Pogledajte ove internet stranice i potražite nešto za sebe i svoju obitelj:

ZAKON
O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU* -preuzmi


I - OSNOVNE ODREDBE


Član 1.
Ovim zakonom uređuje se: sticanje, ostvarivanje i prestanak prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja, ko se smatra osiguranikom, penzijski staž,
osiguravanje sredstava za penzijsko i invalidsko osiguranje i druga pitanja u vezi s
penzijskim i invalidskim osiguranjem.
Po ovom zakonu obaveznim penzijskim i invalidskim osiguranjem
osiguranicima se osiguravaju prava za slučaj invalidnosti, smrti i starosti.
Na dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje mogu se osigurati lica
koja nisu obavezno osigurana.


Član 2.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su:
- pravo na starosnu penziju,
- pravo na invalidsku penziju,
- pravo na porodičnu penziju,
- prava osiguranika sa promijenjenom radnom sposobnošću.


Član 3.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su neotuđiva, lična i
materijalna i ne mogu se prenositi na druga lica.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne mogu zastarjeti.
Prava po ovom zakonu ne mogu se oduzeti, smanjiti ili ograničiti, izuzev
slučajeva utvrđenih ovim zakonom.


Član 4.
Sredstva za penzijsko i invalidsko osiguranje, u skladu sa ovim zakonom,
osiguravaju se iz doprinosa i drugih izvora.


Član 5.
Zatečeni nosioci penzijskog i invalidskog osiguranja na teritoriji Federacije
Bosne i Hercegovine na dan stupanja na snagu ovog zakona (u daljem tekstu:
nosioci osiguranja) nastavit će sa radom do donošenja zakona iz člana 153. ovog
zakona.
* «Službene novine Federacije BiH», br. 29/98, 49/00, 32/01 i 73/05.
U prilogu ovom Zakonu nalazi se i Odluka o Zakonu o organizaciji penzisko
invalidskog osiguranja u Federaciji BiH koju je 2000. god. nametnuo Visoki
predstavnik za BiH, a objavljena je u "Službenim novinama Federacije BiH", br. 49/00

Član 6.
Nosiocem osiguranja iz člana 5. ovog zakona upravlja
Upravni odbor.
Upravni odbor ima sedam članova.
Članove Upravnog odbora imenuje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine
(u daljem tekstu: Vlada Federacije) u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu
ovog zakona.


Član 7.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja se ostvaruju po propisima o
upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.


II - OSIGURANA LICA


1. Osiguranici


Član 8.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja obaveznim penzijskim i
invalidskim osiguranjem osiguravaju i ostvaruju:
1. zaposlenici na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu:
Federacija);
2. profesionalna vojna lica koja imaju svojstvo vojnog lica prema propisima o
vojnoj službi u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vojska
Federacije);
3. zaposlenici organa unutarnjih poslova;
4. zaposlenici u sudskoj policiji i kazneno – popravnim ustanovama;
5. izabrani ili imenovani nosioci javne ili druge društvene funkcije na teritoriji
Federacije koji za taj rad primaju plaću, odnosno ostvaruju naknadu plaće za
obavljanje te funkcije;
6. zaposlenici koji su u radnom odnosu na teritoriji Federacije koji su upućeni na
rad u inozemstvo, ako nisu obavezno osigurani po propisima države u koju su
upućeni ili ako međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju (u daljem
tekstu: međunarodni ugovor) nije drugačije određeno;
7. državljani Bosne i Hercegovine - Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem
tekstu: državljani Federacije), koji su zasnovali radni odnos kod organizacije
koja obavlja djelatnost u inozemstvu;
8. izabrani ili imenovani nosioci javne ili druge društvene funkcije u organima
Bosne i Hercegovine, ako zakonom Bosne i Hercegovine nije drugačije
određeno.


Član 9.
Obavezno su osigurani državljani Federacije koji su:
1. na teritoriji Federacije zaposleni kod stranih ili međunarodnih organizacija i
ustanova, konzularnih i diplomatskih predstavništava ili su u ličnoj službi
stranih državljana, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno;
2. zaposleni u inozemstvu, ako su bili neposredno pred odlazak u inozemstvo
osigurani na teritoriji Federacije, odnosno ako su imali pred odlazak u
inozemstvo prebivališ te na teritoriji Federacije i nisu obavezno osigurani kod
inozemnog nosioca socijalnog osiguranja;
3. zaposleni kod stranog poslodavca u državi u kojoj su obavezno osigurani, ali u
kojoj prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne mogu da ostvaruju ili ih
ne mogu koristiti van te države, pod uvjetom da su neposredno pred odlazak u
inozemstvo imali prebivalište na teritoriji Federacije i ako su državljani
Federacije.


Član 10.
Obavezno su osigurani strani državljani i lica bez državljanstva koji su na
teritoriji Federacije:
1. zaposleni kod stranog poslodavca, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije
uređeno;
2. zaposleni kod međunarodnih organizacija i ustanova, stranih diplomatskih i
konzularnih predstavništava, ako je takvo osiguranje predviđeno međunarodnim
ugovorom.
Pod poslodavcem u smislu ovog zakona smatraju se pravna i fizička lica.


Član 11.
Obavezno se osiguravaju na teritoriji Federacije lica:
1. koja obavljaju privrednu ili uslužnu djelatnost, a upisana su u odgovarajući
registar;
2. koja, u skladu sa posebnim propisima samostalno u vidu zanimanja obavljaju
profesionalnu djelatnost, te vjerski službenici;
3. korisnici prava na odgovarajuće zapošljavanje za vrijeme prekvalifikacije
odnosno dokvalifikacije;
4. vrhunski sportisti, ako nisu osigurani po drugom osnovu.
Član 12.
Obavezno se osiguravaju zemljoradnici i članovi njihovog domaćinstva i
druga lica koja se bave poljoprivrednom djelatnošću kao jedinim ili glavnim
zanimanjem, koji su navršili 15 godina života (u daljem tekstu: zemljoradnici).
Smatra se da je poljoprivredna djelatnost jedino ili glavno zanimanje u
smislu ovog zakona ako zemljoradnik prosječno mjesečno od te djelatnosti
ostvaruje prihod najmanje u visini prosječne mjesečne plaće u Federaciji u
prethodnoj godini. Kao domaćinstvo u smislu ovog zakona smatra se zajednica
života, privređivanja i trošenja prihoda ostvarenih radom njihovih članova.
2. Osigurana lica
Član 13.
Lica koja su bila osiguranici po čl.8, 9. i 10. ovog zakona prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju u slučaju starosti i gubitka radne
sposobnosti, po prestanku radnog odnosa:
466
1. dok primaju novčanu naknadu u vezi sa korištenjem prava na odgovarajuće
zapošljavanje, za vrijeme čekanja na zapošljavanje i za vrijeme čekanja na
prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju;
2. privremeno nezaposlena lica koja su prijavljena nadležnoj ustanovi za
zapošljavanje Federacije (u daljem tekstu: ustanova za zapošljavanje), ako je
odluka o prestanku njihovog radnog odnosa donesena u slučaju kada je
proveden postupak za prestanak preduzeća i drugog pravnog lica, pod uvjetom
da su prije prestanka radnog odnosa bila osigurana neprekidno najmanje devet
mjeseci ili sa prekidima 12 mjeseci u posljednjih 18 mjeseci. Ovo osiguranje
traje najviše jednu godinu u svakom pojedinom slučaju prestanka radnog
odnosa, ali najviše tri godine u toku radnog vijeka zaposlenika.
Pod preduzećem i drugim pravnim licem u smislu ovog zakona
podrazumijevaju se preduzeća, ustanove, državni organi, banke i druge finansijske
organizacije, zadruge i oblici saradnje i zajedničkog poslovanja sa stranim licima.
Član 14.
Penzijskim i invalidskim osiguranjem osiguravaju se prava, utvrđena ovim
zakonom, svakom građaninu u slučaju gubitka radne sposobnosti, a u slučaju smrti
članovima njegove porodice pravo na porodičnu penziju, ako je gubitak radne
sposobnosti, odnosno smrt posljedica povrede na radu, odnosno profesionalne
bolesti nastale za vrijeme:
1. rada u drugom preduzeću i u drugom pravnom licu, u smislu propisa o radnim
odnosima;
2. obavljanja obaveznog praktičnog rada učenika i studenata u toku sticanja
obrazovanja i odgoja;
3. obavljanja poslova bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad);
4. prekvalifikacije odnosno dokvalifikacije koju organizira ustanova za
zapošljavanje;
5. društveno organiziranog omladinskog radnog angažiranja (oblici zadrugarstva
učenika, studenata i nezaposlene omladine);
6. obavljanja javnih radova;
7. učestvovanja na organiziranim sportskim takmičenjima;
8. obavljanja privremenih i povremenih poslova u smislu propisa o radu;
9. stručnog osposobljavanja za rad djece sa teškoćama u razvoju;
10. izdržavanja kazne zatvora.
Odredba stava 1. tačka 2. ovog člana primjenjuje se i na državljane
Federacije koji se, saglasno propisima, nalaze u inozemstvu radi učenja, odnosno
sticanja prakse, ako su prije odlaska u inozemstvo imali prebivalište na teritoriji
Federacije.
Odredba stava 1. tačka 2. ovog člana primjenjuje se i na strane državljane
koji se nalaze na učenju, odnosno praksi na teritoriji Federacije, ako država čiji su
oni državljani isto tako postupa sa državljanima Federacije, odnosno ako
međunarodnim ugovorom nije drugačije uređeno.
467
Član 15.
Lica koja nisu osigurana po drugom osnovu osigurana su za slučaj gubitka
radne sposobnosti i smrti, kao posljedice povrede na radu, odnosno profesionalne
bolesti, ako:
1. učestvuju u akcijama spasavanja ili odbrane od elementarnih nepogoda ili
nesreća;
2. učestvuju u društveno organiziranim radnim akcijama u Federaciji pri obnovi i
izgradnji zemlje;
3. obavljaju poslove vojne ili odgovarajuće civilne zaštite ili ako se obučavaju za
vršenje ovih poslova;
4. izvršavaju naloge Vojske Federacije, odnosno ministarstva unutrašnjih poslova,
kao i lica rezervnog sastava tih organa;
5. obavljaju javne i druge društvene funkcije ili građanske dužnosti na poziv
državnih ili drugih ovlaštenih organa;
6. kao članovi operativnih sastava dobrovoljnih vatrogasnih organizacija vrše
poslove gašenja požara i zaštite od drugih nesreća;
7. kao članovi gorske službe spasavanja, odnosno ronioci, kada učestvuju u
otklanjanju neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi, odnosno imovine ili
kad učestvuju u spasavanju ljudi, odnosno imovine.
Član 16.
Licima iz čl. 14. i 15. ovog zakona osigurava se sticanje i korištenje prava
iz penzijskog i invalidskog osiguranja, pod uvjetima i na način kojim se osigurava
sticanje i korištenje tih prava zaposlenicima, ako ovim zakonom nije drugačije
uređeno.
Član 17.
Državljani Federacije koji nisu obuhvaćeni obaveznim penzijskim i
invalidskim osiguranjem mogu sebi i članovima svoje porodice dobrovoljnim
osiguranjem osiguravati prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, pod uvjetima
i u obimu utvrđenim ovim zakonom.
Državljani Federacije zaposleni u državi sa kojom nije zaključ en
međunarodni ugovor mogu se dobrovoljno osigurati na penzijsko i invalidsko
osiguranje, u skladu sa ovim zakonom.
Član 18.
Na dobrovoljno osiguranje može se osigurati lice koje je navršilo 15 godina
života i koje ima opću zdravstvenu sposobnost. Lice koje se nalazi na redovnom
školovanju ili odsluženju vojnog roka ne može se osigurati na dobrovoljno
osiguranje.
Član 19.
Lica iz člana 17. ovog zakona i lica kojima je prestalo svojstvo osiguranika
ne mogu ostvarivati prava po osnovu promijenjene radne sposobnosti.
468
Član 20.
Invalidnost, kao osnov za sticanje prava osiguranika u dobrovoljnom
osiguranju, postoji kad kod osiguranika uslijed bolesti ili povrede van rada nastupi
potpuna nesposobnost za rad i privređivanje.
III - STICANJE I OSTVARIVANJE PRAVA IZ
PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA
Član 21.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja stiču se za slučaj:
- starosti,
- invalidnosti,
- smrti.
3. Invalidnost
Član 22.
Invalidnost, u smislu ovog zakona, postoji kada osiguranik zbog trajnih
promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu,
profesionalnom bolešću, povredom van rada ili bolešću koje se ne mogu otkloniti
liječenjem ili mjerama medicinske rehabilitacije, postane potpuno nesposoban za
obavljanje poslova radnog mjesta na koje je bio raspoređen i koje je obavljao prije
nastanka invalidnosti.
Kod osiguranika iz stava 1. ovog člana postoji promijenjena radna
sposobnost kada može da radi puno radno vrijeme na drugim poslovima koji
odgovoraju njegovim tjelesnim i psihofizič kim sposobnostima sa ili bez
prekvalifikacije odnosno dokvalifikacije.
Gubitak radne sposobnosti kod osiguranika iz stava 1. ovog člana, u smislu
ovog zakona, postoji kada ne može da obavlja poslove iz stava 2. ovog člana.
Član 23.
Povredom na radu, u smislu ovog zakona, smatra se povreda osiguranika
prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehanič kim, fizikalnim ili hemijskim
djelovanjem, kao i povreda prouzrokovana naglim promjenama položaja tijela,
iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja
organizma, ako je takva povreda uzročno vezana za vršenje poslova svog radnog
mjesta.
Povredom na radu smatra se i povreda prouzrokovana na način iz stava 1.
ovog člana koju osiguranik pretrpi na redovnom putu od stana do mjesta rada ili
obratno, na putu preduzetom radi izvršavanja poslova i na putu preduzetom radi
stupanja na rad. Povredom na radu smatra se i bolest osiguranika koja je nastala
neposredno i kao isključiva posljedica nekog nesretnog slučaja ili više sile za
vrijeme obavljanja poslova svog radnog mjesta ili u vezi s njima.
Povredom na radu smatra se i povreda koju osiguranik pretrpi u obavljanju
poslova iz čl.14. i 15. ovog zakona.
469
Član 24.
Povredom na radu, u smislu ovog zakona, smatra se i povreda koju
osiguranik pretrpi na način iz člana 23. stav 1. ovog zakona:
1. u vezi sa korištenjem prava iz zdravstvene zaštite;
2. u vezi sa korištenjem prava na prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju po
ovom zakonu;
3. na drugom poslu koji vrši u interesu preduzeća i drugog pravnog lica u kome se
nalazi u radnom odnosu;
4. prilikom učestvovanja u organiziranim sportskim takmičenjima koje
organiziraju nadležni organi;
5. na putu od mjesta rada do mjesta stanovanja.
Povredom na radu, u smislu ovog zakona, smatra se i povreda
zemljoradnika prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehanič kim,
fizikalnim ili hemijskim djelovanjem, kao i povreda prouzrokovana naglim
promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je takva povreda uzročno vezana za
obavljanje poslova u poljoprivrednoj djelatnosti.
Povredom na radu, u smislu ovog zakona, smatra se i povreda osiguranika
koju je pretrpio prilikom obavljanja poslova u vrijeme koje mu se na osnovu člana
94. ovog zakona priznaje kao poseban staž.
Nosilac osiguranja učestvuje u utvrđivanju povrede na radu u preduzeću i
drugom pravnom licu, kod poslodavca i zemljoradnika.
Član 25.
Profesionalna bolest, u smislu ovog zakona, jeste određena bolest
prouzrokovana dužim neposrednim uticajem procesa i uvjeta rada na poslovima
koje je osiguranik obavljao na svom radnom mjestu.
Profesionalne bolesti i radna mjesta na kojima se te bolesti pojavljuju, kao i
uvjeti pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima, utvrđuju nosioci
osiguranja, po prethodno pribavljenom mišljenju odgovarajućih stručnih i naučnih
organizacija, uz saglasnost Federalnog ministarstva za socijalnu politiku, raseljene
osobe i izbjeglice (u daljem tekstu: Ministar- stvo). Propisi iz stava 2. ovog člana
donijet će se najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog
zakona.
Član 26.
Invalid rada, u smislu ovog zakona, jeste osiguranik koji po osnovu
invalidnosti ostvaruje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
Član 27.
Osiguranici kod kojih nastane invalidnost, zavisno od promijenjene radne
sposobnosti, razvrstavaju se u dvije kategorije invalidnosti:
- u I kategoriju invalidnosti razvrstavaju se osiguranici kod kojih nastane
gubitak radne sposobnosti,
- u II kategoriju invalidnosti razvrstavaju se osiguranici sa promijenjenom
radnom sposobnošcu.
470
Član 28.
Svojim radnim mjestom, u smislu ovog zakona, smatra se radno mjesto na
kome je osiguranik radio prije nastanka invalidnosti.
Drugim odgovarajućim radnim mjestom, odnosno odgovarajućim
zaposlenjem, smatra se radno mjesto koje odgovara tjelesnim i psihofizičkim
sposobnostima osiguranika na kome osiguranik sa radnim naporom, koji ne
pogoršava njegovo zdravstveno stanje, može da radi puno radno vrijeme, prema
promijenjenoj radnoj sposobnosti.
Član 29.
Invalidnost, kao osnov za sticanje prava osiguranika iz člana 11. tač. 1. i 2.
ovog zakona, postoji kada kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom
stanju prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom bolešću, povredom van
rada ili bolešću, koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske
rehabilitacije, nastane promjena ili gubitak radne sposobnosti za obavljanje
djelatnosti po osnovu koje je osiguran neposredno prije nastanka invalidnosti,
odnosno prije prestanka posljednjeg osiguranja, odnosno koji odgovaraju stepenu
njegove stručne spreme.
Invalidnost kao osnov za sticanje prava zemljoradnika, u smislu ovog
zakona, postoji kad kod osiguranika, na način iz stava 1. ovog člana, nastane
gubitak radne sposobnosti za obavljanje poslova u poljoprivrednoj djelatnosti.
Invalidnost kao osnov za sticanje prava lica iz čl. 14. i 15. ovog zakona
postoji kad kod lica, na način iz stava 1. ovog člana, nastane promjena ili gubitak
radne sposobnosti za poslove za koje je osposobljeno ili je njegovo
osposobljavanje bilo u toku neposredno prije nastanka invalidnosti.
4. Starosna penzija
Član 30.
Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 65 godina života i
najmjanje 20 godina penzijskog staža.
Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kada navrši 40 godina
penzijskog staža, bez obzira na godine života.
Član 31.
Osiguraniku kome se, u smislu ovog zakona, staž osiguranja računa s
uvećanim trajanjem, starosna granica za sticanje prava na penziju smanjuje se
srazmjerno stepenu uvećanja staža.
Član 32.
Starosna penzija se utvrđuje od mjesečnog prosjeka plaća koje je
osiguranik ostvario u bilo kojih uzastopnih 15 godina osiguranja koje su za
osiguranika najpovoljnije, počev od 1. januara 1966. godine, a ako nema tih
podataka, uzimaju se podaci od 1. januara 1970. godine (u daljem tekstu: penzijski
osnov).
471
Penzijski osnov iz stava 1. ovoga člana utvrđuje se na osnovu mjesečnog
prosjeka plaća koje je osiguranik ostvario u:
a) 2005. godini za 17 godina osiguranja;
b) 2006. godini za 19 godina osiguranja;
c) 2007. godini za 21 godinu osiguranja;
d) 2008. godini za 23 godine osiguranja;
e) 2009. godini za 25 godina osiguranja;
f) 2010. godini za 27 godina osiguranja;
g) 2011. godini za 29 godina osiguranja;
h) 2012. godini za 31 godinu osiguranja;
i) 2013. godini za 34 godine osiguranja;
j) 2014. godini za 37 godina osiguranja;
k) 2015. godini za 40 godina osiguranja
Kao godina osiguranja iz koje se uzima plaća za utvrđivanje penzijskog
osnova uzima se kalendarska godina u kojoj je osiguranik ostvario plaću,odnosno
naknadu plaće za najmanje šest mjeseci staža osiguranja.
Plaća, odnosno naknada plaće ostvarena u godini u kojoj osiguranik
ostvaruje pravo na starosnu penziju ne uzima se za utvrđivanje penzijskog osnova.
Kada se starosna penzija ostvaruje sa stažom osiguranja kraćim od broja
godina osiguranja utvrđenih u st. 1. i 2. ovoga člana, penzijski osnov se utvrđuje na
osnovu prosječne plaće ostvarene za vrijeme ukupnog staža osiguranja.
Član 33.
Za utvrđivanje penzijskog osnova iz člana 32. ovog zakona uzimaju se neto
plaće (u daljem tekstu: plaće), i novčane naknade koje je osiguranik ostvario,
odnosno neto osnovice osiguranja za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem
tekstu: osnovice osiguranja).
Član 34.
Za utvrđivanje penzijskog osnova uzima se prosječna mjesečna plaća koju
je osiguranik ostvario u punom radnom vremenu.
Plaća koja je ostvarena radom u vremenu dužem ili kraćem od punog
radnog vremena preračunava se na prosječni mjesečni iznos koji odgovara plaći za
puno radno vrijeme.
Osiguraniku koji je u kalendarskoj godini bio istovremeno u dva ili više
radnih odnosa, plaća se računa tako što se uzima ukupna ostvarena plaća i sati
provedeni na radu u svim radnim odnosima do punog radnog vremena.
Plaća ostvarena radom u vremenu dužem od punog radnog vremena uzima
se za utvrđivanje penzijskog osnova samo ako je takav rad imao karakter rada
dužeg od punog radnog vremena u smislu propisa o radu.
Član 35.
Za vrijeme za koje je osiguranik ostvario naknadu plaće prema propisima o
zdravstvenom osiguranju, za utvrđivanje penzijskog osnova uzima se iznos
prosječne mjesečne plaće osiguranika, koja se utvrđuje na osnovu plaće ostvarene u
472
kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj je nastala privremena spriječenost
za rad, preračunate koeficijentom za valorizaciju utvrđenim za tu godinu, u skladu
sa članom 45. ovog zakona.
Član 36.
U prosječan mjesečni iznos plaće za utvrđivanje penzijskog osnova uzima
se osnov za određivanje naknade, odnosno uzimaju se naknade koje ostvaruje
invalid rada sa promijenjenom radnom sposobnošću sa pravom na raspoređivanje
odnosno zaposlenje na odgovarajuće radno mjesto, kao i pravom na
prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju.
Kad se u obračunskom razdoblju za utvrđivanje penzijskog osnova nalaze i
periodi u kojima su ostvarene naknade plaće iz člana 75. tač. 1. do 3. ovog zakona,
za utvrđivanje penzijskog osnova uzimaju se osnovi od kojih su utvrđene visine
ovih naknada. Ovi osnovi preračunavaju se koeficijentom za valorizaciju
utvrđenim za godinu iz koje je uzeta plaća za utvrđivanje tih osnova, u skladu sa
članom 45. ovog zakona.
Kada se u obračunskom razdoblju za utvrđivanje penzijskog osnova nalaze
i periodi u kojima su ostvarene naknade plaća iz člana 75. tačka 4. ovog zakona, za
utvrđivanje penzijskog osnova uzima se iznos tih naknada preračunatih
koeficijentom za valorizaciju iz godine u kojoj su te naknade ostvarene. Ako se ove
naknade umanjuju za vrijeme privremene spriječenosti za rad, za utvrđivanje
penzijskog osnova naknade se uzimaju u punom iznosu.
Član 37.
Za utvrđivanje penzijskog osnova za osiguranike:
1. iz člana 8. i člana 10. stav 1. tačka 1. uzima se plaća ostvarena iz radnog
odnosa;
2. iz člana 8. tačka 5. ovog zakona uzima se plaća odnosno naknada za obavljanje
te funkcije.
Član 38.
Za utvrđivanje penzijskog osnova za osiguranike:
1. iz člana 8. tač. 6. i 7. ovog zakona uzima se plaća, koju bi za istu vrstu posla
ostvario u Federaciji;
2. iz čl. 9. i 10. ovog zakona uzima se osnovica osiguranja koja je služila kao
osnov za plaćanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje;
3. iz člana 11. stav 1. tač. 1. i 2. ovog zakona uzima se plaća osiguranika,
najmanje u visini prosječne plaće u Federaciji na osnovu podataka Federalnog
zavoda za statistiku (u daljem tekstu: Zavod);
4. iz člana 11. tačka 3. ovog zakona uzima se osnov od koga je određena naknada
koju osiguranik prima za vrijeme prekvalifikacije odnosno dokvalifikacije radi
odgovarajuć eg zapošljavanja;
5. iz člana 11. tačka 4. ovog zakona uzimaju se primanja vrhunskih sportista,
najmanje u visini prosječne plaće u Federaciji; iz člana 12. ovog zakona uzima
se osnovica na koju je zemljoradnik osiguran.
473
Član 39.
Za utvrđivanje penzijskog osnova uzima se i plaća ostvarena po osnovu
inovacija, racionalizacija i drugih vidova stvaralaštva u radu.
Prilikom utvrđivanja penzijskog osnova uzima se ukupan iznos plaće
ostvarene u skladu sa stavom 1. ovog člana, kao da je ostvarena u godini u kojoj je
isplaćena.
Član 40.
Osiguranicima koji ostvaruju pravo na penziju na osnovu međunarodnih
ugovora periodi provedeni u osiguranju kod inozemnog nosioca osiguranja ne
uzimaju se za utvrđivanje penzijskog osnova, prema ovom zakonu.
Član 41.
Osiguranicima iz člana 13. ovog zakona, za vrijeme čekanja na zaposlenje,
za utvrđivanje penzijskog osnova uzima se osnovica na koju je plaćen doprinos za
penzijsko i invalidsko osiguranje.
Za utvrđivanje penzijskog osnova za osiguranike iz čl. 14. i 15. ovog
zakona, uzima se prosječna plaća u Federaciji na osnovu podataka Zavoda (u
daljem tekstu: prosječna plaća u Federaciji), a ako je to za osiguranika povoljnije,
plaća ili osnovica osiguranja na koju je plaćen doprinos prije sticanja svojstva
osiguranog lica iz čl. 14. i 15. ovog zakona.
Za osiguranike iz člana 17. ovog zakona za utvrđivanje penzijskog osnova,
uzima se osnovica osiguranja na koju je obračunat i uplaćen doprinos za penzijsko
i invalidsko osiguranje.
Član 42.
Za osiguranike koji nemaju plaću ostvarenu poslije 1. januara 1966. godine
penzijski osnov utvrđuje se u procentu od osnova koji predstavlja prosječna plaća u
Federaciji u godini koja prethodi godini ostvarivanja prava i iznosi:
- 160% za osiguranike sa visokom stručnom spremom,
- 122% za osiguranike sa višom stručnom spremom i VK radnike,
- 95% za osiguranike sa srednjom stručnom spremom i KV radnike,
- 70% za osiguranike sa nižom stručnom spremom i PK i NK radnike.
Pod stručnom spremom iz stava 1. ovog člana podrazumijeva se stručna
sprema koju je osiguranik imao u momentu prestanka osiguranja.
Član 43.
Za utvrđivanje penzijskog osnova ne uzimaju se slijedeća primanja:
- nagrade po osnovu posebnog priznanja ili bilo kakve jednokratne
nagrade, naknade i sl.,
- primanja koja predstavljaju naknadu troškova (dnevnice, terenski
dodatak, dodatak za odvojeni život od porodice, naknade za korištenje
putničkog automobila i sl.),
- primanja iz sredstava zajedničke potrošnje koja koriste zaposlenici
preduzeća i drugog pravnog lica (za godišnji odmor i rekreaciju, za
ishranu, prilikom odlaska iz preduzeća i drugog pravnog lica,
penzioniranja, jubilarnih proslava za ispunjavanje određenog staža i sl.).
474
Član 44.
Kao godina osiguranja iz koje se uzima plaća i ostala primanja za
utvrđivanje penzijskog osnova računa se svaka kalendarska godina u kojoj je
osiguranik ostvario plaću, odnosno naknadu plaće za najmanje šest mjeseci rada u
punom radnom vremenu.
Ako osiguranik nije ostvario plaću, odnosno naknadu plaće za potreban
broj mjeseci iz stava 1. ovog člana, period za koji se plaća uzima za utvrđivanje
penzijskog osnova pomjera se unazad za jednu ili više kalendarskih godina, dok se
ne dobije obračunski period koji se uzima za utvrđivanje penzijskog osnova u
smislu ovog zakona.
Plaće za svaku godinu uzimaju se u cijelosti za utvrđivanje penzijskog
osnova.
Član 45.
Plaće iz ranijih godina valoriziraju se prema kretanju prosjeka plaća svih
zaposlenih na teritoriji Federacije. Valorizacija plaća iz ranijih godina, prema
kojima se u smislu člana 32. ovog zakona utvrđuje penzija, vrši se prema prosjeku
plaća u posljednjoj kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj osiguranik
ostvaruje pravo na penziju, odnosno prema kretanju penzije u godinama u kojima
nije izvršeno u potpunosti usklađivanje penzija prema kretanju plaća svih
zaposlenih.
Koeficijente za valorizaciju plaća iz ranijih godina utvrđuju nosioci
osiguranja, svake godine jedinstveno za sve plaće na osnovu statističkih podataka o
kretanju plaća svih zaposlenih na teritoriji Federacije.
Član 46.
Koeficijenti valorizacije izražavaju se cijelim brojevima, sa tri decimale.
Koeficijenti valorizacije za svaku godinu jedinstveni su za sve plaće, bez obzira na
njihovu visinu.
Saopćenje o koeficijentu valorizacije objavljuje se u "Službenim novinama
Federacije BiH".
Član 47.
Penzijski osnov utvrđuje se tako što se plaće iz perioda iz kojeg se plaće
uzimaju za utvrđivanje penzijskog osnova, valorizirane u skladu sa čanom 45. ovog
zakona, zbrajaju sa plaćama iz godine za koju je utvrđeno da se uzimaju u
nominalnom iznosu i dijele sa ukupnim brojem sati iz perioda iz kojeg se plaće
uzimaju za utvrđivanje penzijskog osnova u kojem su plaće ostvarene, pa tako
dobijeni iznos, koji predstavlja prosječni novčani izraz vrijednosti jednog radnog
sata u obračunskom periodu, množi se sa brojem sati prosječnog mjesečnog punog
radnog vremena.
Ukupna plaća ostvarena radom u punom, kraćem od punog i dužem od
punog radnog vremena u jednoj godini preračunava se radi utvrđivanja penzijskog
osnova na iznos koji odgovara plaći za puno radno vrijeme. Kao puno radno
vrijeme uzima se broj sati rada sedmično ili u dužem razdoblju, u smislu propisa o
radu. U ukupan broj sati za koje je ostvarena ukupna plaća uzimaju se u obzir i sati
475
za koje je osiguranik primao novčanu naknadu po propisima o radnim odnosima,
zdravstvenom i penzijskom i invalidskom osiguranju i drugim propisima po kojima
se isplać uje naknada plaće.
Prosječno mjesečno puno radno vrijeme u periodu iz kojeg se plaće
uzimaju za utvrđivanje penzijskog osnova utvrđuje se na taj način da se zbrajaju
svi sati mjesečnog punog radnog vremena, utvrđenog propisom ili općim aktom
preduzeća ili drugog pravnog lica za poslove koje je osiguranik obavljao i taj zbir
podijeli sa brojem mjeseci iz kojih se plaće uzimaju za utvrđivanje penzijskog
osnova.
Član 48.
Ako nosilac osiguranja, odnosno osiguranik ne raspolaže podacima o plaći
za utvrđivanje penzijskog osnova u skladu sa članom 32. ovog zakona, za godine
za koje se ne raspolaže podacima o plaći osiguranika kao plaća uzima se iznos
prosječne plaće u Federaciji za te godine uvećan, odnosno umanjen za onoliko
koliko je plaća osiguranika bila prosječno veća odnosno manja od prosječne plaće
u Federaciji u godinama za koje se raspolaže podacima o plaći osiguranika.
Smatra se da nosilac osiguranja, odnosno osiguranik ne raspolaže podacima
o plaći u smislu stava 1. ovog člana ako ne raspolaže podacima o plaći utvrđenim u
članu 32. ovog zakona, osim ako se radi o invalidskoj penziji koja se stiče sa
stažom osiguranja manjim od staža osiguranja utvrđenog u članu 32. ovog zakona
Član 49.
Osiguranicima koji su sami obveznici plaćanja doprinosa za penzijsko i
invalidsko osiguranje za utvrđivanje penzijskog osnova uzimaju se osnovice koje
služe za obračunavanje i plaćanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Član 50.
Starosna penzija se utvrđuje u procentu od penzijskog osnova prema dužini
penzijskog staža. Za dvadeset godina penzijskog staža ona iznosi 45% od
penzijskog osnova. Za svaku daljnju navršenu godinu, povećava se na sljedeći
način:
a) u 2001. godini za 1,90%;
b) u 2002. godini za 1,80%;
c) u 2003. godini za 1,70%;
d) u 2004. godini za 1,60%;
e) u 2005. godini i u sljedećim godinama za 1,50%.
Od 2005. godine starosna penzija ne može iznositi više od 75%
penzijskog osnova.
Starosna penzija u godini u kojoj osiguranik ostvaruje pravo na penziju
prethodno se usklađuje od 1. januara, a prema kretanju plaće u decembru prethodne
godine u odnosu na cijelu prethodnu godinu. U godinama u kojima nije izvršeno
usklađivanje penzije sa punim rastom plaća usklađivanje se vrši procentom koji se
dobije kada se prosječna penzija iz decembra prethodne godine stavi u odnos sa
prosječnom penzijom iz cijele prethodne godine.
476
Starosna penzija sa svim dodacima kod određivanja ne može iznositi više
od iznosa prosječne plaće isplaćene u decembru prethodne godine, uvećane dva
puta, usklađene za procenat porasta penzija u godini u kojoj se određuje starosna
penzija.
5. Usklađivanje penzija
Član 51.
Usklađivanje penzija utvrđenih u skladu sa odredbama ovoga zakona vrši
se mjesečno, po potrebi, na osnovu sredstava dodjeljenih za isplatu penzija.
Ukoliko penzijska sredstva koja posjeduje nositelj osiguranja (u daljem
tekstu: raspoloživa sredstva) nisu jednaka troškovima, što podrazumijeva
administrativne troškove i penzije u iznosu utvrđenom u skladu sa ovim zakonom
za mjesec za koji se vrši isplata penzija (u daljem tekstu: troškovi), vrši se ponovni
obračun penzija tako što se iznos penzija za taj mjesec množi sa dolje utvrđenim
koeficijentom.
U slučaju da su raspoloživa sredstva manja od troškova, koeficijent iz stava
2. ovoga člana utvrđuje se tako što se sredstva potrebna za administrativne
troškove i sredstva potrebna za isplatu svih penzija do minimalnog iznosa za taj
mjesec oduzimaju od raspoloživih sredstava. Iznos potreban za isplatu minimalnog
iznosa penzija svim penzionerima utvrđuje se množenjem broja korisnika
penzijskog osiguranja sa minimalnom penzijom. Iznos koji se dobije kada se
administrativni troškovi i penzije do minimalnog iznosa oduzmu od raspoloživih
sredstava za taj mjesec dijeli se iznosom potrebnim da se izvrši isplata svim
penzionerima u tom mjesecu, na osnovu penzije u iznosu utvrđenom u skladu sa
ovim zakonom, nakon oduzimanja administrativnih troškova i iznosa potrebnog za
isplatu minimalnih penzija svim penzionerima.
Kada su raspoloživa sredstva manja od troškova, sve penzije osim
minimalne penzije množe se koeficijentom iz stava 3. ovoga člana. Koeficijent se
primjenjuje na razliku između svake pojedine penzije u iznosu utvrđenom u skladu
sa ovim zakonom za mjesec za koje se vrši isplata penzija i minimalnog iznosa
penzije.
U slučaju da su raspoloživa sredstva veća od troškova, koeficijent iz stava
2. ovog člana utvrđuje se oduzimanjem sredstava potrebnih za administrativne
troškove od raspoloživih sredstava.
Iznos koji se dobije oduzimanjem administrativnih troškova od
raspoloživih sredstava dijeli se sa iznosom potrebnim da se izvrši isplata svim
penzionerima u tom mjesecu, na osnovu penzije u iznosu utvrđenom u skladu sa
ovim zakonom, nakon oduzimanja administrativnih troškova.
Kada su raspoloživa sredstva veća od troškova, koeficijent se odnosi na sve
penzije. Svaka pojedina penzija utvrđena u skladu sa ovim zakonom množi se
koeficijentom iz stava 5. ovoga člana.
477
6. Invalidska penzija
Član 52.
Osiguranik, kod koga je utvrđena I kategorija invalidnosti stiče pravo na
invalidsku penziju:
- ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom
bolešću, bez obzira na dužinu penzijskog staža;
- ako je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolešću, pod
uvjetom da je prije nastanka invalidnosti imao navršen penzijski staž
koji mu pokriva najmanje jednu trećinu razdoblja od navršenih najmanje
20 godina života do dana nastanka invalidnosti (u daljem tekstu: radni
vijek), računajući radni vijek na pune godine.
Član 53.
Osiguranik kod koga je utvrđena I kategorija invalidnosti do navršene 30.
godine života stiče pravo na invalidsku penziju ako je invalidnost prouzrokovana
povredom van rada ili bolešću, pod uvjetom da prije nastanka invalidnosti ima
navršen penzijski staž koji mu pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka, ali
najmanje jednu godinu osiguranja.
Osiguraniku iz stava 1. ovog člana koji je bio na redovnom školovanju i
takvim školovanjem stekao višu ili visoku stručnu spremu, radni vijek se računa od
22 godine života, ako je stekao višu stručnu spremu, odnosno 25 godina ako je
stekao visoku stručnu spremu.
Kada se invalidska penzija određuje od plaće ostvarene u godini u kojoj je
nastala invalidnost, penzija se prethodno usklađuje, počev od dana sticanja prava
prema kretanju plaća u posljednjem mjesecu iz perioda iz koga su plaće uzete za
utvrđivanje penzijskog osnova u odnosu na cijeli period iz koga su plaće uzete za
utvrđivanje penzijskog osnova.
Član 54.
Invalidska penzija se utvrđuje od penzijskog osnova koji se utvrđuje na
način predviđen u čl. 32. do 49. ovog zakona.
Kada se invalidska penzija stiče sa stažom osiguranja kraćim od broja
godina staža osiguranja u skladu sa članom 32. st. 1. i 2. ovog zakona, penzijski
osnov se utvrđuje na osnovu prosječne plaće ostvarene za vrijeme ukupnog trajanja
osiguranja.
Kada se invalidska penzija stiče sa stažom osiguranja kraćim od broja
godina staža osiguranja u skladu sa članom 32 st. 1. i 2. ovog zakona, za
utvrđivanje penzijskog osnova ne uzima se plaća ostvarena u godini u kojoj se
ostvaruje pravo na invalidsku penziju.
Izuzetno od stava 3. ovog člana, plaća ostvarena u godini u kojoj se
ostvaruje pravo na invalidsku penziju uzima se za utvrđivanje penzijskog osnova
kada se invalidska penzija stiče samo na osnovu staža osiguranja ostvarenog u toj
godini.
Kada se invalidska penzija ostvaruje sa stažom osiguranja ostvarenim u
godini koja prethodi godini ostvarivanja prava i u godini ostvarivanja prava, za
478
utvrđivanje penzijskog osnova uzima se plaća ostvarena u godini koja prethodi
godini u kojoj se ostvaruje pravo, bez obzira na to da li je osiguranik u toj godini
ostvario plaću, odnosno naknadu plaće za najmanje šest mjeseci staža osiguranja.
Član 55.
Invalidska penzija u slučaju invalidnosti prouzrokovane povredom na radu
ili profesionalnom bolešću ne može biti manja od iznosa starosne penzije za 40
godina penzijskog staža.
Invalidska penzija u slučaju invalidnosti prouzrokovane bolešću ili
povredom van rada određuje se od penzijskog osnova zavisno od dužine
penzijskog staža i pokrivenosti radnog vijeka penzijskim stažom.
Visina invalidske penzije ne može biti manja od visine starosne penzije za
jednak penzijski staž.
Član 56.
Invalidska penzija u slučaju invalidnosti prouzrokovane bolešću ili
povredom van rada određuje se u procentu u ovisnosti o broju godina penzijskog
staža i pokrivenosti radnog vijeka penzijskim stažom i iznosi:
Navršeni penzijski
staž (godina)
Pokrivenost radnog vijeka
penzijskim stažom3/4 i više %
Pokrivenost radnog vijeka
penzijskim stažom manje od 3/4%
do 20 50 47
21 51,67 48,87
22 53,34 50,74
23 55,01 52,61
24 56,68 54,48
25 58,35 56,35
26 60,02 58,22
27 61,69 60,09
28 63,36 61,96
29 65,03 63,83
30 66,70 65,70
31 68,37 67,57
32 70,04 69,44
33 71,71 71,31
34 73,38 73,18
35 i više 75 75
Invalidska penzija ne može biti veća od 75% od penzijskog osnova.
479
Član 57.
Kod određivanja visine invalidske penzije iz člana 56. ovog zakona
osiguraniku koji je bio na redovnom školovanju i takvim školovanjem stekao višu
ili visoku spremu radni vijek računa se od navršene 22, (viša sprema), odnosno 25.
(visoka sprema) godine života, pa do nastanka invalidnosti.
Kod određivanja visine invalidske penzije osiguraniku koji je poslije
navršene 20. godine života bio na odsluženju odnosno dosluženju vojnog roka to
vrijeme ne računa se u radni vijek.
Član 58.
Osiguraniku kod koga je invalidnost prouzrokovana djelomično povredom
na radu ili profesionalnom bolešću, a djelomično bolešću ili povredom van rada
invalidska penzija određuje se kao jedna penzija, koja se sastoji od srazmjernog
dijela invalidske penzije obračunate za slučaj povrede na radu ili profesionalne
bolesti i od srazmjernog dijela invalidske penzije obračunate za slučaj bolesti ili
povrede van rada, tako što se prethodno odredi iznos invalidske penzije koja bi
pripadala da je ukupna invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili
profesionalnom bolešću i iznos invalidske penzije koja bi pripadala da je ukupna
invalidnost prouzrokovana bolešću ili povredom van rada. Od svakog tako
obračunatog iznosa uzima se dio u procentu koji odgovara uticaju pojedinih uzroka
invalidnosti na ukupnu invalidnost. Zbir tako dobivenih iznosa čini invalidsku
penziju, koja ne može iznositi više od 75 % od penzijskog osnova.
Član 59.
Licima iz čl. 14. i 15. ovog zakona pripada invalidska penzija u visini
najniže penzije utvrđene ovim zakonom.
Licima iz stava 1. ovog člana koja su istovremeno osigurana po drugom
osnovu kao osnov za određivanje invalidske penzije uzima se plaća, odnosno
osnovica za plaćanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje prije dobivanja
svojstva osiguranog lica iz čl. 14. i 15. ovog zakona, ako je to za njih povoljnije.
7. Porodična penzija
Član 60.
Porodičnu penziju mogu ostvariti članovi porodice:
- bračni drug;
- djeca rođena u braku, van braka, usvojena, pastorčad koju je osiguranik
izdržavao, unučad i druga djeca bez roditelja koju je osiguranik
izdržavao do svoje smrti.
Porodičnu penziju može ostvariti i bračni drug iz razvedenog braka, ako mu
je sudskom odlukom utvrđeno pravo na izdržavanje.
Član 61.
Članovi porodice stiču pravo na porodičnu penziju, ako je umrli osiguranik
ispunjavao jedan od uvjeta:
480
- ispunio uvjete za starosnu penziju;
- po osnovu ostvarenog staža stekao uvjete za invalidsku penziju;
- bio korisnik starosne ili invalidske penzije.
Ako je smrt osiguranika nastala kao posljedica povrede na radu ili
profesionalne bolesti, članovi porodice stiču pravo na porodičnu penziju bez obzira
na dužinu penzijskog staža osiguranika.
Član 62.
Udovica stiče pravo na porodičnu penziju, ako ispunjava jedan od uvjeta:
1. ako je do smrti bračnog druga navršila 45 godina života;
2. ako je do smrti bračnog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti bračnog
druga postala potpuno nesposobna za privređivanje;
3. ako je poslije smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo
na porodičnu penziju po tom bračnom drugu, a udovica vrši roditeljske
dužnosti prema toj djeci. Udovica koja u toku trajanja prava po tom osnovu
postane potpuno nesposobna za privređivanje zadržava pravo na porodičnu
penziju, dok postoji takva nesposobnost.
Udovica koja u toku trajanja prava na porodičnu penziju stečenog pod
uvjetima iz stava 1. tač. 2. i 3. ovog člana navrši 45 godina života zadržava trajno
pravo na porodičnu penziju.
Član 63.
Pravo na porodičnu penziju ima udovica i kad je dijete osiguranika rođeno
300 dana poslije njegove smrti, s tim što ovo pravo pripada od dana smrti
osiguranika.
Član 64.
Udovac stiče pravo na porodičnu penziju, ako ispunjava jedan od uvjeta:
1. ako je do smrti bračnog druga navršio 60 godina života;
2. ako je do smrti bračnog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti bračnog
druga postao potpuno nesposoban za privređivanje;
3. ako je poslije smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo
na porodičnu penziju po tom bračnom drugu, a udovac vrši roditeljske dužnosti
prema toj djeci.
Udovac koji u toku trajanja prava na porodičnu penziju po tom osnovu
postane potpuno nesposoban za privređivanje zadržava pravo na porodičnu penziju
dok postoji takva nesposobnost.
Udovac koji u toku trajanja prava na porodičnu penziju stečenog pod
uvjetima iz stava 1. tač. 2. i 3.ovog člana navši 60 godina života zadržava trajno
pravo na porodičnu penziju.
Član 65.
Dijete stiče pravo na porodičnu penziju i može to pravo koristiti do
navršenih 15 godina života.
Dijete starije od 15 godina života zadržava, odnosno stiče pravo na
porodičnu penziju ako je na redovnom školovanju.
481
Pravo na porodičnu penziju pripada za vrijeme trajanja redovnog
školovanja, a najkasnije do navršenih 25 godina života.
Ako je redovno školovanje prekinuto zbog učešća u odbrani Bosne i
Hercegovine, pravo na porodičnu penziju može se steći odnosno koristiti i nakon
godina iz stava 2. ovog člana onoliko vremena koliko je dijete zbog učešća u
odbrani Bosne i Hercegovine izgubilo na redovnom školovanju.
Ne smatra se redovnim školovanjem ako dijete nastavi školovanje u školi
istog ranga koju je već završilo.
Član 66.
Dijete koje postane potpuno nesposobno za samostalan život i rad do
navršenih godina života do kojih se djeci osigurava pravo na porodičnu penziju ima
pravo na porodičnu penziju za sve vrijeme dok takva nesposobnost traje.
Dijete kod koga nastane potpuna i trajna nesposobnost za samostalan život i
rad poslije navršenja godina života do kojih se djeci osigurava pravo na porodičnu
penziju, a prije smrti osiguranika, stiče pravo na porodičnu penziju ako ga je
osiguranik izdržavao do svoje smrti.
Član 67.
Članovi porodice korisnika starosne ili invalidske penzije stiču pravo na
porodičnu penziju pod uvjetima kao i članovi porodice osiguranika.
Član 68.
Članovi porodice stranog državljanina osiguranika, odnosno korisnika
starosne ili invalidske penzije koji stalno borave u inozemstvu, mogu steći pravo na
porodičnu penziju po ovom zakonu, ako država u kojoj oni stalno borave priznaje
to pravo državljanima Federacije, odnosno ako međunarodnim ugovorom nije
drugačije određeno.
Član 69.
Porodična penzija se određuje od starosne ili invalidske penzije koja bi
osiguraniku pripadala u momentu smrti, odnosno od penzije koja je korisniku
penzije pripadala u momentu smrti.
Visina porodične penzije određuje se od iznosa penzije iz stava 1. ovog
člana, zavisno od broja članova porodice koji imaju pravo na tu penziju i iznosi:
- za jednog člana 70%,
- za dva člana 80%,
- za tri člana 90%,
- za četiri i više članova porodice 100% od osnova.
Član 70.
Ako pravo na porodičnu penziju imaju razvedeni bračni drug i bračni drug
iz novog braka osiguranika, odnosno korisnika penzije, određuje se jedna
porodična penzija u visini koja pripada jednom članu porodice. Ta penzija se dijeli
na jednake dijelove. Ako nekom od korisnika porodične penzije prestane pravo na
482
penziju ili mu bude obustavljena isplata porodične penzije, preostalim korisnicima
penzije određuje se novi iznos porodične penzije.
Ako neki od korisnika porodične penzije živi odvojeno, porodična penzija
dijeli se na jednake dijelove svim korisnicima porodične penzije.
Član 71.
Odredbe ovog zakona o usklađivanju starosne penzije primjenjuju se i na
invalidsku i porodičnu penziju.
8. Zajamčena penzija i najniža penzija
Član 72.
Osiguranicima koji su ostvarili penziju u visini od 85% od penzijskog
osnova ili osiguranicima koji su ostvarili starosnu penziju sa 40 godina penzijskog
staža i invalidsku penziju sa 35 godina penzijskog staža i osiguranicima koji su
ostvarili invalidsku penziju po osnovu invalidnosti prouzrokovane povredom na
radu ili profesionalnom bolešću osigurava se zajamčena penzija koja ne može biti
manja od 80% od prosječne penzije isplaćene u decembru prethodne godine,
usklađene za procenat porasta penzija u godini u kojoj se isplaćuje zajamčena
penzija. Osiguranicima koji nisu obuhvaćeni stavom 1. ovog člana i korisnicima
porodične penzije ovih osiguranika osigurava se najniži iznos penzije koji ne može
biti manji od 60% od prosječne penzije isplaćene u decembru prethodne godine,
usklađene za procenat porasta penzija u godini u kojoj se isplaćuje najniži iznos
penzije.
Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne odnose se na osiguranike koji su ostvarili
pravo na srazmjerni dio penzije po međunarodnim ugovorima.
6a - Novčana naknada za fizičku onesposobljenost.
Član 72.a.
1. Fizička onesposobljenost postoji kada je osiguranik pretrpio gubitak, ozbiljnu
povredu ili značajnu onesposobljenost organa ili dijelova tijela što pogoršava
prirodnu aktivnost organizma i zahtijeva veći napor za zadovoljavanje životnih
potreba, bez obzira da li je na taj način prouzrokovana invalidnost ili ne.
2. Pravo na novčanu naknadu zbog fizičke onesposobljenosti stiče osiguranik čija
je fizička onesposobljenost u iznosu od najmanje 30% nastala kao rezultat
povrede na radu ili bolesti uzrokovane radom.
3. Vrste fizičke onesposobljenosti na osnovu kojih se stiče pravo na novčanu
naknadu kao i procenat takve onesposobljenosti utvrđuju se zakonom.
Član 72.b.
1. Osnov za novčanu naknadu za fizičku onesposobljenost je najniži iznos penzije
utvrđen u skladu sa članom 72. ovoga zakona.
2. Novčana naknada za fizičku onesposobljenost se utvrđuje prema procentu
fizičke onesposobljenosti i izražava se u odgovarajućem procentu od osnova te
iznosi:
483
Za fizičku
onesposobljenost
od
Stepen Novčana naknada izražena kao
procenat od osnove
100% 1 60%
90% 2 54%
80% 3 48%
70% 4 42%
60% 5 36%
50% 6 30%
40% 7 24%
30% 8 18%
Član 72.c.
Osiguranik ima pravo na novčanu naknadu od momenta nastupanja fizičke
onesposobljenosti ukoliko je zahtjev za naknadu podnesen u roku od 6 mjeseci od
dana nastupanja fizičke onesposobljenosti. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka
predviđenog perioda, osiguranik ima pravo na novčanu naknadu od prvog dana u
mjesecu nakon podnošenja zahtjeva kao i retroaktivno za šest mjeseci.
Član 72. d.
Ako je osiguranik za isti slučaj fizičke onesposobljenosti stekao pravo na
novčanu naknadu i na osnovu ovog zakona i na osnovu drugih propisa, u tom
slučaju može po sopstvenom izboru koristiti bilo koji od ova dva osnova za
naknadu.
9. Prava invalida II kategorije invalidnosti
Član 73.
Osiguranik kod koga je utvrđena II kategorija invalidnosti ima pravo da
bude raspoređen na drugo odgovarajuće radno mjesto, odnosno pravo na
odgovarajuće zaposlenje, prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju, kao i pravo na
odgovarajuće novčane naknade u vezi s korištenjem tih prava.
Prava iz stava 1. ovog člana osiguranik ostvaruje u preduzeću i u drugom
pravnom licu, odnosno kod poslodavca.
Član 74.
Osiguranik kod koga je utvrđena II kategorija invalidnosti ima pravo na:
1. raspoređivanje ili zaposlenje na drugom odgovarajućem poslu;
2. prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju do navršene 55. godine života.
484
Član 75.
Osiguranik kod koga je utvrđena II kategorija invalidnosti ima pravo na
naknadu:
1. plaće od dana nastanka invalidnosti do dana raspoređ ivanja ili zapošljavanja
na drugom odgovarajućem poslu, odnosno do upućivanja na prekvalifikaciju
odnosno dokvalifikaciju;
2. plaće za vrijeme prekvalifikacije odnosno dokvalifikacije;
3. plaće od dana završene prekvalifikacije odnosno dokvalifikacije do dana
raspoređivanja, odnosno zapošljavanja na drugom odgovarajućem poslu;
4. zbog manje plaće na drugom odgovarajućem poslu.
Član 76.
Osnov za određivanje naknade plaće iz člana 75. tač. 1. do 3. ovog zakona
predstavlja plaća odnosno naknada plaće koju je osiguranik ostvario u posljednjoj
godini osiguranja koja prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost.
Naknada plaće iz stava 1. ovog člana usklađuje se u toku godine, u skladu
sa ovim zakonom.
Član 77.
Naknada plaće iz člana 75. tač. 1. do 3. ovog zakona ne može biti niža od
30% od prosječne plaće svih zaposlenih na teritoriji Fedracije u prethodnom
tromjesečju na osnovu podataka Zavoda.
Član 78.
Naknada plaće iz člana 75. tačka 4. ovog zakona određuje se u visini
razlike između valorizirane prosječne mjesečne plaće koju je osiguranik ostvario u
godini osiguranja koja prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost i prosječne
mjesečne plaće koju on ostvaruje na drugom poslu na koji je nakon toga raspoređ
en odnosno zaposlen.
Ako osiguranik u godini osiguranja koja prethodi godini u kojoj je nastala
invalidnost, nije ostvario plaću nego naknadu plaće prema propisima o
zdravstvenom osiguranju, naknada se određuje tako da se uzme iznos prosječne
mjesečne plaće koji se utvrđuje na osnovu plaće ostvarene u kalendarskoj godini
koja prethodi godini u kojoj je nastala privremena spriječenost za rad, preračunata
koeficijentom za valorizaciju utvrđenim za tu godinu.
Ako posljednja godina osiguranja iz stava 1. ovog člana nije godina koja
neposredno prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost, već neka ranija godina,
plaće iz te godine dovode se valorizacijom na nivo plaće u godini koja neposredno
prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost.
Član 79.
Visinu naknade plaće iz člana 75. tač. 1. do 3. ovog zakona utvrđuje
preduzeće, drugo pravno lice, odnosno poslodavac, u skladu sa ovim zakonom.
485
Naknada plaće iz člana 75. tač. 1., do 4. ovog zakona usklađuje se sa
kretanjem prosječne plaće u preduzeću, odnosno drugom pravnom licu, odnosno
kod poslodavca u godini u kojoj se naknada plaće ostvaruje.
Član 80.
Licima iz čl. 14. i 15. ovog zakona kao osnov za utvrđivanje naknade iz
člana 75. ovog zakona uzima se prosječna plaća u Federaciji u prethodnoj godini
prema podacima Zavoda.
Član 81.
Pravo na prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju, pravo na raspoređivanje
na drugo odgovarajuće radno mjesto i pravo na naknade iz člana 75. tač. 1. do 4.
ovog zakona, osiguranik ostvaruje u preduzeću i drugom pravnom licu, odnosno
kod poslodavca kod koga je radio u vrijeme nastanka invalidnosti.
IV - PENZIJSKI STAŽ
Član 82.
Penzijski staž, u smislu ovog zakona, na osnovu koga se stiču i ostvaruju
prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, obuhvaća:
1. vrijeme provedeno u osiguranju od dana stupanja na snagu ovog zakona
koje se računa u staž osiguranja po odredbama čl. 83. do 93. i poseban staž iz člana
94. ovog zakona;
2. vrijeme navršeno do stupanja na snagu ovog zakona koje se računa u
penzijski staž po propisima koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, ako
ovim zakonom nije drugačije određeno.
Penzijski staž ostvaren u bivšim republikama Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije i u Zavodu za penzijsko I invalidsko osiguranje vojnih
osiguranika do 6. marta 1992. godine uzet će se u obzir državljanima Bosne i
Hercegovine na teritoriji Federacije za ostvarivanje prava iz penzijskog i
invalidskog osiguranja, a penzija će se odrediti prema stažu ostvarenom u
Federaciji, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije uređeno, odnosno na
osnovu reciprociteta.
Osiguranik iz stava 2. ovog člana koji samo prema stažu ostvarenom u
Federaciji ne ispunjava uvjete za sticanje prava na penziju prilikom određivanja
penzije smatrat će se da ispunjava minimalne uvjete utvrđene ovim zakonom i
prema tim uvjetima utvrdit će se visina penzije.
Staž osiguranja kod različitih nosilaca penzijskog i invalidskog osiguranja u
Federaciji i Republici Srpskoj priznavat će se u skladu sa ugovorom zaključenim
između navedenih subjekata.
Pri ostvarivanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja pripadaju
osiguraniku na osnovu penzijskog staža, u staž osiguranja se uračunava samo
vrijeme za koje je uplaćen doprinos.
486
Lica iz čl. 14. i 15. ovog zakona mogu ostvariti prava iz penzijskog i
invalidskog osiguranja pod uvjetom da su uplaćeni doprinosi prije nastanka
osiguranog slučaja.
1. Staž osiguranja koji se računa sa efektivnim trajanjem
Član 83.
U staž osiguranja sa efektivnim trajanjem (u daljem tekstu: staž osiguranja)
računa se vrijeme koje je osiguranik iz čl. 8. do ovog zakona proveo poslije
navršene 15-te godine života u radnom odnosu odnosno na radu po osnovu koga je
bio obavezno osiguran na penzijsko i invalidsko osiguranje i osigurano lice iz člana
13. ovog zakona.
Član 84.
U staž osiguranja računa se vrijeme provedeno u radnom odnosu s punim
radnim vremenom.
Pod punim radnim vremenom iz stava 1. ovog člana podrazumijeva se i
vrijeme koje zaposlenik provede u radnom odnosu sa skraćenim radnim vremenom
koje se, u smislu propisa o radu, smatra punim radnim vremenom.
U staž osiguranja računa se i vrijeme provedeno u radnom odnosu s
nepunim radnim vremenom, osim slučajeva iz stava 2. ovog člana, u trajanju koje
odgovara ukupnom broju sati takvog rada ostvarenog za pojedine godine,
obračunatog na puno radno vrijeme, u skladu sa propisima o radnim odnosima.
Odredbe st. 1. i 2. ovog člana pimjenjuju se i kada je radno vrijeme
ostvareno u dva ili više radnih odnosa.
Član 85.
U staž osiguranja računa se vrijeme koje je osiguranik proveo:
1. na bolovanju po prestanku radnog odnosa ili drugog rada po osnovu koga je bio
osiguran, ako je za to vrijeme primao naknadu plaće;
2. na profesionalnoj rehabilitaciji, na prekvalifikaciji odnosno dokvalifikaciji.
Član 86.
U staž osiguranja, pod uvjetom iz člana 82. stav 5. ovog zakona, računa se
vrijeme koje je u toku trajanja radnog odnosa osiguranik proveo:
1. na odsustvu bez naknade plaće najviše do 30 dana u jednoj kalendarskoj
godini;
2. za vrijeme udaljenja sa rada (suspenzija) najviše do 30 dana, ako je zbog
izrečene disciplinske mjere prestao radni odnos;
3. u pritvoru najviše do 30 dana, osim ako je krivični postupak bio pravosnažnom
odlukom obustavljen ili ako je osiguranik bio oslobođen optužbe ili optužba
bila odbijena, ali ne zbog nenadležnosti suda;
4. na izdržavanju kazne zatvora najviše do 30 dana.
487
Član 87.
Osiguraniku sa promijenjenom radnom sposobnošću u staž osiguranja
računa se vrijeme čekanja na prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju, i vrijeme
čekanja na odgovarajuće zaposlenje, dok prima odgovarajuću naknadu.
U staž osiguranja računa se vrijeme osiguranja iz člana 13. ovog zakona.
Član 88.
U staž osiguranja računa se vrijeme za koje je osiguranik bio prijavljen na
dobrovoljno osiguranje za koje je vrijeme uplaćen doprinos.
2. Staž osiguranja sa uvećanim trajanjem
Član 89.
Osiguranicima koji rade na naročito teškim i za zdravlje štetnim radnim
mjestima na kojima poslije navršenja određenih godina života ne mogu uspješno da
obavljaju svoju profesionalnu djelatnost, staž osiguranja računa se sa uvećanim
trajanjem.
Stepen uvećanja staža osiguranja zavisi od težine i štetnosti rada odnosno
od prirode posla, a stepen uvećanja staža osiguranja može iznositi najviše 50%.
Član 90.
Kao radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim
trajanjem, mogu se utvrditi radna mjesta na kojima se stiču slijedeći uvjeti:
1. da u vezi s obavljanjem poslova na radnom mjestu postoje znatniji štetni uticaji
na zdravstveno stanje i radnu sposobnost radnika, i pored toga što su
primijenjene sve opće i posebne mjere zaštite na radu, u skladu sa propisima
ozaštiti na radu, kao i druge mjere koje mogu uticati na otklanjanje i
smanjivanje štetnih uticaja;
2. da se poslovi na radnom mjestu pod teškim i za zdravlje štetnim uvjetima
obavljaju neposredno pored izvora štetnih uticaja neprekidno u toku procesa
rada;
3. da poslove na radnom mjestu pod okolnostima iz tač. 1. i 2. ovog stava obavlja
isti radnik u toku punog radnog vremena, uzimajući kao puno radno vrijeme i
radno vrijeme kraće od 42 sata sedmično, određeno za pojedine poslove zbog
posebnih uvjeta rada, u skladu sa propisima i općim aktom preduzeća i drugog
pravnog lica.
Kao radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim
trajanjem, zato što je vijek vršenja profesionalne djelatnosti ograničen navršenjem
određenih godina života, mogu se utvrditi radna mjesta u onim zanimanjima u
kojima zbog prirode i težine posla, fiziološke funkcije organizma opadaju u toj
mjeri da radniku onemogućavaju dalje uspješno vršenje iste profesionalne
djelatnosti.
Član 91.
Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa u uvećanom trajanju i
stepen uvećanja staža osiguranja utvrđuje Vlada Federacije, na prijedlog:
488
1. Federalnog ministra odbrane za vojne osiguranike;
2. Federalnog ministra unutrašnjih poslova za zaposlene u Federalnom
ministarstvu unutrašnjih poslova;
3. Federalnog ministra pravde za zaposlene u sudskoj policiji i kaznenopopravnim
ustanovama.
Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa u uvećanom trajanju i
stepen uvećanja staža osiguranja za zaposlene u kantonalnom ministarstvu
unutrašnjih poslova, utvrđuje vlada kantona na prijedlog kantonalnog ministra
unutrašnjih poslova.
Član 92.
Radna mjesta iz člana 90. ovog zakona na kojima se staž osiguranja računa
sa uvećanim trajanjem, postupak za njihovo utvrđivanje, stepen uvećanja staža
osiguranja na tim radnim mjestima, kao i obim odgovarajućeg snižavanja starosne
granice utvrđuje nosilac osiguranja.
Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem
utvrđuju se po prethodno pribavljenom mišljenju odgovarajućih stručnih i naučnih
organizacija, i uz saglasnost Ministarstva.
Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem
podliježu reviziji, na način i po postupku po kojima se utvrđuju radna mjesta na
kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem. Revizija se obavlja
najkasnije u roku od pet godina od dana utvrđivanja tih radnih mjesta.
Bliži propis o utvrđivanju radnih mjesta na kojima se staž osiguranja računa
u uvećanom trajanju donijet će nosioci osiguranja, najkasnije u roku od šest
mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 93.
Osiguranicima iz člana 84. stav 2. ovog zakona koji rade na radnim
mjestima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem staž
osiguranja uvećava se samo za ono vrijeme koje su efektivno proveli na radu.
3. Poseban staž
Član 94.
Licima koja su uzela učešće u pripremama za odbranu Bosne i
Hercegovine, odnosno koja su uzela učešće u odbrani Bosne i Hercegovine kao
pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, odnosno Hrvatskog vijeća
obrane i organa unutrašnjih poslova, saglasno propisima koji su se na njih odnosili
prije stupanja na snagu ovog zakona, u penzijski staž, kao poseban staž u
dvostrukom trajanju, računa se vrijeme koje su proveli u pripremama za odbranu
odnosno u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu od 30. aprila 1991. godine do
22. decembra 1995. godine.
Vlada Federacije će, na prijedlog federalnog ministra odbrane u roku od tri
mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti propis o kriterijima,
načinu i postupku priznavanja i izdavanja uvjerenja na osnovu kojih se vrijeme iz
stava 1. ovog člana priznaje u penzijski staž kao poseban staž.
489
Član 95.
Licima iz člana 94. ovog zakona koja su pravosnažnom presudom osuđena
zbog kivičnog djela ratnog zločina poseban staž iz člana 94. ovog zakona ne računa
se u penzijski staž.
V - OSTVARIVANJE, KORIŠTENJE I PRESTANAK PRAVA
Član 96.
Postupak za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja
pokreće se na zahtjev osiguranika.
Postupak za ostvarivanje prava na porodičnu penziju pokreće se na zahtjev
člana porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika prava.
Postupak za ostvarivanje prava iz st. 1. i 2. ovog člana pokreće se i na
zahtjev lica koje smatra da ispunjava uvjete za ostvarivanje prava.
Postupak za ocjenu radne sposobnosti po osnovu invalidnosti pokreće se na
zahtjev osiguranika.
Član 97.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja se osiguravaju u
preduzeću drugom pravnom licu, odnosno kod poslodavca, ostvaruju se u skladu sa
ovim zakonom, drugim propisima i općim aktima preduzeća i drugog pravnog lica.
Član 98.
Kada je za rješavanje o pravu iz penzijskog i invalidskog osiguranja
potrebno utvrditi invalidnost i potpunu nesposobnost za privređivanje, nosilac
osiguranja donosi rješenje o pravima po osnovu tih činjenica utvrđenih na osnovu
nalaza, ocjene i mišljenja stručnog organa za ocjenjivanje radne sposobnosti u
penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljem tekstu: stručni organ).
Nalaz, ocjena i mišljenje stručnog organa obavezno podliježu kontroli, pri
čemu se nalaz, ocjena i mišljenja mogu potvrditi, odnosno preinačiti.
Nosilac osiguranja uređuje postupak za utvrđivanje činjenica iz stava 1.
ovog člana, određuje stručni organ za davanje odnosno kontrolu nalaza, ocjene i
mišljenja, kao i način rada tog organa.
Član 99.
Protiv rješenja nosioca osiguranja donesenog u prvostepenom postupku
osiguranik i korisnik penzije, odnosno član porodice osiguranika, odnosno
korisnika penzije, može podnijeti žalbu drugostepenom organu nosioca osiguranja.
Na osnovu konačnog rješenja nosilac osiguranja preduzeće i drugo pravno
lice, poslodavac, odnosno nosioc osiguranja, osiguraniku osigurava ostvarivanje
odgovarajućeg prava.
Preduzeće i drugo pravno lice, odnosno poslodavac dužni su, na osnovu
konačnog rješenja nosioca osiguranja o pravu na raspored na drugo odgovarajuće
radno mjesto osiguranika rasporediti na radno mjesto, u skladu sa članom 28. stav
2. ovog zakona.
490
Član 100.
Pravosnažno rješenje o ostvarivanju prava iz penzijskog i invalidskog
osiguranja može se izmijeniti novim rješenjem, ako je pravosnažnim rješenjem
povrijeđen zakon na štetu korisnika prava.
Pravo po novom rješenju iz stava 1. ovog člana pripada od dana kada su
ispunjeni uvjeti za sticanje prava, ali najduže šest mjeseci unazad od dana
donošenja tog rješenja.
Rješenje kojim je priznato pravo na penziju, odnosno novcanu naknadu,
izvršno je danom donošenja.
Član 101.
U postupku za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja
osigurava se zaštita prava osiguranika i korisnika prava u okviru nosioca
osiguranja, u skladu sa ovim zakonom, kao i sudska zaštita.
Član 102.
U postupku za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja
koja osiguranik ostvaruje u preduzeću i u drugom pravnom licu, odnosno kod
poslodavca, u smislu člana 81. ovog zakona, osiguranicima se osigurava zaštita
prava, pod uvjetima i na način koji su utvrđeni u preduzeću i u drugom pravnom
licu odnosno kod poslodavca, u skladu sa ovim zakonom.
Član 103.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja stiču se i dospijevaju danom
ispunjenja uvjeta propisanih ovim zakonom, s tim što se pravo na penziju može
ostvariti samo poslije prestanka osiguranja.
Član 104.
Penzija se isplaćuje od dana ispunjenja uvjeta propisanih za sticanje
penzije, ako je zahtjev podnijet u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, a
ako je zahtjev podnijet po isteku tog roka, od dana podnošenja zahtjeva i za šest
mjeseci unazad.
Dospjela novčana primanja proistekla iz ostvarenog prava iz penzijskog i
invalidskog osiguranja zastarijevaju u roku od šest mjeseci, od dana dospjelosti.
Član 105.
Pravo na raspoređivanje na drugo odgovarajuće radno mjesto, odnosno
pravo na odgovarajuće zaposlenje, sa ili bez prekvalifikacije odnosno
dokvalifikacije, i pravo na odgovarajuću naknadu plaće u vezi sa korištenjem ovih
prava - pripada od dana nastanka invalidnosti.
Član 106.
Penzija i naknada plaće od dana nastanka invalidnosti do dana
raspoređivanja ili zapošljavanja na drugom odgovarajućem radnom mjestu,
odnosno do upućivanja na prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju i za vrijeme
prekvalifikacije odnosno dokvalifikacije, određuju se u mjesečnom iznosu i
dospijevaju za isplatu unazad posljednjeg dana kalendarskog mjeseca.
491
Naknada plaće zbog manje plaće na drugom odgovarajućem radnom mjestu
određuje se u mjesečnom iznosu i dospijeva za isplatu zajedno sa plaćom, a
isplaćuje je preduzeće i drugo pravno lice odnosno poslodavac.
Korisniku prava na naknadu plaće, odnosno novčanu naknadu, koji se bez
opravdanog razloga ne odazove pozivu na pregled radi ponovnog utvrđivanja
stanja invalidnosti obustavlja se isplata naknade plaće odnosno novčane naknade za
vrijeme od dana određenog za pregled do dana odazivanja na poziv za pregled.
Obustavljeni iznos naknade plaće iz stava 1. ovog člana, isplaćuje se
naknadno korisniku prava, ako se na ponovnom pregledu utvrdi da nije došlo do
promjene utvrđenog stanja. Ako je došlo do promjene utvrđnog stanja, koja povlači
gubitak prava u skladu sa ovim zakonom, obustavljeni iznos naknade plaće
isplaćuje se samo do dana nastale promjene.
Član 107.
Penzija se isplaćuje stranom državljaninu koji se iseli na stalan boravak u
inozemstvo, ako sa odnosnom državom postoji međunarodni ugovor, odnosno
sporazum o plaćanju ovih primanja u inozemstvu ili ako ta država priznaje takvo
pravo državljanima Federacije.
Penzija se isplaćuje državljaninu Federacije u inozemstvo, ako takva
obaveza postoji po međunarodnom ugovoru. Ako ova obaveza ne postoji po
međunarodnom ugovoru, nosilac osiguranja može odobriti isplatu, ako iz
porodičnih i zdravstvenih razloga državljanin Federacije odlazi na stalan boravak u
inozemstvo.
Član 108.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju smrću korisnika
prava, s tim što se penzija isplaćuje za cijeli mjesec u kome je korisnik penzije
umro.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju ako se naknadno
utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za sticanje tih prava. Prava iz stava 2. ovog člana
prestaju prvog dana narednog mjeseca od dana donošenja rješenja o prestanku
prava iz st. 1. i 2. ovog člana.
Član 109.
Udovica mlađa od 45 godina života, odnosno udovac mlađi od 60 godina
života, stupanjem u novi brak gubi pravo na porodičnu penziju, osim ako je to
pravo steceno ili je postojalo zbog potpune nesposobnosti za privređivanje.
Udovici odnosno udovcu koji stupanjem u novi brak izgube pravo na
porodičnu penziju, a po bračnom drugu iz novog braka ne steknu pravo na
porodičnu penziju, uspostavlja se pravo na raniju porodičnu penziju, ako:
1. danom prestanka novog braka ima još djece iz prvog braka koja imaju pravo na
porodičnu penziju;
2. su ispunjeni uvjeti pod kojim udovica odnosno udovac, s obzirom na godine
života, imaju pravo na porodičnu penziju.
492
Član 110.
Ako se dijete koje ima pravo na porodičnu penziju za vrijeme redovnog
školovanja nalazi na odsluženju odnosno dosluženju vojnog roka, penzija mu se za
to vrijeme ne isplaćuje.
Udovici odnosno udovcu koji su stekli pravo na porodičnu penziju pod
uvjetima iz člana 62. stav 1. tačka 3. i člana 64. stav 1. tačka 3. ovog zakona
penzija se isplaćuje i za vrijeme dok se dijete nalazi na odsluženju odnosno
dosluženju vojnog roka.
Član 111.
Osiguranik sa promijenjenom radnom sposobnošću koji je stekao pravo na
odgovarajuće zaposlenje sa ili bez prekvalifikacije odnosno dokvalifikacije gubi
pravo na odgovarajuću novčanu naknadu ako bez opravdanog razloga:
1. ne stupi na prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju ili prekine započetu
prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju;
2. odbije da radi na odgovarajućem radnom mjestu koje mu je osigurano.
Član 112.
Prava stečena po osnovu invalidnosti traju dok postoji to stanje.
Ako u slučaju iz stava 1. ovog člana nastupe promjene uslijed kojih se
utvrđeno pravo gubi li mijenja, odnosno stiče neko drugo pravo, pravo se gubi ili
mijenja od dana nastale promjene, koju utvrđuje stručni organ iz člana 98. ovog
zakona.
Rješenje o pravu iz stava 2. ovog člana donosi nosilac osiguranja.
Član 113.
Ako osiguranik, odnosno korisnik penzije ispuni uvjete za sticanje prava na
dvije ili više penzija po ovom zakonu, može koristiti samo jednu penziju, po
vlastitom izboru.
Član 114.
Korisniku penzije koji je penziju ostvario prije navršenja 40 godina
penzijskog staža, odnosno 65 godina života i korisniku invalidske penzije koji
zasnuje radni odnos ili započne da obavlja djelatnost iz člana 11. tač. 1. i 2. ovog
zakona penzija se ne isplaćuje za to vrijeme, a najduže do navršenja 40 godina
penzijskog staža, odnosno 65 godina života.
Korisniku porodične penzije koji zasnuje radni odnos ili započne da obavlja
djelatnost iz člana 11. tač. 1. i 2. ovog zakona penzija se ne isplaćuje.
Osiguraniku iz stava 1. ovog člana, na njegov zahtjev, penzija će se ponovo
odrediti prema novonavršenom penzijskom stažu i ponovnim određivanjem
penzijskog osnova uzimajući u obzir i nove plaće, odnosno osnovice osiguranja, a
penzija će se odrediti pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom.
Član 115.
U slučaju izdržavanja kazne dugotrajnog zatvora zbog krivičnog djela
protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine,
493
čovječnosti i međunarodnog prava, članovima porodice osuđenog lica vrši se
isplata penzije do visine porodične penzije koja im pripada u skladu sa ovim
zakonom.
Član 116.
Prava stečena po ovom zakonu prestaju kada u toku korištenja prava
prestanu da postoje uvjeti za sticanje i ostvarivanje prava, u slučajevima i pod
uvjetima koji su utvrđeni ovim zakonom.
VI - OSIGURAVANJE SREDSTAVA ZA PENZIJSKO I
INVALIDSKO OSIGURANJE
Član 117.
Sredstva potrebna za ostvarivanje prava i obaveza iz penzijskog i
invalidskog osiguranja osiguravaju se iz doprinosa, prihoda po osnovu
dobrovoljnog osiguranja, prihoda koje svojom djelatnošću ostvari nosilac
osiguranja i drugih prihoda.
Najmanji iznos sredstava potrebnih za rad nosioca osiguranja utvrdit će
Vlada Federacije.
Član 118.
Doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje su:
1. doprinos iz plaće i drugih primanja osiguranika;
2. doprinos na isplaćenu plaću na teret poslodavca;
3. dodatni doprinos za staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem.
Stope doprinosa iz stava 1. ovog člana utvrđuju se proporcionalno za sve
osiguranike za isti obim prava.
Stope doprinosa iz stava 1. ovog člana utvrđuju nosioci osiguranja u istoj
visini.
Na stope doprinosa saglasnost daje Vlada Federacije.
Član 119.
Obveznici doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje iz člana 118. stav
1. tačka 1. su osiguranici iz čl. 8. do 12., člana 13. stav 1. tačka 1., člana 14. stav 1.
tačka 4. i člana 17. ovog zakona.
Obveznici doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje iz člana 118. stav
1. tačka 2. ovog zakona su poslodavci na čiji teret je isplaćena plaća odnosno
naknada plaće.
Obveznici doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje iz člana 118. stav
1. tačka 3. ovog zakona su poslodavci za zaposlenike koji rade na radnim mjestima
na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.
Obveznik doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje iz člana 118. stav
1. tač. 1. i 2. ovog zakona za osiguranike koji primaju naknadu plaće za vrijeme
spriječenosti za rad po propisima o zdravstvenom osiguranju je nadležna
organizacija zdravstvenog osiguranja.
494
Obveznik doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje iz člana 118. stav
1. tač. 1. i 2. ovog zakona za osiguranike iz člana 13. stav 1. tačka 2. ovog zakona
je organizacija za zapošljavanje.
Član 120.
Osnovica za obračun doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje je:
1. za osiguranike iz člana 8. stav 1. tačka 1. i člana 10. stav 1. tačka 1. ovog
zakona, bruto plaća zaposlenika, odnosno osnov od kojeg se određuje novčana
naknada za vrijeme spriječenosti za rad po propisima o zdravstvenom
osiguranju;
2. za osiguranike iz člana 8. tač. 5. i 8. ovog zakona, bruto plaća, odnosno
naknada za obavljanje te funkcije;
3. za osiguranike iz člana 8. tač. 6. i 7. ovog zakona, bruto plaća koju bi za istu
vrstu posla ostvario u Federaciji;
4. za osiguranike iz čl. 9. i 10. ovog zakona je najmanje prosječna bruto plaća u
Federaciji, a najviše tri prosječne bruto plaće u Federaciji, prema posljednjem
poznatom podatku Zavoda;
5. za osiguranike iz člana 11. tač. 1. i 2. ovog zakona, bruto plaća osiguranika, a
ne može biti niža od prosječne mjesečne bruto plaće u Federaciji, prema
posljednjem poznatom podatku Zavoda;
6. za osiguranike iz člana 11. tačka 3. ovog zakona, bruto osnov od koga je
određena novčana naknada;
7. za osiguranike iz člana 11. tačka 4. ovog zakona, bruto primanja osiguranika, a
ne mogu biti niža od prosječne bruto plaće u Federaciji, prema posljednjem
poznatom podatku Zavoda;
8. za osiguranike iz člana 12. ovog zakona najmanje prosječna brutoplaća u
Federaciji, a najviše tri prosječne bruto plaće u Federaciji, prema posljednjem
poznatom podatku Zavoda;
9. za osiguranike iz čl. 14. i 15. ovog zakona, doprinos u fiksnom iznosu koji
utvrđuje nosilac osiguranja;
10. za osiguranike iz člana 17. ovog zakona, najmanje prosječna bruto plaća u
Federaciji, prema posljednjem poznatom podatku Zavoda.
Najnižu osnovicu za obračun doprinosa utvrđuju nosioci osiguranja, uz
saglasnost Vlade Federacije.
Član 121.
Za osiguranike iz člana 8., člana 10. stav 1. tačka 1., člana 11. tač. 3. i 4.,
člana 13. i člana 14. stav 1. tač. 1. i 8. ovog zakona obračun, obustavu i uplatu
doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje vrši isplatilac plaće, odnosno
novčane naknade.
Osiguranici iz člana 9., člana 10. stav 1. tač. 2. i 3., člana 11. tačka 1.,
člana 12. i člana 17. ovog zakona su obveznici uplate doprinosa za penzijsko i
invalidsko osiguranje za sebe.
495
Član 122.
Obveznici obračuna i uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje
za lica osigurana u određenim okolnostima su:
1. za lica iz člana 14. stav 1. tačka 2. ovog zakona - obrazovno-odgojne ustanove;
2. za lica iz člana 14. stav 1. tačka 3. ovog zakona - poslodavci kod kojih rade;
3. za lica iz člana 14. stav 1. tačka 5. ovog zakona - omladinske zadruge;
4. za lica iz člana 14. stav 1. tačka 6. ovog zakona - investitori radova;
5. za lica iz člana 14. stav 1. tačka 7. ovog zakona - organizatori sportskih
takmičenja;
6. za lica iz člana 14. stav 1. tačka 9. ovog zakona - preduzeća i druga pravna lica
kod kojih se nalaze na stručnom osposobljavanju;
7. za lica iz člana 14. stav 1. tačka 10. ovog zakona - kazneno-popravne ustanove;
8. za lica iz člana 15. ovog zakona - preduzeća i druga pravna lica koja ih
pozivaju.
Član 123.
Obveznici uplate doprinosa iz člana 121. stav 1. obračun, obustavu i uplatu
doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje vrše mjesečno, odnosno prilikom
svake isplate plaće i drugih primanja.
Obveznici uplate doprinosa iz člana 121. stav 2. i člana 122. ovog zakona
dužni su uplatiti doprinos do 15-tog u mjesecu za protekli mjesec.
Na iznose doprinosa koji nisu plaćeni u rokovima iz st. 1. i 2. ovog člana
plaća se kamata prema važećim propisima o zateznoj kamati u Federaciji.
Ustanova preko koje obveznici uplate doprinosa iz st. 1. i 2. ovog člana
obavljaju platni promet neće dozvoliti isplatu plaće i drugih primanja prije nego, uz
redovne plaće i primanja, ne budu uplaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko
osiguranje, u skladu sa ovim zakonom.
Član 124.
Ukoliko u trenutku utvrđenja zaostale obaveze ne postoji pravno lice koje
je bilo obveznik obračuna i uplate doprinosa u trenutku nastanka obaveze uplate
doprinosa, utvrđenu zaostalu obavezu izmirit će pravni sljednik ili osnivač
obveznika obračuna i uplate doprinosa, odnosno pravnog sljednika, ili vlasnik
obveznika, odnosno pravnog sljednika.
Ukoliko ne postoje lica iz stava 1. ovog člana, utvrđene zaostale obaveze
može izmiriti i sam osiguranik.
Član 125.
Nosilac osiguranja izdvaja sredstva u stalnu rezervu dok ne dostigne iznos
od 10% planiranih prihoda za tekuću godinu.
Sredstva rezerve iz stava 1. ovog člana koriste se za održavanje likvidnosti
nosioca osiguranja.
496
Član 126.
Sredstva za penzijsko i invalidsko osiguranje vojnih osiguranika vode se na
podračunu nosioca osiguranja i penzije vojnih osiguranika se isplaćuju sa tog
računa.
Matičnu evidenciju vojnih osiguranika nosilac osiguranja vodi odvojeno od
ostalih osiguranika.
Član 127.
Poslove obračuna i naplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje
osiguranika iz člana 11. tač. 1. i 2. ovog zakona, zemljoradnika i drugih
osiguranika koji su sami obveznici uplate doprinosa vrši nosilac osiguranja.
Član 128.
U cilju kontrole pravilnosti obračuna i uplate doprinosa za penzijsko i
invalidsko osiguranje, nosilac osiguranja obavlja poslove finansijskog nadzora i
poslove ekonomsko - finansijske revizije uplate doprinosa kod obveznika uplate
doprinosa i vrši uvid u evidencije naplate i rasporeda uplaćenih doprinosa kod
organizacija nadležnih za platni promet. Nosilac osiguranja i obveznik uplate
doprinosa mogu u toku upravnog postupka, kojim se utvrđuje visina i iznos uplate
doprinosa zaključiti poravnanje, potpuno ili u pojedinim spornim tačkama, o čemu
sačinjavaju zapisnik.
Nosilac osiguranja može smanjiti dug po osnovu kamata i pristati na
obračun i uplatu duga u dužem roku, ali ne dužem od šest mjeseci.
Zapisnik o zaključenom poravnanju iz stava 2. ovog člana ima snagu
rješenja donijetog u upravnom postupku.
Član 129.
Utvrđena dugovanja za koja nije sačinjen zapisnik o poravnanju iz člana
128. stav 4. realizuju se tako što se obvezniku uplate doprinosa rješenjem nalaže
obaveza da uplati doprinos i rok u kome se ta obaveza treba izvršiti.
Žalba na rješenje kojim se nalaže uplata doprinosa ne odlaže izvršenje
rješenja i rješenje je izvršna isprava u postupku izvršenja radi naplate novčanih
potraživanja.
Član 130.
Finansijski plan i godišnji obračun nosioca osiguranja se donose u skladu sa
propisima o budžetima Federacije.
Nosilac osiguranja donosi opći akt o postupku i načinu donošenja
finansijskog plana i godišnjeg obračuna iz stava 1. ovog člana.
Član 131.
Finansijski plan i godišnji obračun nosioca osiguranja objavljuju se u
"Službenim novinama Federacije BiH".
497
VII - KAZNENE ODREDBE
Član 132.
Novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 KM kaznit će se za prekršaj
preduzeće, odnosno drugo pravno lice, odnosno poslodavac ako:
1. osiguraniku, protivno odredbama ovog zakona, uskrati ili ograniči prava koja
mu pripadaju;
2. omogući korištenje prava licu kome ne pripada pravo po ovom zakonu ili mu
ne pripada u tom obimu;
3. uskrati davanje podataka koje je obavezan da dâ ili da netačne podatke i
obavještenja o osiguraniku;
4. ne podnese prijavu o osiguranju ili je podnese nakon propisanog roka ili
podnese prijavu s netačnim podacima. Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit
će se i odgovorno lice u preduzeću, odnosno u drugom pravnom licu, odnosno
poslodavac, novčanom kaznom od 50,00 do 500,00 KM.
Ako lice koje je obavezno da samo za sebe podnese prijavu o osiguranju tu
prijavu ne podnese ili je podnese nakon propisanog roka, kaznit će se novčanom
kaznom od 50,00 do 500,00 KM.
Član 133.
Novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 KM kaznit će se za prekršaj
preduzeće, odnosno drugo pravno lice, odnosno poslodavac ako:
1. ne uplaćuje doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u skladu sa ovim
zakonom;
2. dozvoli isplatu plaće bez uplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko
osiguranje.
Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u
preduzeću, odnosno u drugom pravnom licu, odnosno poslodavac novčanom
kaznom od 500,00 do 2.000,00 KM.
Član 134.
Do puštanja u opticaj KM novčane kazne utvrđene ovim zakonom mogu se
plaćati u DEM ili u protuvrijednosti valuta koje se koriste u platnom prometu
Federacije po srednjem kursu koji objavljuje nadležna finansijaska institucija na
dan plaćanja.
VIII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 135.
Lica koja nemaju svojstvo osiguranika po ovom zakonu, ali su to svojstvo
imala po propisima koji su se primjenjivali do dana stupanja na snagu ovog zakona,
kao i članovi njihovih porodica i članovi porodica korisnika prava po ranijim
propisima, mogu ostvariti prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, pod
uvjetima utvrđenim ovim zakonom.
498
Član 136.
Korisnicima penzija koji su penziju ostvarili pod uvjetima utvrđenim po
propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja do dana stupanja na snagu ovog
zakona penzija se isplaćuje pod tim uvjetima, izuzev u slučajevima utvrđenim ovim
zakonom.
Pravo na zaštitni dodatak uz penziju, pravo na porodičnu penziju za vrijeme
redovnog školovanja, pravo rada sa skraćenim radnim vremenom i pravo na
naknadu plaće po tom osnovu, pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje,
pravo na novčanu naknadu za pomoć i njegu, pravo na profesionalnu rehabilitaciju
- ostvarena po propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja koji su se
primjenjivali do dana stupanja na snagu ovog zakona - prestaju šest mjeseci od
dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 137.
Izuzetno od odredbe člana 30. ovog zakona pravo na starosnu penziju stiče
osiguranik kada navrši:
1. u 1998. godini 60 godina života;
2. u 1999. godini 61 godinu života;
3. u 2000. godini 62 godine života;
4. u 2001. godini 63 godine života;
5. u 2002 . godini 64 godine života.
Osiguranik može steći pravo na starosnu penziju i prije navršenih godina
života propisanih u stavu 1. ovog člana, odnosno u članu 30. ovog zakona, kad
navrši 55 godina života i 30 godina penzijskog staža (žena), odnosno 60 godina
života i 35 godina penzijskog staža (muškarac), ali najduže do 31. decembra 2008.
godine.
Osiguraniku iz stava 2. ovog člana iznos penzije određen prema dužini
penzijskog staža umanjuje se za 0,5% (žena), odnosno 1% (muškarac) za svaku
godinu ranijeg odlaska u penziju prije navršenih 65 godina života.
Osiguraniku iz stava 3. ovog člana, kada navrši godine života iz stava 1.
ovog člana, odnosno iz člana 30. ovog zakona, ne prestaje umanjenje penzije u
skladu sa stavom 3. ovog člana.
Član 138.
U periodu od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona visinu
zajamčene, najniže i najviše penzije iz člana 72. ovog zakona određuje nosilac
osiguranja uz saglasnost Federalnog ministarstva.
Član 139.
Vojnim osiguranicima pripadnicima bivše JNA državljanima Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu: vojni osiguranici bivše JNA) - korisnicima penzije
koji imaju prebivalište na teritoriji Federacije, penzija se isplaćuje u visini 50%
iznosa penzije određene u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom
osiguranju vojnih osiguranika koji su se primjenjivali do dana stupanja na snagu
ovog zakona (u daljem tekstu: propisi vojnih osiguranika).
499
Član 140.
Ako penzija vojnog osiguranika pripadnika bivše JNA određena u skladu sa
propisima vojnih osiguranika iznosi manje od zajamčene penzije utvrđene u članu
72. ovog zakona, penzija će se isplatiti u visini određenoj u skladu sa propisima
vojnih osiguranika.
Ako penzija određena u skladu sa propisima vojnih osiguranika iznosi više
od zajamčene penzije utvrđene ovim zakonom, a primjenom stava 1. člana 139.
ovog zakona iznosi manje od zajamčene penzije, penzija se isplaćuje u visini
zajamčene penzije utvrđene ovim zakonom.
Član 141.
Ako nosilac osiguranja, odnosno osiguranik ne raspolaže podacima o plaći
za utvrđivanje penzijskog osnova vojnih osiguranika pripadnika bivše JNA, penzija
se određuje na osnovu prosječne penzije korisnika penzije koji imaju isti čin kao
osiguranik čija se penzija određuje.
Član 142.
Kada se ne raspolaže podacima o penzijskom stažu registriranom u
matičnoj evidenciji, penzijski staž utvrdit će se na osnovu slijedeće dokumentacije:
- radne knjižice,
- pravosnažnog rješenja o penzijskom stažu,
- rješenja o prijemu u radni odnos,
- rješenja o rasporedu na radno mjesto i prestanku radnog odnosa,
- obavještenja o plaći i stažu osiguranja,
- prijepisa ličnog kartona o zdravstvenom osiguranju,
- drugih odgovarajućih dokumenata.
Član 143.
Postupak za ostvarivanje prava pokrenut po zahtjevu prije stupanja na
snagu ovog zakona, okončat će se po odredbama ovog zakona ako je to za
osiguranika povoljnije.
Član 144.
Za utvrđivanje koeficijenta za valorizaciju plaća iz člana 45. stav 2. ovog
zakona do 31. decembra 1991. godine uzima se prosječna plaća u Republici Bosni i
Hercegovini, na osnovu podataka Zavoda.
Član 145.
Nosilac osiguranja je dužan, u roku od godinu dana od dana stupanja na
snagu ovog zakona, privremena rješenja o ostvarivanju prava iz penzijskog i
invalidskog osiguranja zamijeniti trajnim rješenjima.
Rješenja iz stava 1. ovog člana donose se po službenoj dužnosti ili na
zahtjev korisnika prava.
Ukoliko se ne raspolaže podacima potrebnim za donošenje trajnih rješenja,
rok iz stava 1. ovog člana počinje teći od dana pribavljanja potrebnih podataka.
500
Prava iz stava 1. ovog člana pripadaju od dana stupanja na snagu ovog
zakona.
Član 146.
Državljani Bosne i Hercegovine - korisnici prava iz penzijskog invalidskog
osiguranja nastavljaju koristiti stečena prava kod nosioca osiguranja na teritoriji
Federacije.
Korisnicima penzija koji su penziju ostvarili u republikama bivše
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a koji su državljani Federacije i
imaju prebivalište na teritoriji Federacije, ukoliko im se penzija ne isplaćuje kod
nosioca osiguranja kod koga je ostvareno pravo na penziju, do zaključivanja
ugovora o socijalnom osiguranju sa odnosnim državama, isplaćivat će se akontacija
penzije.
Član 147.
Korisnicima penzije kojima penzija nije isplaćivana prema rješenju kojim
im je priznato pravo na penziju nosilac osiguranja je dužan, u roku od godinu dana
od dana stupanja na snagu ovog zakona, započeti isplatu stvarnih iznosa penzije
prema rješenju kojim im je priznato pravo na penziju, ukoliko raspolaže potrebnim
podacima za takvu isplatu.
U suprotnom, navedeni rok teče od dana dostupnosti podataka potrebnih za
takvu isplatu.
Penzija iz stava 1. ovog člana pripada od dana stupanja na snagu ovog
zakona.
Član 148.
Osiguranje sredstava za isplatu razlike između primanja koja su
korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja isplać ena u periodu od 1.
aprila 1992. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona i primanja koja su im
pripadala po propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja su se
primjenjivala do dana stupanja na snagu ovog zakona - uredit će se posebnim
propisom, koji će se donijeti u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu
ovog zakona.
Član 149.
Osiguranje sredstava za izmirenje duga po osnovu neuplać enih doprinosa
obveznika iz člana 8. tač. 2., 3. i 4. ovog zakona, uredit će se posebnim propisom, u
roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 150.
Plaće ostvarene u periodu od 1. januara 1992. godine do 31. decembra
1995. godine ne uzimaju se prilikom utvrđivanja penzijskog osnova.
Ako osiguranik ima samo plaće ostvarene u periodu iz stava 1. ovog člana,
penzijski osnov se utvrđuje u skladu sa članom 42. ovog zakona.
Član 151.
Do donošenja propisa o matičnoj evidenciji osiguranika i korisnika penzija
primjenjuju se propisi o matičnoj evidenciji o osiguranicima i uživaocima prava iz
501
penzijskog i invalidskog osiguranja koji su se primjenjivali do dana stupanja na
snagu ovog zakona.
Vlada Federacije će, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog
zakona, donijeti propis o korištenju podataka matične evidencije o osiguranicima i
korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i visini naknade za
korištenje tih podataka.
Član 152.
Obrasce propisane propisima o matičnoj evidenciji o osiguranicima i
uživaocima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja štampa i distribuira
nosilac osiguranja.
Član 153.
Organizacija penzijskog i invalidskog osiguranja cjelovito će se urediti
federalnim zakonom, saglasno načinu ostvarivanja nadležnosti federalne i
kantonalne vlasti u oblasti socijalne politike, utvrđenih članom III 3. Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine.
Zakon iz stava 1. ovog člana donijet će se najkasnije do 31. maja 1999.
godine.
Član 154.
Radi ostvarivanja zajedničkih potreba i interesa osiguranika i korisnika
prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, Vlada Federacije će osnovati
Agenciju za penzijsko invalidsko osiguranje.
Agencija iz stava 1. ovog člana ima sedam članova, koje imenuje Vlada
Federacije.
Agencija će početi sa radom najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja
na snagu ovog zakona.
Član 155.
Agencija neće razmatrati sljedeća pitanja: uvjete u pogledu godina života
za sticanje prava na starosnu penziju, prijevremeno penzioniranje, usklađivanje
penzija, broj godina penzijskog osiguranja na osnovu koga se utvrđuje penzijski
osnov i odnos između najvećih i najmanjih penzija.
Agencija će prestati sa radom kada obavi poslove utvrđene ovim zakonom,
a najkasnije do 31. maja 1999. godine.
Član 156.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju se primjenjivati na teritoriji
Federacije propisi o penzijskom i invalidskom osiguranju koji su se primjenjivali
na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona, ako ovim zakonom
nije drugačije uređeno.
Do donošenja propisa iz člana 25. stav 3., člana 92. stav 3. i člana 98. stav
3. primjenjuju se propisi koji su se primjenjivali do dana stupanja na snagu ovog
zakona, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
502
Član 157.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim
novinama Federacije BiH".
503
Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10. (Sporazum
o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji
u pogledu tumačenja gore pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji
Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema
kojem Visoki predstavnik "pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni
neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa civilnom
implementacijom."
Pozivajući se na stav XI 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju
mira odr ane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojima je Vijeće za
implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj
konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj
implementaciji Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za
probleme u skladu sa gore navedenim "donošenjem obavezujućih odluka, kada to
ocijeni neophodnim", o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavu (c)
stava XI 2.) "druge mjere kojim se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma
na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta."
Uzimajući u obzir da se u Madridskoj deklaraciji Vijeća za implementaciju
mira od 16. decembra 1998. godine navodi potreba za urgentnim "ukidanjem
paralelnih institucija" i "stvaranjem profesionalne i apolitične državne službe."
Konstatirajući da je u Deklaraciji Vijeća za implementaciju mira, koje se
sastalo u Briselu 23. i 24. maja 2000. godine, naglašeno u okviru "Unapređenja i
konsolidovanja institucija" da"... dalje postojanje paralelnih institucija" ometa
razvoj javnih institucija na svim nivoima;
Konstatirajući da je u Deklaraciji iz prethodnog stava Vijeće apeliralo na
nadležne organe da nastave sa opširnom reformom sistema socijalnog osiguranja i
neodrživog vladinog birokratskog aparata na svim nivoima;
Konstatirajući da u pomenutoj Deklaraciji stoji da "Vijeće apelira na
Visokog predstavnika da iskoristi svoja ovlaštenja u skladu sa svojim mandatom u
cilju osiguranja potpune i ubrzane implementacije u svim sektorima civilne
implementacije, uključujući i otklanjanje prepreka koje stoje na putu ekonomske
reforme";
Uzimajući u obzir ulogu i važnost održivog i transparentnog fonda za
penzijsko i invalidsko osiguranje za građane Bosne i Hercegovine;
Osim toga, uzimajući u obzir da su na Forumu Federacije održanom 11.
maja 1999. godine relevantni dužnosnici iz Federacije uočili potrebu i postigli
dogovor o usvajanju Zakona o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja;
S obzirom na činjenicu da je Parlament Federacije odbio taj Zakon;
Uzimajući u obzir, imajući na umu i konstatirajući sve gore navedeno, ovim
donosim slijedeću Odluku koja stupa na snagu odmah, na privremenoj osnovi, sve
dok Parlament Federacije ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućoj formi bez ikakvih
amandmana i uvjetnih klauzula uz tekst Zakona.
504
ODLUKA
O ZAKONU O ORGANIZACIJI PENZIJSKOG I
INVALIDSKOG OSIGURANJA FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE
"Službene novine Federacije BiH", br. 49/00
I - OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja uređuju
se organi upravljanja i njihove nadležnosti, rukovođenje penzijskim i invalidskim
osiguranjem, osnove organizacije jedinstvene administrativne službe i druga
pitanja značajna za organizaciju penzijskog i invalidskog osiguranja.
Član 2.
1. Za poslove penzijskog i invalidskog osiguranja osniva se Federalni zavod za
penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: Federalni zavod).
2. Obavljanje pravnih, ekonomskih, administrativnih i drugih poslova Federalnog
zavoda organizuje se u Središnjoj administrativnoj službi penzijskog i
invalidskog osiguranja (u daljem tekstu: Središnja služba) i kantonalnim
administrativnim službama penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljem
tekstu: kantonalna služba).
II - FEDERALNI ZAVOD PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA
Član 3.
1. Federalni zavod je javna ustanova koja će djelovati u skladu sa propisima koji
regulišu rad ustanova, ako ovim zakonom nije drugačije uređeno.
2. Federalni zavod je pravna osoba s pravima, obavezama i odgovornošću
utvrđenim ovim zakonom, drugim zakonima i Statutom Federalnog zavoda (u
daljem tekstu: Statut).
3. Sjedište Federalnog zavoda je u Mostaru.
4. Federalni zavod ima jedan žiro-račun.
5. Rad Federalnog zavoda je javan.
Član 4.
1. Federalni zavod obavlja slijedeće poslove:
a) obavlja sve poslove iz penzijskog i invalidskog osiguranja u skladu sa ovim
zakonom, Zakonom o penzijskom i invalidskog osiguranja ("Službene
novine Federacije BiH", broj 29/98), drugim zakonima i svojim Statutom,
b) prikuplja doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i isplaćuje penzije,
c) provodi postupak za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog
osiguranja,
d) posluje sredstvima i imovinom Federalnog zavoda,
505
e) obavlja druge poslove u skladu sa zakonom, Statutom i drugim općim
aktima.
Član 5.
1. Federalnim zavodom upravlja Upravni odbor.
2. Upravni odbor se sastoji od jedanaest članova koje imenuje Vlada Federacije
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije). Od toga, deset
članova se imenuje na prijedlog vlada kantona, a jedan član na prijedlog
Udruženja penzionera u Federaciji Bosne i Hercegovine.
3. Za predsjedavajućeg i članove Upravnog odbora imenuju se osobe koje imaju
univerzitetsku diplomu i značajno radno iskustvo u oblasti javnih finansija,
posebno u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja.
4. Upravni odbor se imenuje na period od dvije godine. Predsjedavajućem i
članovima Upravnog odbora se mandat može obnoviti.
Član 6.
1. Upravni odbor vrši slijedeće poslove:
a) donosi Statut i druge opće akte Federalnog zavoda;
b) donosi finansijski plan, usvaja godišnji obračun i izvještaj o radu Federalnog
zavoda;
c) utvrđuje stope doprinosa u okviru ovlaštenja iz Zakona o penzijskom i
invalidskom osiguranju, u pogledu penzijskog i invalidskog osiguranja uz
saglasnost Vlade Federacije;
d) utvrđuje osnovice za obračun i uplatu doprinosa koje nisu propisane Zakonom
o doprinosima ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/98) i Zakonom o
penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj
29/98);
e) imenuje i razrješava direktora i zamjenika direktora Središnje i kantonalnih
službi;
f) imenuje komisije i druga radna tijela Upravnog odbora;
g) uređuje organizaciju Središnje i kantonalnih službi, sistematizaciju poslova i
broj izvršilaca poslova u tim službama;
h) stara se o blagovremenom priticanju sredstava za penzijsko i invalidsko
osiguranje;
i) ima odgovornost da održi fiskalni balans i ne dozvoli stvaranje obaveza prema
korisnicima bilo novčanih ili u vidu vrijednosnih papira koje ne može pokriti iz
prihoda;
j) zaključuje po potrebi ugovore sa nosiocima penzijskog i invalidskog osiguranja
Republike Srpske;
k) vrši i druge poslove u skladu sa Zakonom, Statutom i drugim općim aktima
Federalnog zavoda.
Član 7.
1. Upravni odbor donosi odluke dvotrećinskom većinom glasova imenovanih
članova Upravnog odbora;
506
2. Statutom se uređuje o kojim pitanjima Upravni odbor donosi odluke
konsenzusom.
Član 8.
1. Organ kontrole Federalnog zavoda je Nadzorni odbor.
2. Nadzorni odbor se sastoji od predsjedavajućeg i dva člana.
3. Predsjedavajućeg i članove Nadzornog odbor imenuje Vlada Federacije.
4. Za predsjedavajućeg i članove Nadzornog odbora imenuju se osobe koje imaju
univerzitetsku diplomu i značajno radno iskustvo u oblasti javnih finansija,
naročito u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja.
5. Nadzorni odbor se imenuje na period od dvije godine, s tim što se
predsjedavajućem Odbora i članovima Odbora mandat može obnoviti.
Član 9.
1. Nadzorni odbor vrši slijedeće poslove:
a) analizira izvještaje o radu Federalnog zavoda;
b) u obavljanju nadzora, Nadzorni odbor vrši uvid u godišnji izvještaj poslovanja i
godišnji finansijski obračun Federalnog zavoda;
c) izvještava Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu:
Parlament Federacije) o rezultatima nadzora.
Član 10.
1. Federalnim zavodom rukovodi direktor.
2. Direktor predstavlja i zastupa Federalni zavod.
Član 11.
1. Direktor Federalnog zavoda imenuje se na period od četiri godine, na osnovu
javnog natječaja. Natječaj mora biti objavljen u najmanje dva dnevna lista koja
pokrivaju cijelo područje Federacije i u "Službenim novinama Federacije BiH".
2. Za direktora Federalnog zavoda imenuje se osoba koja ima univerzitetsku
diplomu i značajno radno iskustvo u oblasti javnih finansija, naročito u oblasti
penzijskog i invalidskog osiguranja.
3. Za direktora ne može biti imenovan nosilac javne funkcije, ni izabrani stranački
dužnosnik.
4. Direktora imenuje i razrješava Vlada Federacije.
5. Direktor Federalnog zavoda ima zamjenika koji se pod istim uvjetima i na isti
način imenuje i razrješava kao i direktor.
III - ADMINISTRATIVNA SLUŽBA
Član 12.
1. U Središnjoj službi obavljaju se slijedeći poslovi:
a) koordinacija i praćenje primjene zakona, općih akata i međunarodnih
ugovora o socijalnom osiguranju;
b) izrada prijedloga Statuta i općih akata;
c) prikupljanje i raspoređivanje sredstava za penzijsko i invalidsko osiguranje;
507
d) rješavanje u drugom stepenu pitanja u vezi sa pravima i obavezama iz
penzijskog i invalidskog osiguranja;
e) rješavanje u drugom stepenu pitanja u vezi sa pravima i obavezama iz
penzijskog i invalidskog osiguranja primjenom međunarodnih ugovora o
socijalnom osiguranju;
f) obavlja i druge poslove u skladu sa Zakonom, Statutom i općim aktima
Federalnog zavoda.
2. Sjedište Središnje službe je u sjedištu Federalnog zavoda.
Član 13.
1. U kantonalnoj službi obavljaju se slijedeći poslovi:
a) rješavanje u prvom stepenu pitanja u vezi sa pravima i obavezama iz
penzijskog i invalidskog osiguranja;
b) rješavanje u prvom stepenu pitanja u vezi sa pravima i obavezama iz
penzijskog i invalidskog osiguranja primjenom međunarodnih ugovora o
socijalnom osiguranju;
c) obavljanje i drugih poslova u skladu sa Statutom i općim aktima
Federalnog zavoda.
2. Sjedište kantonalne službe je u sjedištu Kantona.
Član 14.
1. Upravni odbor u uskoj saradnji sa Središnjom službom i uz konsultacije sa
kantonalnim službama će odlučiti da li će se udružiti dvije ili više kantonalnih
službi u jednu službu.
2. Uvjeti za udruživanje dvije ili više kantonalnih službi u jednu službu propisuju
se Statutom, a temeljit će se na principima smanjenja broja zaposlenika i
povećanja efikasnosti u obavljanju administrativnih poslova.
Član 15.
1. Administrativna služba sredstva za svoj rad osiguravaju iz prihoda fonda
penzijskog i invalidskog osiguranja. Na visinu tih sredstava saglasnost daje
Vlada Federacije.
IV - STATUT
Član 16.
1. Statut i druge opće kate priprema Federalni zavod.
2. Statutom se uređuje:
a) djelokrug rada, ovlaštenja i odgovornosti direktora i zamjenika direktora
Federalnog zavoda, i direktora i zamjenika direktora Središnje službe i
kantonalnih službi;
b) uvjeti za imenovanje direktora i zamjenika direktora Središnje službe i
kantonalnih službi, pitanja po kojima direktori i zamjenici direktora moraju
imati usaglašene stavove;
c) javnost rada Federalnog zavoda;
508
d) osnove organizacije Središnje službe, kantonalnih službi i njihovih
nadležnosti;
e) druga pitanja od značaja za provođenje penzijskog i invalidskog osiguranja,
i za rad Federalnog zavoda.
3. Saglasnost na Statut Federalnog zavoda daje Parlament Federacije.
4. Statut i opća akta Federalnog zavoda objavljuju se u "Službenim novinama
Federacije BiH".
V - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 17.
1. Federalni zavod će se formirati reorganizacijom Društvenog fonda za penzijsko
i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine i Zavoda mirovinskog i
invalidskog osiguranja Mostar (u daljem tekstu: zatečeni nosioci osiguranja).
2. Federalni zavod će početi sa radom u roku od pet mjeseci od dana stupanja na
snagu ovog zakona, a najkasnije 30. aprila 2001. godine.
3. Zatečeni nosioci osiguranja nastavljaju s radom do početka rada Federalnog
zavoda. Federalno mnistarstvo socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica i
Agencija za penzijsko i invalidsko osiguranje osnovana na osnovu člana 154.
Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i zatečeni nosioci osiguranja će
pripremiti privremene opće akte i provesti postupak za početak rada Federalnog
zavoda.
4. Vlada Federacije će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog
zakona donijeti program finansijske kosnolidacije zatečenih nosilaca osiguranja
u kojem će naročito utvrditi uvjete izjednačavanja dinamike isplate penzija i
isplate penzija u stvarnim iznosima koji pripadaju korisnicima penzija u skladu
sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Član 18.
1. Imovinu zatečenih nosilaca osiguranja koju čine stvari, prava, novac i ostala
pokretna i nepokretna imovina sa kojom su raspolagali zatečeni nosioci
osiguranja preuzima Federalni zavod.
2. Zaposlenike zatečenih nosilaca osiguranja preuzima Federalni zavod.
3. Primopredaja službenih akata između zatečenih nosilaca osiguranja i
Federalnog zavoda izvršit će se u skladu sa Odlukom o postupku primopredaje
službenih akata između ukinutih i novoosnovanih organa uprave i Federalnih
ustanova ("Službene novine Federacije BiH", broj 20/98).
Član 19.
Privremenog direktora Federalnog zavoda i njegovog zamjenika do
imenovanja direktora i zamjenika direktora iz člana 1. ovog zakona imenuje Vlada
Federacije.
Član 20.
Agencija za penzijsko i invalidsko osiguranje će prestati sa radom nakon
završetka poslova iz člana 18. ovog zakona.
509
Član 21.
Ovaj zakon će se odmah objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i
stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama
Federacije BiH".
Broj 56/00
12. novembra/studenoga 2000. godine
Sarajevo
Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, s. r.
510