, a posebno posljedica etničkog progona.
(2) U vršenju svojih funkcija ombudsmeni će raditi u skladu sa zakonom i
principima morala i pravde.

Član 3.

Svaki ombudsmen samostalno vrši svoje funkcije, osim ako ovim Ustavom
nije drugačije utvrđeno. Ombudsmeni mogu sarađivati u vršenju bilo koje od svojih
funkcija.

Član 4.

Ombudsmeni su nezavisni u vršenju svojih funkcija i nijedna osoba niti
organ vlasti ne mogu se miješati u te funkcije.

2. Nadležnosti i ovlaštenja ombudsmena

Član 5.

Ombudsmeni mogu ispitivati djelatnosti bilo koje institucije Federacije,
kantona, grada ili općina, kao i bilo koje druge institucije ili osobe koje su negirale
ljudsko dostojanstvo, prava ili slobode, uključujući provođenje etničkog progona ili
održavanje njegovih posljedica.

Član 6.

(1) Ombudsmen ima pravo pokretati postupak pred nadležnim sudovima i
intervenirati u postupcima koji su u toku.
(2) Ombudsmen ima pravo tražiti pomoć sudske policije, kako je predviđeno
članom IV.C.8.(4)

Član 7.

(1) U izvršavanju svojih funkcija ombudsmen može istraživati sve službene
dokumente, uključujući i tajne, kao i sudske i upravne spise i zahtijevati
saradnju od svake osobe, uključujući bilo kog službenika, posebno u
pribavljanju potrebnih informacija, dokumenata i spisa. Ombudsmen može
prisustvovati sudskim i upravnim postupcima, kao i sastancima drugih organa,
te može pristupiti svim mjestima gdje su osobe lišene slobode zatvorene ili gdje
rade i prekon-trolirati ih.
(2) Ombudsmen, njegovi zamjenici i svaka osoba koja provodi istragu iz stava (1)
ovog člana dužni su čuvati tajnost dobivenih informacija i, pri tome, prema
svim dokumentima i spisima postupati u skladu sa važećim propisima, osim u
slučaju predviđenom u članu II.B.3.8.
3. Izvještaj ombudsmena
Član 8.
(1) Svaki ombudsmen podnosi godišnji izvještaj premijeru i zamjenicima
premijera i Organizaciji za sigurnost i saradnju u Evropi.
(2) Ombudsmen može, u bilo koje vrijeme, podnijeti posebne izvještaje nadležnom
federalnom, kantonalnom, općinskom ili međunarodnom tijelu. Domaće
ustanove dužne su odgovoriti u roku koji odredi ombudsmen.
(3) U izvještaje navedene u stavovima (1) i (2) ovog člana ombudsmen može
uključiti bilo koji materijal opisan u članu II.B.2.7. i poduzeti mjere za zaštitu
informacija koje zahtijevaju tajnost.
4. Propisi ombudsmena

Član 9.
Svaki ombudsmen pojedinačno ili svi ombudsmeni zajedno propisat će
organizaciju i način vršenja svojih funkcija. Ti se propisi objavljuju u službenom
glasilu Federacije. Parlament Federacije može zakonom promijeniti ove propise.
III. PODJELA NADLEŽNOSTI IZMEĐU FEDERALNE I
KANTONALNE VLASTI
Član 1.
U isključivoj nadležnosti Federacije su:
a) državljanstvo Federacije;
b) utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku
korištenja zemljišta na federalnom nivou;
c) donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i
fiskalna politika Federacije;
d) suzbijanje terorizma, međukantonalnog kriminala, neovlaštene trgovine
drogom i organiziranog kriminala;
e) dodjela elektronskih frekvencija za radio, televiziju i u druge svrhe u skladu
sa Ustavom Bosne i Hercegovine;
68
f) utvrđivanje energetske politike, uključujući raspodjelu između kantona, te
osiguranje i održavanje potrebne infrastrukture;
g) finansiranje djelatnosti federalnih vlasti, ustanova i institucija koje
federalne vlasti osnivaju oporezivanjem, zaduživanjem ili drugim
sredstvima.
Član 2.
Federalna vlast i kantoni nadležni su za:
a) garantovanje i provođenje ljudskih prava;
b) zdravstvo;
c) politiku zaštite čovjekove okoline;
d) komunikacijsku i transportnu infrastrukturu u skladu sa Ustavom Bosne i
Hercegovine;
e) socijalnu politiku;
f) provođenje zakona i drugih propisa o državljanstvu i putnim dokumentima
državljana Bosne i Hercegovine sa teritorije Federacije, i o boravku i
kretanju stranaca;
g) turizam; i
h) korištenje prirodnih bogatstava.
Član 3.
(1) U skladu sa potrebama, nadležnosti iz člana III.2. mogu biti ostvarene
zajednički ili odvojeno, ili od kantona koordinirano od federalne vlasti.
(2) U pogledu ovih nadležnosti kantoni i federalna vlast dogovaraju se na trajnoj
osnovi.
(3) U vršenju ovih nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima koji su
obavezujući na području cijele Federacije, u skladu sa ovim Ustavom i
odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast postupit će uzimajući u obzir
kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za
fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i
donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.
(4) U vršenju ovih nadležnosti, u skladu sa ovim Ustavom i svojim kantonalnim
ustavima, kantoni će se obraćati međukantonalnom vijeću za koordinaciju
rješavanja međukantonalnih pitanja i za dosljedno rješavanje pitanja koja se
tiču interesa van njihovih kantonalnih granica, te provoditi odluke, učestvovati
u odlučivanju i, kad je potrebno, predlagati odluke u zakonodavnim tijelima.
Kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od
ovih nadležnosti.
Član 4.
Kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti.
Posebno su nadležni za:
a) uspostavljanje i nadziranje policijskih snaga koje će imati jedinstvene
federalne uniforme sa kantonalnim oznakama;
69
b) utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o
obrazovanju i osiguranje obrazovanja;
c) utvrđivanje i provođenje kulturne politike;
d) utvrđivanje stambene politike, uključujući donošenje propisa koji se tiču
uređivanja i izgradnje stambenih objekata;
e) utvrđivanje politike koja se tiče reguliranja i osiguranja javnih službi;
f) donošenje propisa o korištenju lokalnog zemljišta, uključujući zoniranje;
g) donošenje propisa o unapređenju lokalnog poslovanja i dobrotvornih
aktivnosti;
h) donošenje propisa o lokalnim postrojenjima za proizvodnju energije i
osiguranje njihove dostupnosti;
i) utvrđivanje politike u vezi sa osiguranjem radija i televizije, uključujući
donošenje propisa o osiguranju njihovog rada i izgradnji;
j) provođenje socijalne politike i uspostavljanje službi socijalne zaštite;
k) stvaranje i primjenu politike kantonalnog turizma, razvoj turističkih
resursa; i
l) finansiranje djelatnosti kantonalne vlasti ili njenih agencija oporezivanjem,
zaduživanjem ili drugim sredstvima.
IV. STRUKTURA FEDERALNE VLASTI
A. ZAKONODAVSTVO
Zakonodavnu vlast u Federaciji BiH vršit će Predstavnički dom i Dom
naroda.
1. Predstavnički dom
Član 1.
(1) Najmanje četiri člana jednog konstitutivnog naroda bit će zastupljena u
Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.
(2) Predstavnički dom sastoji se od 98 poslanika.
Član 2.
Mandat poslanika u Predstavničkom domu traje četiri godine, ukoliko se
Dom ne raspusti u skladu sa ovim Ustavom.
Član 3.
(1) Poslanici u Predstavničkom domu biraju se demokratskim putem na
neposrednim izborima tajnim glasanjem na teritoriji cijele Federacije. Svaki
birač ima pravo glasati za bilo koju registriranu stranku.
(2) Prije svakih izbora svaka registrirana stranka objavljuje izbornu listu kandidata.
Izabrani poslanici u Predstavničkom domu iz svake stranke su osobe sa vrha
liste te stranke, prema broju dobijenih glasova. Zamjene za poslanike vrše se od
osoba koje slijede na ostatku liste.
70
Član 4.
Svaki birač sa pravom glasa može biti poslanik u Predstav-ničkom domu.
Član 5.
Predstavnički dom bit će prvi put sazvan najkasnije 20 dana nakon objave
rezultata izbora.
2. Sastav Doma naroda i izbor članova
Član 6.
(1) Sastav Doma naroda Parlamenta Federacije BiH bit će paritetan tako da svaki
konstitutivni narod ima isti broj delegata.
(2) Dom naroda sastoji se od 58 delegata i to po 17 delegata iz reda svakog od
konstitutivnih naroda i sedam delegata iz reda ostalih.
(3) Ostali imaju pravo da ravnopravno učestvuju u postupku većinskog glasanja.
Član 7.
Mandat delegata u Domu naroda traje četiri godine, ukoliko Dom ne bude
raspušten u skladu sa ovim Ustavom.
Član 8.
(1) Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata
proporcionalno nacionalnom sastavu stanovništva.
(2) Broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu proporcionalan
je broju stanovnika kantona, s tim što se broj, struktura i način izbora delegata
utvrđuju zakonom.
(3) U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz
svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog poslanika u svom
zakonodavnom tijelu.
(4) Delegate Bošnjake, Hrvate i Srbe iz svakog kantona biraju poslanici iz reda tog
konstitutivnog naroda u skladu sa izbornim rezultatima u zakonodavnom tijelu
tog kantona, a izbor delegata iz reda ostalih uredit će se zakonom.
(5) U Domu naroda ne može vršiti funkciju delegata ni jedan poslanik u
Predstavničkom domu niti vijećnik općinskog vijeća.
Član 9.
Dom naroda saziva se prvi put najkasnije 20 dana nakon izbora kantonalnih
zakonodavnih tijela.
3. Opće odredbe
Član 10.
Svaki dom će većinom glasova usvojiti svoj poslovnik i izabrati među
svojim članovima predsjedavajućeg i dva potpredsjedavajuća koji ne mogu biti iz
reda istog konstitutivnog naroda ili iz reda ostalih.
71
Član 11.
Svaki dom radi javno osim u izuzetnim slučajevima predviđenim njihovim
poslovnicima i objavljuje zapisnik o svojim raspravama i odlukama.
Član 12.
Članovi i delegati zakonodavnih tijela Federacije ne podliježu
krivičnopravnoj ni građanskopravnoj odgovornosti za radnje koje učine u okviru
svojih dužnosti u zakonodavnim tijelima Federacije.
Član 13.
Članovi oba doma bit će plaćeni kako je utvrđeno zakonom. Plaća se neće
povećavati niti smanjivati tokom izbornog mandata osim radi prilagođavanja
troškovima života.
Član 14.
Svaki dom treba da odbije ili usvoji potrebne zakone u razumnom roku
nakon njihovog usvajanja u drugom domu. Kada premijer ocijeni da jedan dom
neopravdano odugovlači sa usvajanjem zakona, on može sazvati zajedničku
komisiju koju čini najviše deset članova iz svakog doma i koja će u roku od deset
dana utvrditi prijedlog zakona prihvatljiv za oba doma.
Član 15.
(1) Kada predsjednik Federacije utvrdi da domovi nisu u mogućnosti donijeti
potrebne zakone, on može, uz saglasnost potpredsjednika Federacije, raspustiti
jedan ili oba doma, s tim da nijedan dom ne može biti raspušten u periodu od
godinu dana od njegovog prvog sazivanja.
(2) Predsjednik Federacije raspušta oba doma kad oni ne uspiju donijeti budžet
Federacije prije početka budžetske godine.
4. Odlučivanje u domovima
Član 16.
Ukoliko Ustavom nije drugačije utvrđeno, odluke Parlamenta Federacije
zahtijevaju potvrdu oba doma, osim za poslovnike i deklaracije koje domovi
samostalno donose.
5. Definicija vitalnog interesa
Član 17.
Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda definirani su na sljedeći
način:
- ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u
zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti;
- identitet jednog konstitutivnog naroda;
- ustavni amandmani;
- organizacija organa javne vlasti;
72
- jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka;
- obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i
kulturno naslijeđe;
- teritorijalna organizacija;
- sistem javnog informiranja; i
- druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog
interesa, ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata
konstitutivnih naroda u Domu naroda.
6. Parlamentarna procedura za zaštitu vitalnih interesa
Član 18.
(1) Zakoni ili drugi propisi ili akti koji se podnesu Predstavničkom domu
Parlamenta Federacije BiH, također, usvajaju se u Domu naroda Parlamenta
Federacije BiH.
(2) U Ustavnom sudu Federacije BiH osniva se Vijeće za zaštitu vitalnih interesa
kako bi odlučivalo o pitanjima vitalnog interesa prema proceduri u skladu sa
ovim Ustavom. Ovo Vijeće razmatra sva pitanja koja su od vitalnog interesa.
(3) Vijeće za zaštitu vitalnog interesa sastoji se od sedam članova: po dva iz
svakog od konstitutivnih naroda i jedan član iz reda ostalih. Sudije bira
Predstavnički dom i Dom naroda.
7. Procedura za zakone u vezi sa vitalnim interesom
kako je to definirano u listi iz člana IV.A.5.17.
Član 19.
(1) Ukoliko više od jednog predsjedavajućeg ili potpredsjedavajućeg Doma naroda
smatra da zakon spada u pitanja od vitalnog nacionalnog interesa definirana u
članu IV.A.5.17., zakon će biti uvršten u dnevni red Doma naroda kao pitanje
od vitalnog interesa.
(2) Ako samo jedan predsjedavajući ili potpredsjedavajući tvrdi da zakon spada u
pitanja od vitalnog interesa, 2/3 većina odgovarajućeg kluba može proglasiti da
je riječ o pitanju sa liste vitalnih interesa. U tom slučaju slijedit će se procedura
opisana učlanu IV.A.8.20.
(3) Predsjedavajući i potpredsjedavajući moraju donijeti odluku u roku od jedne
sedmice.
(4) Ukoliko većina svakog kluba koji ima delegate u Domu naroda glasa za takve
zakone ili druge propise ili akte, smatrat će se da su oni usvojeni.
(5) Ukoliko se u Domu naroda postigne saglasnost o amandmanima, takav zakon,
propis ili akt ponovo se podnosi Predstavničkom domu na odobravanje.
(6) Ukoliko saglasnost nije moguća u Domu naroda ili ukoliko se na prijedlog
amandmana ne dobije saglasnost, formirat će se zajednička komisija od
predstavnika Predstavničkog doma i Doma naroda. Zajednička komisija
sastavljena je na paritetnom osnovu i odluke donosi konsenzusom. Zajednička
73
komisija usaglašava tekst zakona. Ukoliko se tekst zakona usaglasi, zakon se
smatra usvojenim.
(7) Ukoliko se ne postigne saglasnost, zakon neće biti usvojen te se vraća
predlagaču na novi postupak. U tom slučaju predlagač ne može ponovo
podnijeti isti tekst zakona, propisa ili akta.
8. Procedure za zakone koji se odnose na vitalni nacionalni interes ukoliko je
odlučeno 2/3 većinom jednog od klubova konstitutivnih naroda u
Domu naroda
Član 20.
(1) U slučaju da 2/3 delegata jednog od klubova konstitutivnih naroda u Domu
naroda odluči da se zakon, drugi propis ili akt odnosi na vitalni interes, zakon
će razmatrati Dom naroda.
(2) Ukoliko većina delegata svakog kluba zastupljenog u Domu naroda glasa za taj
zakon, drugi propis ili akt, isti se smatra usvojenim.
(3) Ukoliko se Dom naroda usaglasi o amandmanima, zakon, propis ili akt ponovo
se dostavlja na odobrenje Predstavničkom domu.
(4) Ukoliko zajednička komisija iz člana IV.A.7.19.(6) ne postigne saglasnost,
pitanje se prosljeđuje Ustavnom sudu Federacije BiH da donese konačnu
odluku da li se predmetni zakon odnosi na vitalni interes jednog od
konstitutivnih naroda.
(5) Vijeće za zaštitu vitalnog interesa pri Ustavnom sudu Federacije BiH odlučuje
o prihvatljivosti takvih slučajeva 2/3 većinom u roku od jedne sedmice, a u
roku od mjesec dana odlučuje o meritumu slučajeva koji se smatraju
prihvatljivim.
(6) U slučaju da proceduru prema ovom članu pokrene 2/3 većine delegata jednog
od klubova, potreban je glas najmanje dvojice sudija da bi Sud odlučio da se
radi o vitalnom interesu.
(7) Ukoliko Sud donese pozitivnu odluku o vitalnom interesu, taj zakon se smatra
neusvojenim te se dokument vraća predlagaču koji treba pokrenuti novu
proceduru. U tom slučaju predlagač ne može ponovo dostaviti isti tekst zakona,
propisa ili akta.
(8) U slučaju da Sud odluči da se predmetni zakon ne odnosi na vitalni interes,
smatra se da je zakon usvojen/bit će usvojen prostom većinom.
Član 21.
Ostale odluke donose se prostom većinom u svakom domu, ukoliko nije
drugačije utvrđeno ovim Ustavom ili poslovnikom tog doma.
9. Nadležnosti Parlamenta Federacije
Član 22.
Pored ostalih nadležnosti utvrđenih u ovom Ustavu, Parlament Federacije
ima nadležnost i za:
74
a) izbor predsjednika i dva potpredsjednika Federacije, kako je utvrđeno u
članu IV.B.1.2.;
b) podnošenje zahtjeva, u skladu sa članom IV.B.1.3. (1) Ustavnom sudu da
odluči treba li smijeniti predsjednika ili jednog od potpredsjednika
Federacije;
c) potvrđivanje imenovanja Vlade Federacije većinom glasova;
d) donošenje zakona o vršenju funkcija federalne vlasti. Zakoni stupaju na
snagu kako je u njima utvrđeno, ali ne ranije nego što budu objavljeni u
službenom glasilu Federacije;
e) davanje ovlaštenja kantonima da zaključuju sporazume sa državama i
međunarodnim organizacijama, uz saglasnost Parlamentarne skupštine
Bosne i Hercegovine, osim za sporazume one vrste za koje Parlamentarna
skupština zakonom odluči da im nije potrebna takva saglasnost;
f) odobravanje većinom glasova sporazuma sa državama i međunarodnim
organizacijama, uz prethodnu saglasnost Parlamentarne skupštine Bosne i
Hercegovine, osim sporazuma one vrste za koje Parlamentarna skupština
Bosne i Hercegovine zakonom odluči da im nije potrebna takva saglasnost;
g) donošenje budžeta Federacije i zakona o oporezivanju i osiguravanje
potrebnog finansiranja na drugi način; i
h) vršenje drugih nadležnosti koje su mu povjerene.
Član 23.
Svaki dom može provoditi istragu i u tu svrhu zahtijevati svjedočenja,
dokaze i dokumente.
B. IZVRŠNA VLAST FEDERACIJE
1. Predsjednik i potpredsjednici Federacije
Član 1.
(1) Predsjednik Federacije predstavlja i zastupa Federaciju i šef je federalne
izvršne vlasti.
(2) Predsjednik Federacije ima dva potpredsjednika iz različitih konstitutivnih
naroda. Oni se biraju u skladu sa ovim Ustavom.
Član 2.
(1) Pri izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH najmanje trećina
delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda
može kandidirati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH.
(2) Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH zahtijeva
prihvatanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike
Federacije, većinom glasova u Predstavničkom domu, a zatim i većinom
glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog
naroda.
75
(3) Ukoliko ni jedna lista kandidata ne dobije potrebnu većinu u oba doma
postupak kandidiranja se ponavlja.
(4) Ukoliko i u ponovljenom postupku jedan od domova odbije zajedničku listu,
smatrat će se da su kandidirane osobe izabrane prihvatanjem liste u samo
jednom domu.
(5) Mandat predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH traje četiri godine.
Član 3.
(1) Predsjednik ili jedan od potpredsjednika Federacije, ukoliko je prekršio
zakletvu ili je iz drugih razloga nedostojan vršenja te funkcije, može biti
smijenjen odlukom Ustavnog suda koji postupa prema zahtjevu 2/3 većine
glasova svakog doma Parlamenta Federacije.
(2) Ukoliko predsjednik ili jedan od potpredsjednika Federacije umre, bude
smijenjen ili, prema mišljenju Vlade, usvojenim konsenzusom, trajno nije u
mogućnosti izvršavati svoje ustavne dužnosti koje proizilaze iz njegovog
položaja, postupak predviđen u članu IV.B.1.2. provest će klubovi delegata u
Domu naroda u roku od 30 dana da bi se popunilo upražnjeno mjesto do kraja
započetog mandata.
2. Vlada Federacije
Minimalna zastupljenost u Vladi Federacije BiH
u prijelaznom periodu do potpune provedbe Aneksa VII
Član 4.
(1) Vlada Federacije BiH (premijer/predsjednik Vlade i šesnaest ministara) sastoji
se od osam ministara iz reda bošnjačkog, pet ministara iz reda hrvatskog i tri
ministra iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih može imenovati
premijer/predsjednik Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda. Vlada
ima i premijera/predsjednika Vlade koji ima dva zamjenika iz različitih
konstitutivnih naroda, koji se biraju iz reda ministara.
(2) Nakon potpune provedbe Aneksa VII najmanje 15% članova Vlade mora biti iz
jednog konstitutivnog naroda. Najmanje 35% članova Vlade mora biti iz dva
konstitutivna naroda. Jedan član Vlade mora biti iz reda ostalih.
3. Izbor Vlade
Član 5.
(1) Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje
Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu
funkciju. Vlada Federacije BiH je izabrana nakon što je njeno imenovanje
potvrdio većinom glasova Predstavnički dom Parlamenta Federacije. Svako
upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom.
(2) Ukoliko Predstavnički dom ne potvrdi imenovanje Vlade, predsjednik
Federaciie, uz saglasnost potpredsjednika Federacije, a uz konsultaciju sa
76
premijerom ili kandidatom za tu funkciju, ponovo će postupiti u skladu sa
stavom (1) ovog člana.
(3) Vlada se može smijeniti bilo odlukom predsjednika Federacije, uz saglasnost
potpredsjednika Federacije, ili izglasavanjem nepovjerenja Vladi većinom
glasova u svakom od domova. Predsjednik Federacije smjenjuje ministre na
prijedlog premijera.
4. Podjela izvršnih nadležnosti
Član 6.
Osim ako ovim Ustavom nije drugačije utvrđeno:
a) predsjednik Federacije nadležan je za:
(I) imenovanje Vlade i sudija Ustavnog suda Federacije BiH u skladu
sa članovima IV.B.3.5. i IV.C.2.6.(2);
(II) vođenje konsultacija u vezi sa imenovanjem ombudsmena i sudija u
skladu sa članovima II.B.1.1.(2) i IV.C.2.6.;43
(III) potpisivanje odluka Parlamenta Federacije nakon njihovih donošenja
u skladu sa članovima IV.A.4.16., IV.A.7.19. i IV.A.8.20. i 21.;
(IV) potpisivanje i ratificiranje međunarodnih sporazuma u ime
Federacije; i
(V) davanje pomilovanja za djela utvrđena federalnim zakonima, osim za
ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid;
b) potpredsjednici Federacije nadležni su za:
(I) zamjenjivanje predsjednika Federacije u uvjetima navedenim u članu
IV.B.1.3.
(II) saradnju sa predsjednikom Federacije u onim situacijama u kojima je
potrebno da predsjednik zatraži njihovu saglasnost; i
(III) izvršavanje dužnosti povjerenih od predsjednika ili Parlamenta
Federacije;
c) premijer je nadležan za:
(I) provođenje politike i izvršavanje zakona federalne vlasti, uključujući
osiguranje izvršavanja odluka sudova Federacije;
(II) predlaganje smjenjivanja predsjednika Federacije kako je utvrđeno
članom IV.B.1.3.(2);
(III) predlaganje i davanje preporuka iz oblasti zakonodavstva; i
(IV) pripremanje budžetskih prijedloga Parlamentu Federacije;
d) zamjenici premijera nadležni su za:
(I) vršenje funkcije ministra;
(II) pomaganje premijeru u provođenju politike i izvršavanju zakona
Federacije;
(III) odlučivanje da li će se zatražiti mišljenje Ustavnog suda; i
3 S obzirom na promjene nadležnosti predsjednika Federacije BiH ovdje nije amandmanski djelovano.
77
(IV) vršenje funkcije premijera kada ovaj nije u mogućnosti vršiti svoju
funkciju ili kada je mjesto premijera upražnjeno dok novi premijer
ne preuzme funkciju;
e) svaki ministar nadležan je za:
(I) provođenje federalne politike i izvršavanje federalnih zakona iz
okvira nadležnosti svog ministarstva ili izvršavanja zadataka koje mu
odredi premijer;
(II) predlaganje i davanje preporuka u vezi sa propisima iz okvira
nadležnosti svog ministarstva ili prema zadatku koji mu odredi
premijer;
(III) rukovođenje, koordiniranje i nadziranje aktivnosti svog ministarstva;
(IV) izdavanje uputstava, instrukcija, naredaba i donošenje propisa u cilju
omogućavanja izvršavanja zakona iz nadležnosti njegovog
ministarstva i onih koje mu povjeri premijer u skladu sa ovim
Ustavom i zakonima Federacije;
(V) pripremanje, objašnjavanje i analiziranje budžetskih prijedloga iz
nadležnosti svog ministarstva ili obavljanje drugih zadataka na
zahtjev premijera;
(VI) odgovaranje na pitanja bilo kojeg doma Parlamenta Federacije iz
nadležnosti svog ministarstva ili izvršavanje svakog drugog zadatka
koji mu povjeri premijer; i
(VII) pomaganje premijeru u provođenju politike i izvršavanju zakona
Federacije.
Član 7.
Vlada Federacije ovlaštena je donositi uredbe sa zakonskom snagom u
slučaju opasnosti po zemlju kada Parlament Federacije nije u mogućnosti to učiniti.
Svaka uredba imat će snagu zakona i ne može derogirati prava i slobode utvrđene
ovim Ustavom. Svaka uredba prestat će važiti najkasnije istekom 30. dana od
njenog objavljivanja, s tim da će prestati važiti odmah po ukidanju odlukom
Parlamenta, ili na kraju desetog dana od njenog objavljivanja, ukoliko je Parlament
Federacije u zasjedanju kada je uredba objavljena. Uredba objavljena dok
Federacija upotrebljava oružane snage4 u skladu sa ovim Ustavom ostat će na snazi
do petog dana sljedeće sjednice Parlamenta Federacije kada prestaje važiti, osim
ako ne bude potvrđena, ali ni u kom slučaju neće važiti duže od šest mjeseci.
Po isteku roka važenje uredbe se ne može produžavati, uredba se ne može
ponovo donositi niti djelimično mijenjati bez odluke Parlamenta Federacije i
njegove saglasnosti.
4 Iako je upotreba oružanih snaga prenesena na državni nivo ovdje nije dosljedno amandmanski
djelovano.
78
C. SUDSKA VLAST FEDERACIJE
1. Opće odredbe o sudovima
Član 1.
(1) Sudsku funkciju u Federaciji vrše sudovi Federacije navedeni u stavu (2) ovog
člana, kantonalni sudovi navedeni u članu V.5.14. i općinski sudovi navedeni u
članu VI.7.
(2) Sudovi Federacije su:
a) Ustavni sud,
b) Vrhovni sud.
Član 2.
Svi organi vlasti izvršavat će i pomagati u izvršavanju presuda i rješenja svih
sudova navedenih u ovom Ustavu.
Član 3.
Ukoliko ovim Ustavom nije drugačije utvrđeno, pravila postupka potrebna
da bi se osigurala jednakost u postupanju kao i osnovni principi pravičnosti u
postupcima pred sudovima i organizaciji svih sudova bit će utvrđeni zakonima
Federacije. Zakonodavno tijelo kantona može propisati dopunska pravila o
organizaciji i upravljanju kantonalnim i općinskim sudovima. U skladu sa tim
pravilima svaki sud može utvrditi svoju unutrašnju organizaciju i u vezi sa tim
donijeti dopunska pravila.
Član 4.
(1) Sudska vlast Federacije samostalna je i nezavisna.
(2) Sudovi će osigurati jednak položaj svim stranama u sudskim postupcima.
(3) Sudska vlast je nezavisna i samostalna od izvršne i zakonodavne vlasti
Federacije.
(4) Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine kao tijelo na državnom
nivou osigurava samostalnost, nezavisnost, nepristrasnost, stručnost i
efikasnost sudova i tužilačke dužnosti u Federaciji. Nadležnosti Visokog
sudskog i tužilačkog vijeća, između ostalog, uključuju imenovanje, vođenje
disciplinskog postupka protiv i smjenjivanje sudija, osim sudija Ustavnog suda
Federacije i obuhvataju i tužioce i zamjenike tužilaca u Federaciji. Sastav i
dodatne nadležnosti Visokog sudskog i tužilačkog vijeća utvrđuju se zakonom
na nivou Bosne i Hercegovine.
(5) Svi sudski postupci javni su ukoliko za određene izuzetne situacije zakonom
nije drugačije utvrđeno. Sve presude javno se objavljuju.
2. Opće odredbe o sudovima Federacije
Član 5.
(1) Sudije sudova Federacije bit će ugledni pravnici najviših moralnih osobina.
79
(2) Sudije sudova Federacije neće biti krivično gonjeni niti odgovorni u
građanskom postupku za bilo koju radnju učinjenu u vršenju svoje funkcije.
Član 6.
(1) Sudije Vrhovnog suda, uključujući i predsjednika Suda, bira, imenuje, provodi
disciplinski postupak protiv i smjenjuje Visoko sudsko i tužilačko vijeće u
skladu sa zakonom.
(2) Sudije Ustavnog suda predlaže predsjednik Federacije, uz saglasnost
potpredsjednika, a za imenovanje je potrebna potvrda većine delegata u Domu
naroda koji su prisutni i glasaju.
(3) Sudije Vrhovnog suda, osim rezervnih sudija, imenuju se doživotno, ukoliko
ovim Ustavom nije drugačije utvrđeno, osim ako ne podnesu ostavku, ako se ne
penzionišu ili ne budu sa razlogom smijenjeni od Visokog sudskog i tužilačkog
vijeća u skladu sa zakonom. Sudijama Vrhovnog suda može, izuzetno, prestati
sudijska funkcija kao rezultat procesa odabira nakon reorganizacije Vrhovnog
suda za vrijeme prijelaznog perioda kako se utvrđuje zakonom kojim se osniva
Visoko sudsko i tužilačko vijeće Federacije. Navršenje starosne dobi propisane
za obavezan odlazak u penziju za sudije Vrhovnog suda utvrđuje se zakonom.
(4) Sudije Ustavnog suda bit će u službi do dobi od 70 godina, osim ako ne
podnesu ostavku ili ne budu sa razlogom smijenjeni konsenzusom ostalih
sudija tog suda.
Član 7.
(1) Plaća i druge naknade sudiji ne mogu biti umanjene za vrijeme vršenja sudijske
funkcije, osim kao posljedica disciplinskog postupka u skladu sa zakonom.
(2) Plaća i drugi uvjeti vršenja funkcije, uključujući i imunitet, za sve sudije
sudova Federacije utvrđuju se zakonom.
Član 8.
(1) Osnovat će se sudska policija radi pomoći sudovima u Federaciji u: osiguranju
informacija, osiguranju prisustva svjedoka, privođenju optuženih osoba,
održavanju reda u sudnici i sigurnosti suda te izvršavanju sudskih naloga.
(2) Ukupni nacionalni sastav sudske policije odražavat će nacionalni sastav
stanovništva Federacije, a za svaku od lokalnih jedinica odražavat će nacionalni
sastav stanovništva u tom kantonu ili općini.
(3) Predsjednik Vrhovnog suda odgovoran je za upravljanje sudskom policijom.
(4) Predsjednik Vrhovnog suda donosi pravila prema kojima sudska policija može
pomagati ombudsmene na njihov zahtjev u vršenju njihovih funkcija.
3. Ustavni sud
Član 9.
Ustavni sud sastoji se od devet sudija od kojih su najmanje po dva iz reda
sva tri konstitutivna naroda i jedan iz reda ostalih.
80
Član 10.
(1) Osnovna funkcija Ustavnog suda je rješavanje sporova između:
a) kantona;
b) kantona i federalne vlasti;
c) grada i njegovog kantona ili federalne vlasti;
d) općine i grada;
e) općina i njihovih kantona ili federalne vlasti; i
f) institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti.
(2) Ustavni sud:
a) na zahtjev predsjednika Federacije, potpredsjednika Federacije, premijera,
zamjenika premijera ili na zahtjev 1/3 članova bilo kojeg doma Parlamenta
Federacije utvrdit će da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od
domova ili zakon koji su usvojila oba doma u skladu sa ovim Ustavom;
b) na zahtjev premijera kantona ili 1/3 poslanika u zakonodavnom tijelu
kantona utvrdit će da li su ustav kantona i amandman na ustav, predloženi
zakon ili zakon koji je usvojilo to zakonodavno tijelo u skladu sa ovim
Ustavom;
c) na zahtjev predsjednika Federacije, potpredsjednika Federacije, premijera
ili zamjenika premijera utvrdit će da li je predloženi ili usvojeni propis koji
donosi tijelo federalne vlasti u skladu sa ovim Ustavom;
d) na zahtjev premijera utvrdit će se da li je neki predloženi ili usvojeni propis
koji je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili općinske vlasti u skladu
sa ovim Ustavom.
(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak
pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti općine i gradovi, kao i udruženja općina
i gradova Federacije BiH. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica
lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev općinskog ili gradskog
vijeća, načelnika općine ili gradonačelnika grada ili udruženja općina i gradova
Federacije BiH.
(4) Ustavni sud odlučuje i o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud ili
kantonalni sud a koja se pojave u toku postupka pred tim sudom.
(5) Ustavni sud odlučuje o pitanjima koja proističu iz zakona kojima se uređuje
imunitet u Federaciji.
Član 11.
Kad Vrhovni sud ili kantonalni sud u toku postupka koji se vodi pred sudom
smatra da odgovarajući zakon nije u skladu sa ovim Ustavom, obustavit će
postupak i predočiti predmet Ustavnom sudu u skladu sa članom IV.C.3.10.(4).
Član 12.
Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, posebno kada:
a) Sud rješava spor u skladu sa članom IV.C.3.10.(1). Sve strane u sporu
moraju poštovati tu odluku i pridržavati se naredbi Suda izdatih u toku ili
na kraju postupka;
81
b) Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis
Federacije ili bilo kojeg kantona ili grada ili bilo koje općine nije u skladu
sa ovim Ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti
na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko
Sud ne utvrdi prijelazna rješenja koja ne mogu biti na snazi duže od šest
mjeseci;
c) Sud odluči o ustavnom pitanju koje mu je predočeno u skladu sa članom
IV.C.3.10.(4). Odluka Ustavnog suda bit će obavezujuća za sud koji je
predočio pitanje u odnosu na postupak tokom kojeg je pitanje pokrenuto i
imat će djejstvo utvrđeno pod b).
Član 13.
(1) U svakom postupku koji je u skladu sa članom IV.C. 3.10.(1), obje strane u
sporu imaju pravo biti zastupljene. Sud može odobriti drugim državnim
organima koje smatra zainteresiranim stranama u sporu da učestvuju u
postupku.
(2) U svakom postupku koji je u skladu sa članom IV.C.3.10.(2) osoba ili osobe
koje su zatražile ocjenu ustavnosti imaju pravo biti zastupljene isto kao i
predstavnik doma ili zakonodavnog tijela koje je usvojilo taj zakon.
(3) U svakom postupku koji je u skladu sa članom IV.C. 3.10.(4) sve strane u
postupku u kojem se pojavilo ustavno pitanje imaju pravo biti zastupljene.
4. Vrhovni sud
Član 14.
Broj sudija Vrhovnog suda utvrđuje se zakonom Federacije prema potrebi, s
tim da ne može biti manji od devet sudija.
Član 15.
(1) Vrhovni sud najviši je žalbeni sud Federacije, uključujući i odlučivanje o
žalbama na odluke kantonalnih sudova u vezi sa pita-njima koja se tiču Ustava,
zakona i drugih propisa Federacije i drugim pitanjima utvrđenim
zakonodavstvom Federacije, osim onih iz nadležnosti Ustavnog suda .
(2) Vrhovni sud ima i izvorne nadležnosti utvrđene federalnim zakonima.
Član 16.
Presude Vrhovnog suda konačne su i obavezujuće. Presude, kao i rješenja
Suda koja se odnose na žalbe podnijete u skladu sa članom IV.C.4.15.(1), posebno
su obavezujuće za strane u postupku kao i za sud na čije je odluke žalba izjavljena.
Član 17.
U vršenju izvornih nadležnosti iz člana IV.C.4.15.(2) Vrhovni sud ima, uz
sva ovlaštenja utvrđena zakonom po kojem djeluje, ista ovlaštenja koja imaju i
drugi prvostepeni sudovi i iste nadležnosti u skladu sa zakonima navedenim u
članu IV.C. 1.3.
82
D. DISTRIBUCIJA KLJUČNIH FUNKCIJA U STRUKTURI
FEDERALNE VLASTI
Član 1.
(1) Premijer/predsjednik Vlade i zamjenici premijera/potpredsjednici Vlade ne
mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda.
(2) Od niže navedenih funkcija najviše dvije se mogu popuniti iz reda jednog
konstitutivnog naroda ili iz reda ostalih:
1. premijer/predsjednik Vlade,
2. predsjedavajući Predstavničkog doma,
3. predsjedavajući Doma naroda,
4. predsjednik Vrhovnog suda,
5. predsjednik Ustavnog suda,
6. federalni tužilac.
Član 2.
Nakon izbora za zakonodavni organ Federacije i imenovanja premijera,
predsjedavajućeg Predstavničkog doma i predsjedavajućeg Doma naroda,
predsjednik Ustavnog suda, predsjednik Vrhovnog suda i tužilac Federacije BiH
biraju se u skladu sa raspodjelom mjesta predviđenom u članu IV.D. 1.(2).
V. KANTONALNE VLASTI
1. Opće odredbe
Član 1.
U izvršavanju svojih nadležnosti utvrđenih u članovima III.2. i 4. svaki
kanton će:
a) poduzeti sve potrebne mjere zaštite ljudskih prava i sloboda utvrđenih u
članovima II.A.1. do 7. i predviđenih u instru-mentima u Aneksu i djelovat
će u skladu sa ovim Ustavom;
b) izvršavati svoje nadležnosti vodeći računa o nacionalnom sastavu
stanovništva u svakom gradu ili općini;
c) osigurati da konstitutivni narodi i pripadnici grupe ostalih budu
proporcionalno zastupljeni u ministarstvima kantona. Takva proporcionalna
zastupljenost u skladu je sa popisom stanovništva iz 1991. godine do
potpune provedbe Aneksa VII.
Član 2.
(1) Svaki kanton može prenijeti svoja ovlaštenja na općinu i grad na svojoj
teritoriji ili na federalnu vlast.
(2) Svaki kanton može na općinu i grad na svojoj teritoriji pre-nijeti ovlaštenja u
vezi sa obrazovanjem, kulturom, turizmom, lokalnim poslovanjem i
humanitarnom djelatnošću te radijom i televizijom, a dužan je to učiniti ako u
83
pogledu nacionalnog sastava većinsko stanovništvo te općine, odnosno grada
nije većinsko stanovništvo u kantonu kao cjelini.
(3) Svaki kanton može zaključivati međunarodne sporazume uz prethodnu
saglasnost Parlamenta Federacije BiH i Parlamentarne skupštine Bosne i
Hercegovine, osim sporazuma one vrste za koje prema zakonu Parlamentarne
skupštine Bosne i Hercegovine njena saglasnost nije potrebna.
Član 3.
Kantoni mogu osnivati vijeća kantona u cilju koordiniranja politike i
aktivnosti u vezi sa pitanjima od zajedničkog interesa za njihove zajednice radi
obavještavanja svojih predstavnika u Domu naroda. Vijeća mogu osnovati
koordinaciona tijela kao što su komisije i radne grupe radi razmjene informacija i
usklađivanja aktivnosti kantona u izvršavanju njihovih nadležnosti, ali ne mogu
obuhvatati vojne ili političke dogovore.
Član 4.
Svaki kanton ima ustav kojim se osiguravaju:
a) dolje navedene institucije,
b) zaštita prava i sloboda utvrđenih ovim Ustavom.
Ustavi kantona moraju biti u skladu sa ovim Ustavom.
2. Zakonodavna tijela kantona
Član 5.
(1) Svaki kanton ima zakonodavno tijelo koje se sastoji od jednog doma čiji je broj
poslanika utvrđen u odnosu na nacionalni sastav stanovništva.
(2) Poslanici u zakonodavnom tijelu kantona imaju mandat od četiri godine.
(3) Poslanike u zakonodavnom tijelu kantona biraju birači na demokratskim i
neposrednim izborima tajnim glasanjem na cijeloj teritoriji kantona. Svaki
birač ima pravo glasati za bilo koju od registriranih stranaka.
(4) Prije svakih izbora svaka registrirana stranka objavljuje izbornu listu kandidata.
Kantonalni poslanici bit će birani sa vrha liste te stranke prema broju dobivenih
glasova. Zamjene za poslanike vrše se od osoba koje slijede na ostatku liste.
(5) Svaki birač može biti biran za kantonalnog poslanika.
(6) Zakonodavno tijelo kantona prvi put bit će sazvano najkasnije deset dana
nakon objave rezultata izbora.
Član 6.
Zakonodavno tijelo kantona:
a) priprema i 2/3 većinom usvaja kantonalni ustav,
b) donosi ostale propise za izvršavanje kantonalnih nadležnosti, i
c) usvaja budžet kantona i donosi zakone o oporezivanju i na druge načine
osigurava potrebno finansiranje.
84
Član 7.
(1) Svako zakonodavno tijelo donosi većinom glasova svoj poslovnik.
(2) Klub delegata konstitutivnog naroda formira se uz uvjet da postoji najmanje
jedan delegat tog konstitutivnog naroda u zakonodavnom tijelu kantona.
(3) Svaki klub delegata predlaže jednog kandidata iz reda svojih članova za izbor
na mjesto predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg koje potvrđuje
zakonodavno tijelo kantona.
(4) Zakonodavno tijelo kantona potvrđuje kandidate u skladu sa svojim
poslovnikom. Ako jedan konstitutivni narod nije zastupljen u zakonodavnom
tijelu, jedno od mjesta predsjedavajućeg ostaje upražnjeno.
(5) Tri kandidata koja potvrdi skupština kantona odlučuju između sebe ko će biti
predsjedavajući.
(6) Zakonodavno tijelo kantona zasjeda javno, osim u izuzetnim okolnostima
predviđenim njegovim poslovnikom i objavljuje izvještaje o zasjedanjima i
odlukama.
(7) Kantonalni zakoni stupaju na snagu kao što je u njima utvrđeno, ali ne prije
nego što budu objavljeni.
(8) Članovi zakonodavnih tijela kantona ne podliježu krivično-pravnoj ni
građanskopravnoj odgovornosti za radnje koje učine u okviru svojih dužnosti u
zakonodavnim tijelima kantona.
(9) Zakonodavno tijelo kantona može provoditi istrage i u tu svrhu zatražiti da mu
se predoče dokumenti i svjedočenja.
3. Mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa
Član 8.
(1) Lista vitalnih nacionalnih interesa koji se štite u kantonima identična je listi
sadržanoj u članu IV.A.5.17. ovog Ustava. Klubovi iz člana IV.A.5.17. ovog
Ustava su u kantonima klubovi delegata formirani u skladu sa članom
V.2.7.(2) ovog Ustava.
(2) Ako više od jednog predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg
zakonodavnog tijela kantona tvrde da neki zakon spada u listu vitalnih
interesa utvrđenih u članu IV.A.5.17. ovog Ustava za usvajanje takvog zakona
potrebna je - većina glasova unutar svakog od klubova konstitutivnih naroda
zastupljenih u datoj skupštini kantona.
(3) Predsjedavajući i zamjenici predsjedavajućeg zakonodavnog tijela kantona
dužni su u roku od sedam dana odlučiti da li neki od zakona, propisa ili općih
akata potpada pod listu iz stava (2) ovog člana.
(4) Ako samo jedan predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg tvrdi da zakon,
drugi propis ili opći akt potpada pod listu vitalnih interesa, 2/3 većina
odgovarajućeg kluba jednog od konstitutivnih naroda datog zakonodavnog
tijela može proglasiti da je riječ o pitanju sa liste vitalnih interesa.
85
Član 9.
(1) U slučaju da 2/3 većina jednog od klubova konstitutivnih naroda u skupštini
kantona odluči da se neki zakon, propis ili akt odnosi na vitalni nacionalni
interes, za usvajanje takvog zakona, propisa ili akta potrebna je većina glasova
unutar svakog kluba konstitutivnih naroda zastupljenih u zakonodavnom tijelu
kantona.
(2) Ako se većina iz stava (1) ovog člana ne može postići, pitanje se prosljeđuje
Ustavnom sudu Federacije BiH koji donosi konačnu odluku o tome da li se dati
zakon, propis ili akt odnosi na vitalni interes konstitutivnog naroda.
(3) Ustavni sud Federacije, u slučaju iz ovog člana, postupa na način predviđen u
članu IV.A.8.20. ovog Ustava.
(4) Ako Sud odluči da se radi o vitalnom interesu, zakon, propis ili akt smatra se
neusvojenim te se dokument vraća predlagaču koji treba pokrenuti novu
proceduru. U tom slučaju predlagač ne može podnijeti isti tekst zakona,
propisa ili akta.
(5) U slučaju da Ustavni sud odluči da se ne radi o vitalnom interesu zakon, propis
ili akt smatra se usvojenim/usvaja se prostom većinom glasova.
4. Izvršna vlast kantona
Član 10.
(1) Konstitutivni narodi i pripadnici ostalih bit će proporcionalno zastupljeni u
Vladi. Takva zastupljenost odražavat će popis stanovništva iz 1991. godine do
potpune provedbe Aneksa VII u skladu sa članom XIII.1.11. ovog Ustava.
(2) Kandidata za mjesto premijera kantona imenuje predsjedavajući kantonalnog
zakonodavnog tijela u konsultaciji sa zamjenicima predsjedavajućeg. Kandidat
za mjesto premijera kantona predlaže ministre. Ministri nemaju zamjenike.
(3) Ministri zajedno sa premijerom čine vladu kantona. Vladu kantona potvrđuje
zakonodavno tijelo kantona većinom glasova.
(4) Izuzetno od odredbe stava (3) ovog člana, u kantonima u kojima prema
posljednjem popisu stanovništva svaki od dva ili više konstitutivnih naroda
čine više od 30% stanovništva kantona vladu potvrđuje zakonodavno tijelo
kantona 2/3 većinom glasova.
(5) Vlada preuzima dužnost nakon potvrđivanja od zakonodavnog tijela kantona.
Član 11.
(1) Ministri odgovaraju premijeru i zakonodavnom tijelu kantona. Premijer je,
također, odgovoran zakonodavnom tijelu kantona.
(2) Ministri snose krajnju odgovornost za rad svojih ministarstava.
(3) Vlada podnosi ostavku ako joj u bilo koje vrijeme zakonodavno tijelo kantona
izglasa nepovjerenje.
Član 12.
Vlada kantona nadležna je za:
86
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona,
izvršavanje odluka svakog kantonalnog i federalnog suda i vršenje svake
druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;
b) pripremu prijedloga budžeta koji odobrava kantonalno zakonodavno tijelo;
c) osiguranje saradnje kantonalne vlade i ombudsmena;
d) nadzor nad kantonalnom policijom, a posebno osiguranjem poštivanja
odredbi člana V. 4.13.;
e) izvršavanje drugih nadležnosti utvrđenih zakonom ili kantonalnim
ustavom;
f) sve odluke vlade donose se prostom većinom glasova prisutnih koji
glasaju.
Član 13.
U vršenju svojih nadležnosti u pogledu kantonalne policije vlada kantona
osigurava da nacionalni sastav policije odražava nacionalni sastav stanovništva
kantona, uz uvjet da nacionalni sastav policije svake općine, odnosno grada
odražava nacionalni sastav stanovništva te općine ili grada.
5. Kantonalno sudstvo
Član 14.
(1) Kantoni imaju sudove koji imaju žalbenu nadležnost u odnosu na općinske
sudove u svom kantonu i prvostepenu nadležnost u stvarima koje ne spadaju u
nadležnost tih sudova, te druge nadležnosti utvrđene zakonom.
(2) Sudije kantonalnih sudova, uključujući i predsjednike sudova, bira, imenuje,
provodi disciplinski postupak protiv i smjenjuje Visoko sudsko i tužilačko
vijeće Bosne i Hercegovine u skladu sa zakonom.
(3) Sudije kantonalnih sudova, osim rezervnih sudija, imenuju se doživotno, osim
ako ne podnesu ostavku, ako se ne penzionišu ili ne budu sa razlogom
smijenjeni od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u skladu sa zakonom
Federacije. Sudijama kantonalnih sudova isto tako može, izuzetno, prestati
sudijska funkcija kao rezultat i procesa odabira nakon reorganizacije
kantonalnih sudova za vrijeme prijelaznog perioda, kako se utvrđuje zakonom
kojim se osniva Visoko sudsko i tužilačko vijeće. Navršenje starosne dobi
propisane za obavezan odlazak u penziju za sudije kantonalnih sudova utvrđuje
se zakonom Federacije. Uvjeti vršenja funkcije, uključujući i imunitet, za
sudije kantonalnih sudova utvrđuju se zakonom Federacije. Plaća i druge
naknade sudiji ne mogu biti umanjene za vrijeme vršenja sudijske funkcije,
osim kao posljedica disciplinskog postupka u skladu sa zakonom.
(4) Konstitutivni narodi i pripadnici ostalih bit će proporcionalno zastupljeni u
kantonalnim i općinskim sudovima. Takva zastupljenost odražavat će popis
stanovništva iz 1991. godine do potpune provedbe Aneksa VII u skladu sa
članom XIII.1.11. ovog Ustava.
87
VI. OPĆINSKE VLASTI
Član 1.
U vršenju svojih nadležnosti svaka općina:
a) poduzima sve potrebne mjere u cilju osiguranja zaštite prava i sloboda
utvrđenih u članovima II. A. 1. do 7. i u instrumentima navedenim u
Aneksu;
b) vodi računa o nacionalnom sastavu stanovništva u općini;
c) konstitutivni narodi i pripadnici ostalih bit će proporcionalno zastupljeni u
općinskim organima vlasti. Takva zastupljenost odražavat će popis
stanovništva iz 1991. godine do potpune provedbe Aneksa VII u skladu sa
članom XIII.1.11. ovog Ustava.
Član 2.
(1) U općini se ostvaruje lokalna samouprava.
(2) Općina ima statut koji mora biti u skladu sa ovim Ustavom, kantonalnim
ustavom i kantonalnim zakonodavstvom.
Član 3.
(1) Općina ima općinsko vijeće i općinskog načelnika.
(2) Mandat članova općinskog vijeća i općinskog načelnika traje četiri godine.
(3) Općinske vijećnike i općinskog načelnika biraju demokratskim putem birači na
neposrednim i tajnim izborima na cijelom području općine na način utvrđen
zakonom.
(4) Svaki birač u skladu sa zakonom može biti biran za općinskog vijećnika ili za
općinskog načelnika.
(5) Općinski načelnik i predsjedavajući općinskog vijeća u općinama ili općinskim
vijećima višenacionalnog sastava ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog
naroda, odnosno iz reda ostalih, izuzev u onim općinama u kojima jedan
konstitutivni narod čini više od 80% stanovnika prema posljednjem popisu
stanovništva u Bosni i Hercegovini.
Član 4.
Općinsko vijeće:
a) priprema i 2/3 većinom glasova usvaja statut općine;
b) usvaja općinski budžet i donosi propise o oporezivanju i na druge načine
osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna
vlast; i
c) donosi druge propise u izvršavanju općinskih nadležnosti.
Član 5.
(1) Općinsko vijeće stvara uvjete za izbor općinskog načelnika i donosi svoj
poslovnik koji mora biti u skladu sa federalnim i kantonalnim zakonodavstvom.
(2) Općinsko vijeće zasjeda javno, osim u izuzetnim okolnostima predviđenim u
svom poslovniku i vodi zapisnike o donesenim odlukama.
88
(3) Općinski propisi stupaju na snagu kao što je u njima propisano, ali ne prije
nego što budu objavljeni.
Član 6.
Općinski načelnik nadležan je za:
a) imenovanje i smjenjivanje općinskih službenika;
b) provođenje općinske politike, izvršavanje općinskih propisa i delegiranih ili
prenesenih nadležnosti općini od kantonalne i federalne vlasti;
c) osiguranje saradnje općinskih službenika sa ombudsmenima; i
d) podnošenje izvještaja općinskom vijeću i javnosti o provođenju općinske
politike i svojim aktivnostima.
Član 7.
(1) Općinski sudovi koji se mogu osnovati za područje jedne ili više općina imaju
nadležnost u svim građanskim i krivičnim stvarima, osim ako ovim Ustavom,
kantonalnim ustavom ili zakonom ili zakonom Federacije ili zakonom kantona
izvorna nadležnost nije dodijeljena nekom drugom sudu.
(2) Općinski sudovi osnivaju se zakonom i finansira ih kantonalna vlast.
(3) Sudije općinskih sudova, uključujući i predsjednike sudova, bira, imenuje,
provodi disciplinski postupak protiv i smjenjuje Visoko sudsko i tužilačko
vijeće Bosne i Hercegovine u skladu sa zakonom.
(4) Sudije općinskih sudova, osim rezervnih sudija, imenuju se doživotno, osim
ako ne podnesu ostavku, ako se ne penzionišu ili ne budu smijenjeni od
Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u skladu sa zakonom. Sudijama općinskih
sudova isto tako može, izuzetno, prestati sudijska funkcija kao rezultat procesa
odabira nakon reorganizacije općinskih sudova za vrijeme prijelaznog perioda,
kako se utvrđuje zakonom kojim se osnova Visoko sudsko i tužilačko vijeće.
Navršenje starosne dobi propisane za obavezan odlazak u penziju za sudije
općinskih sudova utvrđuje se zakonom. Uvjeti vršenja funkcije, uključujući i
imunitet, utvrđuju se zakonom Federacije. Plaća i druge naknade sudiji ne
mogu biti umanjene za vrijeme vršenja sudijske funkcije, osim kao posljedica
disciplinskog postupka u skladu sa zakonom.
VII. GRADSKE VLASTI
Član 1.
(1) Za područje dviju ili više općina koje su urbano i teritorijalno povezane
svakodnevnim potrebama građana formira se grad kao jedinica lokalne uprave i
samouprave u skladu sa federalnim zakonom.
Odgovornosti grada obuhvataju:
a) finansije i poresku politiku u skladu sa federalnim i kantonalnim zakonima;
b) zajedničku infrastrukturu;
c) urbanističko planiranje;
d) javni promet; i
e) druge nadležnosti koje gradu povjeri kanton, odnosno koje prenesu općine.
89
(2) Grad ima statut koji mora biti u skladu sa ovim Ustavom, kantonalnim ustavom
i kantonalnim zakonodavstvom.
(3) Osim ako nije drugačije propisano ovim Ustavom, grad ima gradsko vijeće
koje se sastoji od jednakog broja vijećnika iz svake općine a broj vijećnika,
izborna procedura i dužina trajanja mandata utvrđuje se statutom. Gradsko
vijeće ne može imati manje od 15, a niti više od 31 vijećnika.
U slučaju Grada Mostara Gradsko vijeće nastavit će raditi sa postojećim
brojem vijećnika, s tim da će se broj vijećnika uskladiti sa odredbama
prethodnog stava najkasnije do sljedećih lokalnih izbora.
Ostale specifičnosti Grada Mostara uzet će se u obzir prilikom određivanja
broja vijećnika i postupka za njihov izbor.
(4) Gradsko vijeće:
a) priprema i 2/3 većinom usvaja statut grada;
b) bira gradonačelnika;
c) donosi budžet grada; i
d) donosi propise u izvršavanju prenesenih ovlaštenja i vrši druga ovlaštenja
utvrđena statutom.
(5) Odgovornost gradonačelnika je:
a) imenovanje i smjenjivanje gradskih funkcionera;
b) provođenje gradske politike i izvršavanje gradskih propisa;
c) osiguranje saradnje gradskih funkcionera sa ombudsmenima; i
d) podnošenje izvještaja gradskom vijeću i javnosti o provođenju gradske
politike.
(6) Grad ostvaruje prihode oporezivanjem, zaduživanjem i na drugi način u skladu
sa zakonom.
VIII. ORGANIZACIJA SARAJEVA
Član 1.
(1) U Kantonu Sarajevo osniva se Grad Sarajevo kao jedinica lokalne samouprave.
Ustavom Kantona Sarajevo bit će uređeno koje općine ulaze u sastav Grada
Sarajeva.
(2) Sastav i način odlučivanja organa Grada Sarajeva odražava multietničnost i
posebnost Grada Sarajeva kao glavnog grada Fede-racije BiH.
(3) Nadležnost, organizaciona struktura i način odlučivanja organa Grada Sarajeva
utvrđuju se Ustavom Kantona, kantonalnim zakonima i Statutom Grada u
skladu sa ovim Ustavom.
IX. ORGANIZACIJA MOSTARA
Član 1.
(1) U Hercegovačko-neretvanskom kantonu Grad Mostar organizuje se kao jedna
teritorijalna jedinica uprave i lokalne samouprave.
(2) Grad Mostar ima nadležnosti općine, osim ako zakonom nije drugačije
propisano.
90
(3) Organizacija Grada Mostara regulira se zakonom i Statutom Grada Mostara.
Statutom se određuju gradska područja u kojima gradska uprava ima svoje
podružnice isključivo u svrhu pružanja usluga građanima u njihovom
okruženju. Statutom se određuje broj gradskih područja.
(4) Gradska područja su izborne jedinice. Statutom se određuje sastav Gradskog
vijeća, a izborni postupak regulira se Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i
Statutom na način koji može odstupati od uvjeta propisanih u članu VII. ovog
Ustava.
(5) Postupak donošenja odluka određuje se Statutom Grada Mostara. Izuzetno od
odredaba bilo kojeg zakona koji propisuje postupke glasanja, Statutom Grada
Mostara može se odrediti poseban postupak glasanja Gradskog vijeća za
usvajanje određenih odluka.
(6) Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda zaštićeni su u Gradu Mostaru.
Pitanja od vitalnog nacionalnog interesa definirana su u članu IV.A.5.17. ovog
Ustava, pod uvjetom da su klubovi poslanika iz člana IV.A.5.17., u svrhu
Grada Mostara, oni klubovi poslanika koji su određeni Statutom Grada
Mostara. Postupak zaštite vitalnih nacionalnih interesa regulira se Statutom
Grada Mostara. Taj postupak uključuje mogućnost upućivanja pitanja od
vitalnog interesa Ustavnom sudu Federacije u skladu sa postupkom
predviđenim u članu IV.A.8.20. tačke od 5 do 8 ovog Ustava u slučaju da se ne
može doći do dogovorenog rješenja.
(7) Svaki građanin Bosne i Hercegovine koji ispunjava uvjete za glasanje u Gradu
Mostaru može biti izabran za gradonačelnika Grada Mostara. Gradonačelnika
bira i smjenjuje 2/3 većina izabranih vijećnika. Postupak izbora i smjenjivanje
gradonačelnika detaljnije se određuje Statutom Grada Mostara.
(8) Konstitutivni narodi i ostali proporcionalno su zastupljeni u gradskoj upravi.
Takva proporcionalna zastupljenost bazira se na popisu iz 1991. godine, dok se
Aneks VII u potpunosti ne provede u skladu sa članom XIII.1.11. ovog Ustava.
X. MEĐUNARODNI ODNOSI
Član 1.
Međunarodni odnosi Federacije moraju biti u skladu sa kontinuitetom,
suverenitetom, teritorijalnim integritetom i međunarodnim subjektivitetom Bosne i
Hercegovine u skladu sa članom III. Ustava Bosne i Hercegovine.
Član 2.
Međunarodni odnosi Federacije zasnivaju se na poštovanju međunarodnog
prava, obaveza iz međunarodnih ugovora i na principu da se međunarodni sukobi
moraju rješavati mirnim putem.
Član 3.
Međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i
Hercegovini i Federaciji BiH, te opća pravila međunarodnog prava čine dio
zakonodavstva Federacije BiH.
91
U slučaju nesaglasnosti međunarodnog ugovora, odnosno sporazuma i
zakonodavstva, prevladava međunarodni ugovor, odnosno sporazum.
Član 4.
(1) Sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama potpisuje, u ime
Federacije, predsjednik Federacije. Oni stupaju na snagu u Federaciji samo ako
ih ratificira Parlament Federacije, uz prethodnu saglasnost Parlamentarne
skupštine Bosne i Hercegovine, osim ako Parlamentarna skupština Bosne i
Hercegovine u svojim zakonima nije predvidjela da za takve vrste
međunarodnih sporazuma nije potrebna takva saglasnost.
(2) Predsjednik Federacije na prijedlog premijera može otkazati međunarodne
sporazume ukoliko mu to dopusti Parlamentarna skupština Bosne i
Hercegovine, a dužan je tako postupiti kad to zahtijeva Parlament Federacije,
uz saglasnost ili prema zahtjevu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
XI. AMANDMANI NA USTAV
Član 1.
(1) Amandmane na Ustav može predlagati predsjednik Federacije, uz saglasnost sa
potpredsjednicima, Vlada Federacije, većina poslanika u Predstavničkom domu
ili većina bošnjačkih, hrvatskih i srpskih delegata u Domu naroda.
(2) Predloženi amandman usvaja se:
(a) u Domu naroda prostom većinom, uključujući većinu bošnjačkih, većinu
hrvatskih i većinu srpskih delegata,
(b) u Predstavničkom domu 2/3 većinom poslanika.
Član 2.
Nijednim amandmanom na Ustav ne mogu se ukinuti niti umanjiti nijedno
od prava i sloboda utvrđenih u članu II.A. 1. do 7. ni promijeniti ovaj član Ustava.

XII. USVAJANJE I STUPANJE NA SNAGU USTAVA I PRIJELAZNA
RJEŠENJA5

Član 1.
(1) Ustav Federacije usvojit će i proglasiti Ustavotvorna skupština koja se sastoji
od onih poslanika koji su izabrani na izborima 1990. godine u Skupštinu
Republike Bosne i Hercegovine, a čiji je mandat još važeći.
(2) Usvajanje Ustava zahtijeva 2/3 većinu Ustavotvorne skupštine, uključujući
konsenzus između većine članova delegacije hrvatskog naroda, koja se sastoji
od svih poslanika hrvatske nacionalnosti i većine članova delegacije
bošnjačkog naroda, koja se sastoji od svih poslanika bošnjačke nacionalnosti.
5 U ovom neslužbenom prečišćenom tekstu Ustava Federacije BiH Glavu XII., koja u osnovnom
tekstu Ustava slovi kao Glava IX., nije bilo moguće dosljedno prečistiti budući da su neke
odrebe temporalnog karaktera.


(3) Ovaj Ustav stupa na snagu u ponoć onog dana kada ga usvoji Ustavotvorna
skupština.

Član 2.

(1) Ustavotvorna skupština:

a) usvaja Ustav Federacije BiH u skladu sa članom IX.1.;

b) bira predsjednika Federacije u prijelaznom periodu, potpredsjednika
Federacije u prijelaznom periodu i Vladu Federacije u prijelaznom periodu
kako je utvrđeno u članu IX.3.(3).

(2) Svi zakoni koje usvoji Ustavotvorna skupština ostaju na snazi pet mjeseci
nakon što se Parlament Federacije BiH prvi put sastane, osim ako ih Parlament
ne potvrdi.

Član 3.

(1) Do prvog saziva Predstavničkog doma njegove funkcije prema ovom Ustavu
vrši Ustavotvorna skupština iz člana IX.1.(1).

(2) Do prvog saziva Doma naroda njegove funkcije prema ovom Ustavu vrši
Ustavotvorna skupština. Za odluke koje zahtijevaju odvojeno glasanje
bošnjačkih i hrvatskih delegacija u Domu naroda, glasovi hrvatske i bošnjačke
delegacije u Ustavotvornoj skupštini zadovoljavat će ovaj zahtjev.

(3) Čim ovaj Ustav stupi na snagu, Ustavotvorna skupština bira predsjednika i
potpredsjednika Federacije u prijelaznom periodu primjenjujući na
odgovarajući način odredbe člana IV. B. 2. i prethodno navedene stavove (1) i

(2). Ovi državni funkcioneri zatim predlažu Vladu Federacije u prijelaznom
periodu primjenjujući na odgovarajući način odredbe člana IV. B. 5. i
prethodno navedeni stav (1) i imenuju sudije federalnih sudova u prijelaznom
periodu primjenjujući na odgovarajući način odredbe člana IV.C.6.(b).
Predsjednik, potpredsjednik Federacije i članovi Vlade Federacije u
prijelaznom periodu vrše funkciju odgovarajućih stalnih funkcionera u skladu
sa ovim Ustavom, dok ne budu zamijenjeni funkcionerima izabranim ili
imenovanim u skladu sa članom IX. 4. (2).

(4) Kantonalna zakonodavna tijela u prijelaznom periodu bit će izabrana u roku od
30 dana od dana stupanja na snagu ovog Ustava, a sastojat će se od pet
odbornika u svakoj skupštini općine, koji će biti izabrani od i između
odbornika skupštine općine izabranih 1990. godine, čiji su mandati još važeći.
Ova zakonodavna tijela u prijelaznom periodu u roku od deset dana izabrat će
sve druge organe u prijelaznom periodu u skladu sa ovim Ustavom.
(5) Čim ovaj Ustav stupi na snagu odbornici u svakoj skupštini općine izabrani
1990. godine, čiji su mandati još važeći, u najkraćem roku izabrat će općinske
organe u prijelaznom periodu u skladu sa ovim Ustavom.

Član 4.

(1) Prvi izbori za Predstavnički dom, Dom naroda, kantonalna i zakonodavna tijela
i općinska vijeća održat će se u skladu sa Aneksom III Općeg okvirnog
sporazuma.
Kasniji izbori održat će se prema izbornim zakonima koje donese Parlament
Federacije BiH.

(2) U roku od dvije sedmice nakon prvog saziva oba doma Parlamenta Federacije
BiH, domovi će izabrati predsjednika i potpredsjednika Federacije. U roku od
dvije sedmice nakon izbora predsjednik, uz saglasnost potpredsjednika
Federacije, imenovat će Vladu Federacije, a Predstavnički dom razmotrit će
imenovanja Vlade po hitnom postupku.

(3) Nijedna osoba koja izdržava kaznu izrečenu od Međunarodnog suda za bivšu
Jugoslaviju i nijedna osoba koja je optužena od Međunarodnog suda za bivšu
Jugoslaviju, a koja se ne pojavi pred Sudom po njegovom pozivu, ne može se
kandidirati ili vršiti naimenovanu, izbornu ili neku drugu javnu funkciju na
teritoriji Federacije.
Član 5.
(1) Svi zakoni, drugi propisi i sudska pravila koja su na snazi u Federciji na dan
stupanja na snagu ovog Ustava ostat će na snazi u mjeri u kojoj nisu u
suprotnosti sa ovim Ustavom, dok nadležni organi vlasti ne odluče drugačije.
(2) Svi međunarodni ugovori i sporazumi koji su na snazi u Federaciji na dan
stupanja na snagu ovog Ustava ostat će na snazi ukoliko ih ne otkaže
predsjednik Federacije u skladu sa članom VII.4.(2).

Član 6.
Sve osobe na državnoj funkciji u Federaciji na dan stupanja na snagu ovog
Ustava ostat će na toj funkciji dok ne budu razriješeni u skladu sa odgovarajućim
zakonom ili dok se ta funkcija ne ukine.

Član 7.
Objavljeni rezultati popisa stanovništva iz 1991. godine na odgovarajući
način koristit će se za sva izračunavanja koja zahtijevaju demografske podatke dok
se Aneks VII u potpunosti ne provede.

Član 8.
Svi postupci u sudovima, organima i tijelima koja vrše javna ovlaštenja na
teritoriji Federacije na dan stupanja na snagu ovog Ustava nastavit će se ili će se
prenijeti na druge sudove, organe i tijela koja će biti osnovana prema ovom Ustavu,
a u skladu sa zakonodavstvom kojim su utvrđene nadležnosti tih sudova, organa i
tijela.

Član 9.
Sljedeće odredbe koje se odnose na određene prijelazne međunarodne
aranžmane primjenjuju se na periode kako slijedi:
a) dok Federacija ne usvoji zakone o sudskim postupcima iz člana IV.C.3.,
sudovi u Federaciji mogu primjenjivati važeće zakone o sudskim
postupcima koji nisu u suprotnosti sa ovim Ustavom;
94
b) u prijelaznom periodu predsjednik Vrhovnog suda može sklapati
aranžmane sa odgovarajućim međunarodnim tijelima radi vršenja
funkcija koje se povjeravaju sudskoj policiji;
c) prvih pet godina nakon stupanja na snagu ovog Ustava trojicu sudija
Ustavnog suda, koji će biti stranci i koji nisu državljani nijedne susjedne
države, imenovat će predsjednik Međunarodnog suda pravde nakon
konsultacija sa predsjednikom i potpredsjednikom Federacije;
d) za period koji ne može biti kraći od tri godine i u slučaju dok Parlament
Federacije ne donese zakon koji regulira imenovanje ombudsmena, njih
će imenovati i razrješavati Konferencija o evropskoj sigurnosti i saradnji
nakon konsultacija sa predsjednikom i potpredsjednikom Federacije.

Član 10.
(1) Ustavotvorna skupština Federacije BiH koju čine poslanici Skupštine
Republike Bosne i Hercegovine izabrani na izborima 1990. godine, nastavlja sa
radom do konstituisanja Parlamenta Federacije BiH u skladu sa aneksima III i
IV Općeg okvirnog sporazuma.
(2) U periodu do konstituisanja Predsjedništva Bosne i Hercegovine u skladu sa
aneksima III i IV Općeg okvirnog sporazuma, civilno komandovanje Armijom
Bosne i Hercegovine, uključujući i imenovanje vojnih oficira, vršit će
predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a civilno komandovanje
Hrvatskim vijećem obrane, uključujući i imenovanje vojnih oficira, vršit će
predsjednik ili potpredsjednik Federacije koji je iz reda hrvatskog naroda.
XIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE6
1. Proporcionalna zastupljenost u svim
javnim organima vlasti, uključujući i sudove

Član 11.
(1) Konstitutivni narodi i grupa ostalih bit će proporcionalno zastupljeni u javnim
institucijama u Federaciji BiH.
(2) Kao ustavni princip takva proporcionalna zastupljenost bazirat će se na popisu
iz 1991. godine dok se Aneks VII u potpunosti ne provede u skladu sa
Zakonom o državnoj službi Bosne i Hercegovine. Ovaj opći princip precizirat
će se entitetskim zakonima. Entitetski zakoni utvrdit će konkretne rokove i
regulirat će spomenuti princip u skladu sa regionalnom etničkom strukturom
entiteta i kantona.
(3) Javne institucije u smislu ovog člana su ministarstva u Vladi Federacije BiH i
vladama kantona, općinski organi vlasti, kantonalni i općinski sudovi u
Federaciji BiH.
6 Glava XIII nije dosljedno prečišćena jer su neke odredbe temporalnog karaktera, a na njih
amandmanski nije djelovano.

2. Usaglašavanje principa u vezi sa kantonima

Federacije Bosne i Hercegovine

Član 12.
(1) U roku od devet mjeseci od usvajanja ovih amandmana principi sadržani u
ovim amandmanima primjenjuju se na kantone.
(2) U kantonima će se formirati organi za zaštitu vitalnog interesa, a garantirat će
se minimalna zastupljenost u pogledu kantonalne vlade.

3. Dužnosti Doma naroda

Član 13.
Od datuma usvajanja amandmana na Ustav Federacije BiH, Dom naroda
Parlamenta Federacije BiH pridržavat će se principa sadržanih u ovim
amandmanima.


Član 14.
U roku od devet mjeseci od dana usvajanja ovih amandmana, ustavi kantona,
zakoni, drugi propisi i akti i sudska pravila bit će usklađeni sa Ustavom Federacije
BiH.

ANEKS USTAVA FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE
INSTRUMENTI ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA KOJI IMAJU PRAVNU
SNAGU USTAVNIH ODREDABA


1. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, 1948.
2. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, 1948.
3. Ženevske konvencije I-IV o zaštiti žrtava rata, 1949. i Ženevski dopunski
protokoli I-II, 1977.
4. Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i dopunski
protokoli, 1950.
5. Konvencija o pravnom statusu izbjeglica, 1951. i dopunski protokol, 1966.
6. Konvencija o nacionalnosti udatih žena, 1957.
7. Konvencija o smanjenju broja apatrida, 1961.
8. Evropska socijalna povelja, 1961. i dopunski protokol 1.
9. Međunarodna konvencija o eliminaciji svih vrsta rasne diskriminacije, 1965.
10. Međunarodni ugovor o građanskim i političkim pravima, 1966. i pripadajući
mu dopunski Opcionalni protokoli, 1989.
11. Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, 1966.
12. Međunarodna konvencija o eliminaciji svih vrsta diskriminacije žena, 1979.
13. Deklaracija Ujedinjenih naroda o eliminiranju svih vrsta netolerancije i
diskriminacije na osnovu vjere ili vjeroispovijesti, 1981.
14. Konvencija protiv mučenja i drugih vrsta okrutnog, nehumanog ili
ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, 1984.
15. Evropska konvencija o sprečavanju mučenja, nehumanog ili ponižavajućeg
postupanja ili kažnjavanja, 1987.
16. Konvencija o pravima djeteta, 1989.
17. Konvencija o pravima radnika na privremenom radu u inozemstvu i članova
njihovih obitelji, 1990.
18. Dokument sastanka u Kopenhagenu Konferencije o ljudskoj dimenziji KESS-a,
Poglavlje IV., 1990.
19. Preporuke Parlamentarne skupštine Evropskog vijeća o pravima manjina,
paragrafi 10-13, 1990.
20. Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili
etničkim, vjerskim ili jezičkim manjinama, 1990.
21. Evropska povelja o regionalnim jezicima i jezicima manjina, 1992.
22. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, 1994.